Nekada je kao znanstvenica istraživala mikroorganizme u oceanima, a danas u kanadskoj dolini Okanagan proizvodi prirodna vina, obnavlja iscrpljeno tlo i bori se za drukčiji odnos prema poljoprivredi. Jody Wright, vlasnica i voditeljica vinarije Rigour & Whimsy, na festivalu Alterego, koji će se 21. studenoga održati u Lovranu, predstavljat će Kanadu. U razgovoru za Artkvart govori o neobičnom životnom zaokretu, vinogradima među medvjedima i čegrtušama, klimatskim promjenama, dostojanstvu rada i vinima koja, kako kaže, moraju ostati živa.
Da joj je netko prije petnaest godina rekao da će jednoga dana voditi vinariju u kanadskoj dolini Okanagan, Jody Wright vjerojatno bi se glasno nasmijala. Njezin život tada je pripadao jednom sasvim drukčijem svijetu. Doktorica znanosti, mikrobiološka oceanografkinja, bavila se znanstvenom politikom i komunikacijama, provodila duge mjesece na moru istražujući morske mikroorganizme, živjela u gradovima i natjecala se u triatlonu.
Danas je njezin svijet vinograd u Britanskoj Kolumbiji, suha zemlja koju nastoji vratiti u život, ekstremne temperature, spontana fermentacija i vina koja ne želi podrediti industrijskim pravilima.
Njezina vinarija Rigour & Whimsy jedno je od zanimljivih imena kanadske scene prirodnih vina, a u Lovran dolazi kao jedina predstavnica Kanade na ovogodišnjem Alteregu.
Od znanstvenice do vinarke
Prije svega, možete li nam ispričati nešto o sebi? Kako je započeo vaš put prema vinarstvu i što vas je privuklo prirodnim vinima?
– Da mi je netko prije petnaest godina rekao da ću voditi vinariju i vinograd u Okanaganu, glasno bih se nasmijala. U prethodnom životu bila sam mikrobiološka oceanografkinja s doktoratom, radila sam u području znanstvene politike i komunikacija. Godinama sam proučavala morske mikroorganizme tijekom dugih boravaka na moru, živjela u gradovima, natjecala se u triatlonu i gradila uobičajenu akademsku karijeru.
Rigour & Whimsy započeo je kao zajednički skok u nepoznato. U Okanagan sam se preselila sa svojim tadašnjim partnerom Costom Gavarisom kako bih podržala njegov životni san o vlastitoj vinariji i proizvodnji vina. On je donio početnu iskru i romantičnu ambiciju, a ja svoje znanje iz mikrobne ekologije, sustavnog razmišljanja i spremnost da se potpuno upustim u iznimno fizičku, intelektualnu i emocionalnu avanturu.
Tijekom godina ono što je počelo kao podrška tuđem snu preraslo je u moje životno djelo. Poljoprivreda te na neki način prisvoji. Kada godinama klečiš u zemlji, pokušavajući suho i prašnjavo tlo ponovno pretvoriti u živo, kada njeguješ lozu kroz brutalne zimske hladnoće i živiš emocionalnu i financijsku stvarnost poljoprivrede u vremenu klimatskih promjena, ta ti se zemlja uvuče pod kožu.
Costa je imao ključnu ulogu u nastanku vinarije i oblikovanju njezine početne filozofije. Danas su nam se životni putovi i uloge promijenili, a ja vodim projekt prema njegovu sljedećem poglavlju.
Ono što me privuklo vinogradarstvu i prirodnom vinu jest činjenica da je riječ o autentičnom živom sustavu. Industrijsko vinarstvo, u kojem se sve sterilizira, tlo tretira kemikalijama, a sintetičkim dodacima stvara predvidljiv proizvod, djeluje mi potpuno bezdušno i nezanimljivo. Regenerativna poljoprivreda i proizvodnja vina uz minimalne intervencije zahtijevaju intenzivno promatranje, ekološku poniznost i poštovanje prema živom svijetu tla, biljaka i fermentacije. To je zahtjevno, često te nauči poniznosti i beskrajno je fascinantno. I vjerujem da je to put budućnosti.
Vino iz sjeverne pustinje
Vaša vinarija nalazi se u dolini Okanagan u Britanskoj Kolumbiji. Po čemu je ta regija posebna i kakva vina ondje nastaju?
– Da biste razumjeli vina Britanske Kolumbije, morate razumjeti goleme razmjere njezine divlje prirode. To nije pitomi, uređeni europski krajolik. To su nepregledne umjerene kišne šume, nazubljeni ledenjački planinski lanci, obalni fjordovi i duga tradicija snažnog ekološkog aktivizma i obrane prirode.
U unutrašnjosti se nalazi dolina Okanagan, koja gotovo svakoga iznenadi jer je zapravo sjeverni džep pustinje, na 49. i 50. stupnju sjeverne geografske širine. Vinograde obrađujemo među čegrtušama, medvjedima, kaduljastim raslinjem i grubim ledenjačkim morenama.
Tijekom vegetacijske sezone temperature prelaze 40 stupnjeva Celzija, dani su iznimno dugi, ali kada sunce zađe iza planinskog grebena, temperatura naglo pada. Upravo ta velika razlika između dnevnih i noćnih temperatura našim vinima daje posebnu napetost: izrazito zrelo voće povezano sa snažnom, gotovo električnom prirodnom kiselošću.
Naša vina nisu teška niti prikrivena novim hrastovim bačvama. Ona imaju neukrotivu planinsku energiju, jasne arome i mineralnu strukturu koja dolazi iz ledenjačkog šljunka.
Prirodno vino mora biti i etički pošteno
Kada govorimo o prirodnim vinima, često spominjemo minimalne intervencije, poštovanje prirode i autentičnost. Što prirodno vino znači vama osobno? Postoji li načelo od kojega nikada ne biste odstupili?
– Za mene je prirodno vino jednostavno tekući izraz biološkog ciklusa koji nije narušen kompromisima. Izraz „minimalna intervencija” može zavarati jer zvuči pasivno, kao da samo sjedimo i dopuštamo da se stvari događaju same od sebe. U stvarnosti, rad bez kemijskih pomagala zahtijeva iznimnu disciplinu, budnost i fizički rad.
Moja apsolutno nepregovaračka načela jesu ekološko i etičko poštenje. Sve počinje u tlu: bez sintetičkih herbicida, bez sistemičnih pesticida, uključujući glifosat. Ali istinska održivost ne može završiti na vinovoj lozi. Ona se mora odnositi i na ljude koji rade u vinogradu.
To znači plaćati ljudima plaću od koje mogu dostojanstveno živjeti te osigurati fizički i psihološki sigurne uvjete rada. Ako uništavate mikrobiološki život vinograda biocidima ili iskorištavate ljude koji ga obrađuju, onda je govoriti o minimalnim intervencijama u podrumu samo prazno poziranje.
U podrumu se ta filozofija nastavlja spontanom fermentacijom s prirodno prisutnim kvascima, bez bistrenja i filtriranja vina te bez manipulacija komercijalnim kvascima, taninima u prahu ili kemijskim korektivima. Ako vino morate silom podčiniti svojoj volji kako biste ga učinili pitkim, napustili ste razgovor s prirodom.
Zajedništvo umjesto konkurencije
U Hrvatskoj se malo zna o kanadskoj sceni prirodnih vina. Koliko su ona popularna i postoji li među proizvođačima osjećaj zajedništva?
– Riječ je o dinamičnom pokretu koji brzo raste, osobito u urbanim kulturnim središtima poput Vancouvera, Montreala i Toronta. Ondje potrošači aktivno traže bijela vina proizvedena maceracijom na kožicama, pét-nat pjenušce i živa vina bez nepotrebnih intervencija.
Kanadski sustav pokrajinskih monopola u prodaji alkohola i trgovinske prepreke među pokrajinama stvaraju velike birokratske teškoće malim neovisnim proizvođačima. Upravo zato naša zajednica razvila je snažnu kulturu međusobne pomoći.
U našoj vinariji na McLean Creek Roadu podrum smo organizirali kao zajednički prostor za razvoj malih proizvođača. Dijelimo preše, prostor i opremu s drugim neovisnim vinarima, među kojima su Apāra, Chaotic Goods i Kosta Vino.
Za teritorijalni ego ondje jednostavno nema mjesta. Poljoprivreda na granici klimatske i ekonomske održivosti dovoljno je teška sama po sebi. Zajednica u kojoj možete dijeliti opremu, zajedno rješavati probleme sa spontanom fermentacijom i popiti hladno pivo nakon iscrpljujućeg dana prešanja grožđa način je na koji opstajemo i napredujemo.
Klimatske promjene više nisu budućnost
Klimatske promjene sve snažnije utječu na vinogradarstvo. Što se događa u vašoj regiji i može li regenerativna poljoprivreda pomoći proizvođačima da se prilagode?
– Posljednjih nekoliko sezona u Okanaganu bilo je iznimno teško. Proživjeli smo rekordne toplinske valove, dim regionalnih šumskih požara i katastrofalne zimske hladnoće koje su ugrozile opstanak vinove loze diljem doline. Za mene regenerativna poljoprivreda nije pomodna fraza, nego temeljna mikrobna ekologija.
Naša je osnovna istina da mi zapravo prvenstveno uzgajamo tlo. Zdravi usjevi i ukusna vina samo su nusproizvod. Konvencionalna poljoprivreda tretira zemlju kao neživu spužvu koju treba napuniti sintetičkim gnojivima. Kada nastupe klimatski ekstremi, takva tla postaju iznimno ranjiva.
Regenerativna poljoprivreda podrazumijeva obnovu živih sustava u tlu: složenih mreža gljiva, bakterija i drugih organizama te trajno održavanje živog korijenja kroz raznolik biljni pokrov. Takvo tlo bolje zadržava vlagu tijekom suše, ublažava posljedice ekstremnih vrućina, štiti korijenje od zimskih hladnoća i osnažuje prirodnu otpornost loze.
Obnova funkcionalnog biološkog života tla jedina je prava polica osiguranja koju imamo.
Ozbiljnost i zaigranost kao životna filozofija
Vaša vinarija nosi neobično ime Rigour & Whimsy, što bismo mogli prevesti kao „Strogost i zaigranost”. Kako je nastalo to ime i koliko govori o vašem odnosu prema vinu, ali i životu?
– Ime je posveta nastojanju da pronađemo ravnotežu u sebi, međuljudskim odnosima i prirodnom svijetu. Poput jina i janga, ozbiljnost i zaigranost naizgled su suprotstavljeni stavovi koji se zapravo nadopunjuju i međusobno ovise jedan o drugome.
Rigour predstavlja znanstvenu disciplinu, mikrobiološku higijenu, neumornu radnu etiku i beskompromisne standarde potrebne da biste vodili spontanu fermentaciju bez sintetičkih zaštitnih sredstava. To su kasne noći, težak fizički rad i odbijanje prečaca.
Whimsy je duh zaigranosti, intuitivno povjerenje u prirodu i hrabrost da sebe ne shvaćamo previše ozbiljno. To je uživanje u nekonvencionalnim vinima s imenima poput The Beast, Gong Show ili Bite of the Dragon, s razigranim i avangardnim vizualnim identitetom. To je i spremnost da macerirano vino ostavite da mirno odležava 36 mjeseci u neutralnim velikim drvenim bačvama kako biste vidjeli kakva će se čarolija dogoditi kada vremenu prepustite glavnu ulogu.
Bez discipline vino, kao i život, postaje neuredno i kaotično. Bez zaigranosti postaje kliničko, sterilno i lišeno duše.
Malvazija, teran, babić, plavac mali
Ovo će biti vaš prvi nastup na festivalu Alterego u Lovranu. Što vas je privuklo tom događaju, koliko poznajete hrvatska vina i što biste posebno željeli otkriti?
– Kada je stigao poziv da na Alteregu predstavljam jedinu kanadsku vinariju, bila sam duboko počašćena. Iznimno poštujem festivale koji odbacuju korporativni sjaj i usredotočuju se na autentična vina proizvedena uz minimalne intervencije, iza kojih stoje vinogradari s prljavštinom pod noktima.
Hrvatska ima jednu od najstarijih i najbogatijih vinarskih tradicija na svijetu i iznimno je inspirativno promatrati renesansu prirodnih vina na Jadranu. Posebno me zanimaju autohtone sorte koje uspijevaju na obalnim, kamenitim terenima, poput istarske malvazije, terana, babića i plavca malog. Zanimaju me osobito vina odležavana u amforama ili proizvedena uz produljenu maceraciju.
Osim stručne znatiželje, veselim se što ću stajati za našim stolom u Lovranu, točiti vina iz naše surove sjeverne pustinje europskim ljubiteljima vina i razmjenjivati priče, hranu i vino s drugim proizvođačima koji dijele ovu čudnu, prekrasnu opsesiju.
Vino se ipak ne proizvodi u igluima
Zamislite nas koji nikada nismo kušali kanadsko prirodno vino. Što biste nam rekli prije prvog gutljaja vašeg vina i što biste voljeli da u njemu otkrijemo?
– Rekla bih vam da zaboravite sve pristojne klišeje koje možda imate o Kanadi. Ne, mi ne proizvodimo vino u igluima!
Otpijte gutljaj, dopustite toj električnoj kiselosti da vam probudi nepce i osjeti napetost.
Nadam se da ćete u vinu osjetiti snažno sunce naših dugih ljetnih dana, hladan dodir planinskih noći i prašnjavu mineralnost naših ledenjačkih tala prožetu mirisima divljeg raslinja.
A najviše od svega nadam se da ćete otkriti vino koje djeluje živo, stvoreno uz beskompromisnu disciplinu, zdravu dozu zaigranosti i duboko poštovanje prema zemlji.
Fotografije ustupila Jody Wright
#Alterego #Kanada #Lovran #Okanagan #prirodna vina #Rigour & Whimsy
