Postoje knjige koje pročitamo i vratimo na policu. Postoje one kojima se vraćamo kada nešto želimo provjeriti, pronaći podatak, godinu ili ime. Doduše, takve smo knjige nekada često uzimali u ruke, a mnogi su ih zvali i enciklopedijama. Danas je sve manje potrebe posezati za enciklopedijama bilo kakve vrste, ali neke knjige i tome odolijevaju. Itekako odolijevaju. Ima i kod nas u Rijeci jedna takva. Zove se Kako čitati grad, a napisala ju je Radmila Matejčić.
Radmila Matejčić umrla je u Rijeci 20. kolovoza 1990. godine. Prošlo je od tada 36 godina, dovoljno dugo da se promijeni grad, da nestanu neke njegove građevine i sadržaji, da pojedini prostori dobiju sasvim novu namjenu i da odrastu generacije Riječana koje autoricu nikada nisu mogle upoznati. Pa ipak, njezina je knjiga ostala. Ne da je ostala, svim mjenama unatoč nastavila je živjeti s gradom o kojem govori.
Možda je zato, kada se postavi pitanje što je Radmila Matejčić ostavila Rijeci, jedan od najjednostavnijih odgovora dovoljno potražiti na policama riječkih obiteljskih domova i knjižnica. Tamo će se, u različitim izdanjima, često pronaći knjiga punog naslova Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas.
I u našem domu postoji jedan primjerak, Adamićevo izdanje iz 2007. godine. Premda, to možda i nije bitno, u slučaju ove knjige ima nešto puno važnije od bibliografskog podatka, riječ je o jednoj od onih knjiga koje su odavno prestale pripadati samo stručnjacima, povjesničarima umjetnosti, arhitektima ili istraživačima. Pa čak i izdavačima. Postala je dio riječkog kućnog inventara, gotovo obiteljski vodič kroz grad u kojem živimo.
Grad se ne gleda samo očima
Radmila Matejčić bila je arheologinja i povjesničarka umjetnosti. Od 1952. do 1980. godine radila je u Pomorskom i povijesnom muzeju u Rijeci, a od 1979. bila je profesorica na Pedagoškom fakultetu. Istraživala je arheologiju Kvarnera, baroknu umjetnost Istre i Hrvatskog primorja, kulturnu povijest, graditeljstvo i prostorni razvoj Rijeke.
Svi su se ti njezini interesi na neki način susreli u knjizi po kojoj je među Riječanima ostala najprepoznatljivija. Prvo izdanje Kako čitati grad objavio je Izdavački centar Rijeka 1988. godine. Knjiga nije nastala kao klasična povijest grada pisana od prve do posljednje stranice. Tekstovi su nastajali zasebno, a Matejčić ih je potom povezala tako da se urbanistički i kulturno-povijesni razvoj Rijeke može pratiti kronološki, ali i prema tematskoj srodnosti.
No možda je najvažnije ono što je sama autorica nazivala „čitanjem“ grada. Jer grad nije samo ono što vidimo. Kuća nije samo kuća. Ulica nije samo prostor kojim prolazimo od jedne do druge točke. Trg nije samo praznina između pročelja. Stube, prolazi, palače, crkve, industrijske hale, parkovi, luka i čitavi kvartovi nose tragove vremena u kojem su nastali i nose tragove ljudi zbog kojih su nastali. Radmila Matejčić grad je pretvorila u tekst i pokazala Riječanima kako ga čitati.
Zašto je baš ovdje ova zgrada?
Možda je najveća vrijednost njezine knjige upravo u tome što čovjeka tjera da nakon čitanja malo sporije hoda vlastitim gradom. Prođemo Korzom nebrojeno puta i prestanemo gledati pročelja. Kroz Stari grad prolazimo najkraćim putem prema odredištu. Kraj neke zgrade hodamo dvadeset godina i tek kada nam netko ispriča njezinu priču prvi je put zaista vidimo. Tada se počnu pojavljivati pitanja.
Zašto je ova zgrada upravo ovdje? Tko ju je sagradio? Što je na ovom mjestu stajalo prije nje? Zašto ova ulica ide baš ovim pravcem? Što se nalazilo iza pročelja koje danas uzimamo zdravo za gotovo? Zašto neki dijelovi Rijeke izgledaju potpuno drukčije od drugih? Što su gradu učinili industrija, luka, trgovina, različite državne uprave, ratovi, rušenja i nova gradnja? I što smo u međuvremenu izgubili?
Kako čitati grad nije samo katalog građevina niti niz podataka koje možemo naučiti napamet. Knjiga povezuje arhitekturu s ljudima i vremenom, graditeljstvo s društvom, ono što danas vidimo s onim što više ne možemo vidjeti.
Zato je puno više od vodiča po riječkim znamenitostima. Uči nas da je grad slojevit i da nijedan od tih slojeva nije nastao slučajno.
Knjiga koja je nastavila živjeti
Koliko je Kako čitati grad postala važna govori i njezin izdavački život. Nakon prvog izdanja iz 1988. slijedila su nova i proširena izdanja. Za knjigu posvećenu povijesti i arhitekturi jednoga grada to nije mala stvar. Posebno kada se zna da autorice već dugo nema. Njezina vrijednost nije ostala zatvorena u stručnim krugovima. Upravo suprotno – možda je najveći uspjeh ove knjige to što je povijest grada približila ljudima koji se poviješću profesionalno nikada nisu bavili.
Riječanin ne mora biti povjesničar umjetnosti da bi ga zanimalo zašto njegov grad izgleda upravo tako kako izgleda, ne mora biti ni arhitekt da bi želio znati priču kuće kraj koje svakodnevno prolazi, a niti arheolog da bi razumio da se ispod današnje Rijeke nalaze neke druge Rijeke. Treba samo biti znatiželjan.
Rijeka jučer – i Rijeka danas
U naslovu knjige nakon dvotočke stoji Rijeka jučer, danas. Upravo te dvije riječi danas, gotovo četiri desetljeća nakon prvog izdanja, knjizi daju još jednu dimenziju. Jer ono što je za Radmilu Matejčić bilo „danas“, nama je već povijest.
Rijeka koju je ona gledala krajem osamdesetih ostala je tek nalik Rijeci kojom hodamo 2026. godine. Promijenili su se prostori, nestali pogoni, zgrade su dobile nove namjene, uređivani su trgovi i ulice, gradilo se i rušilo. Ono što je ona bilježila kao sadašnjost mi već možemo uspoređivati sa svojom sadašnjošću. I zato Kako čitati grad nije knjiga zaključana u prošlosti.
Naprotiv. Omogućuje nam da postavimo pitanje što smo u međuvremenu učinili s gradom koji smo naslijedili. Možda bismo upravo zato ovu knjigu povremeno trebali uzeti s police i s njom izaći iz kuće. Ne čitati je samo za stolom, nego na Korzu, na Brajdi, Sušaku, Trsatu ili uz neku od riječkih palača pokraj kojih smo prošli toliko puta da smo ih odavno prestali gledati. Pročitati nekoliko stranica, podignuti pogled i ponovo vidjeti grad.
Postoje velike monografije koje uglavnom stoje u knjižnicama. Postoje stručne knjige koje trebaju stručnjacima. Postoje turistički vodiči koje otvorimo kada nekome izvan Rijeke želimo pokazati što vrijedi vidjeti. Kako čitati grad pomalo je sve to, a opet nije ništa od toga. To je knjiga koju vrijedi imati upravo zato što govori o prostoru koji smatramo svojim.
Jer teško je voljeti grad koji ne poznajemo, a još teže ga je čuvati ako ne znamo što u njemu imamo.
Radmila Matejčić otišla je 1990. godine, ali njezina je ostavština golema, puno veća od jedne knjige. Ta nas je žena naučila Kako čitati grad. A to je veličanstven doseg.
#Kako čitati grad #Radmila Matejčić
