Ususret Danu hrvatske glagoljice i glagoljaštva koji se održava 22. veljače, u četvrtak 20. veljače u 18 sati u Dvorani izložbe Glagoljica održano je predavanje dr. sc. Ane Šimić iz Staroslavenskog instituta, vodeće akademske ustanove u Hrvatskoj za istraživanje glagoljice i glagoljaštva. U svom izlaganju „Junaci glagoljaškog doba“, dr. Šimić je govorila o istaknutim pojedincima koji su kroz više od tisuću godina oblikovali i očuvali bogatu glagoljašku baštinu.
Iako je predavanje održano povodom velike obljetnice – 11 stoljeća hrvatskog glagoljaštva (925.–2025.) – u dvorani se okupilo tek nekoliko posjetitelja, što se može pripisati ili niskim temperaturama s kojima se suočavamo zadnjih dana, ili nedostatku interesa građana za kulturnu baštinu.
Šimić je predstavila neke od značajnijih figura glagoljaške prošlosti među kojima su Ćiril i Metod, utemeljitelji slavenske pismenosti, kralj Zvonimir, jedini hrvatski vladar čije je ime zapisano glagoljicom. Istaknula je i književnike i prepisivače poput kneza Novaka Disislavića-Ulićanina, Vida iz Omišlja te Bartola Krbavca, koji je glagoljaškim tekstovima dao vizualni identitet.
U svome izlaganju Šimić je istaknula Rijeku i otok Krk te njihov značaj u očuvanju glagoljaške tradicije. Rijeka je, uz Krk, Senj i Istru, bila jedno od najvažnijih središta glagoljaštva, a riječka tiskara tiskara biskupa Šimuna Kožičića Benje iz 16.-og stoljeća imala je presudnu ulogu u širenju glagoljskih knjiga. Također, spomenula je i Jelenu Šulinu, ženu iz 17. stoljeća s otoka Krka koja je na svojoj kući uklesala natpis „To je kuća mene, Jelene Šulini“ što je prikaz ponosa vlastitog identiteta, karakterističnog za glagoljašku tradiciju.
Ono što je predavanje učinilo upečatljivim jest poruka kako glagoljica nije bila isključivo pismo elite i liturgije kakvim se obično smatra, već pismo običnih ljudi – seljaka i pučana, koji su ga stoljećima čuvali. U tom kontekstu, Šimić je podsjetila na povijesni zapis iz 15. stoljeća, prema kojem su siromašni seljaci iz Krbave skupili novac kako bi otkupili glagoljski brevijar koji su im Turci oduzeli.
U nastavku predavanja, Šimić je naglasila važnost Ivana Meštrovića, najvećeg hrvatskog kipara, koji je kroz svoja djela odao počast glagoljaškoj baštini. Njegova skulptura „Povijest Hrvata“ prikazuje seljanku oslonjenu na knjigu (ili kamenu ploču) s natpisom na glagoljici. Ovim djelom, Meštrović poručuje kako je hrvatska povijest zapisana upravo glagoljicom, a izborom žene, umjesto kraljeva i vojskovođa, naglasio je važnost „malog čovjeka“.
Uz to, Meštrović je 1952. godine darovao brojne arhitektonske komplekse i umjetnička djela hrvatskom narodu, uz želju da se u tim kompleksima služe glagoljaške mise. Ovim činom, zaključila je, Ivan Meštović je bio netko tko je i poznavao i osjećao Hrvatsku glagolsku baštinu.
Povijest pamti moćne vladare i učene pisce, ali pravi junaci glagoljaškog doba, istaknula je Šimić, bili su obični ljudi koji su njegovali knjigu i pismenost, svjesni da je znanje ključ slobode i identiteta. Predavanje je završeno citatom Konstantina Filozofa:
„Nagi su svi narodi bez knjiga.“
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
