Godina 2025. je godina velikih filmskih obljetnica, a izuzetak nije niti fenomen zvan „The Rocky Horror Picture Show”. Riječ fenomen ne koristim u ovom slučaju olako. Naime, svatko tko je film pogledao ili je s istim upoznat, zna koliki je odjek u filmskom, kulturološkom, društvenom smislu imao. A ima do dan danas, s obzirom na to da je riječ o uratku koji drži rekord u najduljem kino prikazivanju; ovdje je za vjernu publiku već punih, okruglih pola stoljeća.
Da parafraziram jednu od najpoznatijih rečenica iz filma, „let’s do the time warp” i vratimo se u doba bunta i seksualne revolucije, početak 70-ih kad je mladi britanski glumac Richard O’Brien napisao mjuzikl „The Rocky Horror Show”. Inspiriran SF-om i ljubavlju prema horor filmovima B produkcije, O’Brien je stvorio neobuzdani, provokativni, duhoviti, energični i neodoljivi glam rock komad koji je polučio veliki uspjeh kako na engleskim pozornicama tako i onima preko bare. Sljedeći logičan korak bio je upustiti se u avanturu snimanja filma, a redateljsku palicu prepustio je australskom redatelju Jimu Sharmanu.
Film je snimljen u Bray studiju te ogromnoj ladanjskoj kući Oakley Court, izgrađenoj u viktorijansko gotičkom stilu, koja je prethodno služila kao set za mnoge B horor produkcije koje su O’Brienu i poslužile kao inspiracija. Većina originalne postave ponovila je svoje filmske uloge, počevši s naslovnom ulogom Dr. Frank N. Furtera u izvedbi Tim Currya, Richard O’Brien kao Riff Raff, Patricia Quinn u ulozi Magente, služavke, Little Nell kao Columbie, groupie, Jonathan Adams kao znanstvenik, Peter Hinwood kao Frankova kreacija, Rocky, te američke snage Susan Sarandon i Barry Bostwick kao friško zaručeni, mladi par Janet i Brad. Za injekciju rock’n’rolla tu je i Meatlof (da, onaj „I would do anything for love” Meatlof”).
Sama uvodna špica, potpuno zacrnjenog ekrana s velikim usnama namazanim crvenim ružem koje u pjesmi „Science Fiction/Double Feature” referiraju mnogobrojne filmove, glumce i knjige B produkcije poglavito SF tematike, daje naslutiti da očekujemo neočekivano.
Brad i Janet, naivni i nevini (metaforički i doslovno) mladi par prisustvuje vjenčanju prijatelja na samom početku filma gdje, ponesen atmosferom, Brad odluči zaprositi Janet. Prije gledanja filma upozorila bih da je film i za pojmove mjuzikla uistinu nakrcan (fantastičnim) pjesmama. Stoga, ako inače zazirete od istih, zaobiđite ovaj u širokom luku. Osobno, ne samo da pri svakom gledanju iz sveg srca pjevam zajedno s likovima, već i poneke stihove koristim u svakodnevnom životu (čujem li da netko kaže „dammit”, možete biti sigurni da ću se nadovezati s „Janet”).
Nakon ceremonije kreću na proslavu s bivšim profesorom, no putem ih uhvati strašno nevrijeme i k tome pukne im guma. Usred ničega, u potpunom mraku, sjete se da su prošli pored dvorca i odluče potražiti pomoć. Vrata im otvori Riff Raff, butler začudna izgleda i ponašanja. Naravno, s nezaobilaznom grbom na leđima. Igor, Lurch, to je ta klasična družba. Upoznavanju se pridružuje i Magenta, istodobno zastrašujuća i seksi (ide to ruku pod ruku) u svom služavka outfitu s pomakom. Uplašeni i bespomoćni, zaručnici bi voljeli samo doći do telefona i pozvati pomoć, ne znajući da će uskoro prisustvovati zabavi koja će u samo jednoj noći u potpunosti promijeniti njihove živote i uvjerenja.
A sve pod budnom paskom meštra od partya, Dr. Frank N. Furtera. Treba istaknuti da nikad prije niti poslije u filmskoj povijesti nije postojao muškarac koji je s takvom lakoćom razoružao oba spola. I sve to noseći haltere, mrežaste čarape, visoke pete (hodajući u njima bolje od većine žena), korzet, minijaturne gaćice i puno lice šminke. Kao što pjesma govori, Frank je „sweet transvestite from Transsexual, Transylvania”, hodajuća karizma i seks na petama, koji u maniri pravog Frankensteina ima na umu napraviti svog muškarca.
Ono što slijedi jest neodoljiva glazbena čarolija, oslobođena sviju inhibicija. Apsolutno prepuštanje nije samo dozvoljeno, ono je obavezno.
Ukoliko nije jasno po opisu, film je imao ogromni utjecaj na LGBTQ zajednicu, koja ga je od samog početka objeručke prigrlila. „Rocky Horror Picture Show” je više od filma, to je subkultura, način života, mjesto gdje se granice brišu, fluidnost se jedino priznaje. U doba kada se zajednica nalazila na samoj margini društva, odbačena, svoje utočište pronašla je u filmu koji slavi, vrišti seksualnu slobodu, androginost, prihvaćanje.
Poput većine kultnih filmova, niti RHPS nije briljirao na kino blagajnama, stoga je njegov termin premješten u ponoćno prikazivanje. Taj je termin bio pun pogodak, a legije poklonika do danas prisustvuju prikazivanjima obučeni u svoje omiljene likove. Česte su projekcije gdje publika uglas uzvikuje rečenice čitava filma, pritom koristeći rekvizite u pojedinim scenama.
Hoće li se u Art kinu večeras pojaviti netko u halterima i korzetu i usred filma pjevati
„touch-a, touch-a, touch-a, touch me, i wanna be dirty. Thrill me, chill me, fulfil me, creature of the night!”? Ostaje nam za vidjeti.
Zapamtite, večeras, 20:00 sati, odredište Art kino. Pardon, Transsexual, Transylvania.
#Art-kino #Art-kino Croatia #obljetnica #The Rocky Horror Picture Show
