Ranije ovog mjeseca smo u tekstu „Hrvatsko ljeto zabrana: kako je strah postao kulturna politika“ jasno istaknuli kako je u manje od mjesec dana Hrvatska je izgubila gotovo tri festivala. U Benkovcu je otkazan “Nosi se” (kolovoz), u Šibeniku se nakon 12 godina održavanja pokušao zabraniti FALIŠ (Festival alternative i ljevice, rujan), a u Velikoj Gorici je otkazan festival Oglede (od 2. do 4. listopada) zbog pritisaka da se izbaci performans Siniše Labrovića, “Zastave svih zemalja, ujedinite se”.
Koliko se klima u Hrvatskoj po pitanju dokidanja umjetničkih sloboda promijenila svjedoči puka činjenica da je prije samo dvije godine umjetnik Siniša Labrović u Zagrebu izveo dva vrlo odvažna performansa. Jedan naziva “Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu”. Tada je u velikom dvorištu Muzeja grada Zagreba potpuno gol stajao u iščekivanju „predsjednika“. “Predsjednik” je u performansu označen metaforički i namjerno u muškom rodu u namjeri da se odnosi na čelne osobe države, gradova, županija, ministarstava ili bilo kojih institucija i organizacija. Već dan nakon, 21. rujna 2025. ispred Doma HDLU-a u Zagrebu Labrović izvodi drugi performans pod nazivom “Umjetnik pljuje na HDLU” kojim nakon odbijanja termina za performans “Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu”, demonstrira svoj bunt prema neprihvaćanju od strane HDLU-a. „Umjetnik pljuje na HDLU“ performans je iz serije ‘Fraze’. „Pljuvanje pankerske publike po izvođačima često se tumači ili kao izražavanje poštovanja ili kao suprotstavljanje (suvremenim) konzumerističkim vrijednostima, a meni se čini da bi se moglo dodati i da je to izraz želje za jednakošću, opomena onima gore da se ne umisle i svojevrsno zalijevanje vodom zajedništva“, tada je govorio Labrović koji se zbog otkazivanja festivala Oglede obratio vodstvu HDLU-a s upitom hoće li zaštititi njegova radnička prava i pravo umjetničku slobodu zajamčenu Ustavom RH.
HDLU je u odgovoru Labroviću iskazao žaljenje „zbog nastale situacije i procjene organizatora o nužnosti otkazivanja festivala” te su tražili kontakte organizatorica festivala Oglede. S organizatoricama festivala HDLU je razgovarao, no festival zbog silnih ozbiljnih pritisaka ostaje otkazan. U međuvremenu je vodstvo HDLU-a na svojoj stranici objavilo priopćenje naziva “Cenzura na festival Oglede” u kojem između ostalog stoji: “HDLU podržava slobodu umjetničkog djelovanja i nužnost zaštite autorskog prava te osuđuje bilo kakav pokušaj cenzure umjetničkog djela. U svrhu zaštite umjetnika/-ica, HDLU apelira na organizatore događanja da u situacijama pokušaja cenzure odnosno u situacijama u kojima smatraju da ne mogu jamčiti sigurnost umjetnika/-ica, sve aktivnosti prijave policiji, Ministarstvu kulture i medija i nadležnim strukovnim udrugama. HDLU apelira i traži od državnih institucija da učine sve na osiguranju slobode umjetničkog izražavanja, na zaštitu integriteta umjetnika/ica i na promjeni društvene klime koja je ozbiljno narušena prošlim i ovim događajem. “ HDLU je ujedno pozvao javnost i članove da potpišu peticiju Za Hrvatsku slobode. Imajući na umu navedeno razgovarali smo sa Sinišom Labrovićem.
Za one koji nisu čuli za festival Oglede na kojem ranijih si godina sudjelovao, kako bi opisao festival?
To je festival izvedbenih umjetnosti, znači cijeli suvremeni mišung izvedbenih praksi – performansi, plesne predstave, koncerti, manje kazališne produkcije, također i klasičnije izložbene likovne forme. Naravno, nije zgorega i da izvedeni radovi ne traže basnoslovnu produkciju jer su sredstva skromna. Festival je napravljen s puno dobre volje, entuzijazma, ali i profesionalizma. Čini mi se i da je podrška lokalne zajednice velika, pa i kroz besplatne usluge i donacije, interes publike je vrlo zamjetan – imajući na umu proporcionalnost veličine mjesta, a sve skupa je umotano u iznimnu ljubaznost svih. Svi nastoje da se rad realizira onako kako ste planirali i da se osjećate prihvaćeno. Zato mi je surovo da je održavanje onemogućeno i potpuno nejasno što je okidač da reagiraju ucjenama i prijetnjama.
Festival je otkazan zbog pritisaka te se nakon brojnih upita oglasila i organizacija festivala kazavši da je do otkazivanja festivala došlo zbog toga što je postao sporan tvoj rad „Zastave svih zemalja, ujedinite se“, možeš li pojasniti o čemu se radi u performansu i koja su njegova moguća „značenja”?
Neću ići u „scenario” izvedbe jer postoji mogućnost da će performans biti izveden drugdje. Uostalom, performans je otvorena i živa forma i on na kraju može potpuno iznevjeriti izvođača jer je tu publika koja može intervenirati, okolnosti mjesta, „stvarno” vrijeme, dakle, otvorenost slučajnostima i sudbini. Evo i teksta najave kojega sam izbrusio s organizatoricama: „Parola „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ obilježila je politiku 20. stoljeća, ali u zemljama koje su se nazivale „radničkima“ radnici nisu imali stvarnu moć, već su, uz druge društvene skupine, bili podložni autoritarnim i diktatorskim zlodjelima. Paradoksalno, sindikalna udruživanja u kapitalističkim društvima često su donosila konkretnija poboljšanja. Ipak, ta je parola potaknula i druge potlačene skupine da se bore za svoja prava – kolonizirane narode, žene, LGBTQ+ zajednicu – često uz značajne pobjede… No, ni jedna od tih pobjeda nije konačna: svjedočimo smanjivanju, pa i ukidanju već stečenih sloboda. Eksploatacija, rasizam, mizoginija, homofobija i kolonijalne prakse ne nestaju, već poprimaju nove oblike. Jedno od takvih lica jest i ksenofobija, strah i mržnja prema strancima. Sve te politike mogu se svesti na simbol zastave – unificiranog i vječnog identiteta koji ne priznaje razlike. Diljem svijeta zastava ponovo postaje sveta, a promotori zastava rade nam o glavi. Zato bi se u društveno i političko polje trebale ponovo vratiti prakse koje afirmiraju solidarnost “slabih” i uzajamnost potlačenih, a kontra obožavanja zastave i njenih nasilnih, unificirajućih, porobljivačkih i mrziteljskih politika.”
Svijet ovog trenutka izgleda ludo, opasnosti se množe, izgleda kao da smo na rubu opstanka, i to ne samo mi ljudi, nego i sam život: klimatske promjene, izumiranje biljnih i životinjskih vrsta, ratovi koji bukte s otvorenom mogućnošću atomskog rata, prijetnje umjetne inteligencije, huškanje na manjine i zatiranja već stečenih prava i sloboda, potpuno sulude i bolesne razlike u prihodima, rasizmi, šovinizmi, mizoginija, eksploatacija, ksenofobija… U tom kontekstu, nije zapovjeđeno niti je nužno niti obavezno, ali meni se čini da je pošteno tematizirati nešto od toga. Umišljam si da nisam ohol, nastojim biti svjestan konteksta izvedbe i trudim se da nikada moj nastup ne ugrozi sigurnost onih koji nakon njega trebaju nastaviti živjeti u svojoj sredini. Također, baš uvijek razgovaram s organizatori/ca/ma i otvoren sam njihovim sugestijama u svemu – ne mislim da je umjetnost sakrosantna. Performans koji sam trebao izvesti u tom je smislu „benigan”. Oni koji su ga „zabranili” i oni koji idu đonom na umjetnost gadno su se zajebali i ostat će zapisani u istoj rubrici kao i svi drugi cenzori. Teško je zasad reći o čemu naši snuju, što bi ih „potpuno zadovoljilo”, ali njihovi prethodnici znali su paliti ne samo knjige, nego i ljude. I nisu samo zabranjivali „izopačenu umjetnost”, nego su njene praktikante tjerali u logore. Boljševici su pobili cijelu rusku avangardu, a kosili su i puno širim zamahom. Znamo što se desilo s nekim sudionicima filmskog „crnog vala” u Jugoslaviji. Niti demokracije nisu bile imune na zabrane i progone, dapače. Evo, možda je upravo prvi iskreni glas došao od Stephena Bartulice, koji prema Marku Špoljaru u Jutarnjem, izgleda da „izlaz vidi u pokoravanju, ako ne i samouništenju političke ljevice”, doduše u SAD, ali ne sumnjam da ni kod nas ne bi škrtario. Tko god ima jedno zrno u glavi, zna da je ovo otvoreni poziv na nasilje jer je jasno što bi se trebalo raditi s onima koji se nisu voljni „pokoriti” ili „samouništiti”. Stephen nam se vratio iz dalekog svijeta i donio dobar glas. Snuje li to majčin sin Stephen, nakon ubojstva Charlieja Kirka, ponavljanje svega što su nacisti učinili nakon atentata na Ernsta vom Ratha? Pred nama su zanimljiva vremena.
S obzirom na to da živiš u Berlinu koliko pratiš sve veće pritiske na umjetnike i umjetnike u Hrvatskoj te recentna otkazivanja drugih festivala nastala pod pritiskom radikalne desnice?
Pratim jako pomno, imam prijatelj/ic/e i koleg/ic/e na svim dosadašnjim konfliktnim „događajima”, a na FALIŠ-u sam 2016. nastupio, čak u izvedbi s Krunom Lokotarom razmijenio poljubac. A poljubac, jel’ tako, obavezuje.
Kako porast radikalne desnice nije izolirani hrvatski slučaj nego svjedočimo da se on događa diljem svijeta možeš li nam kazati kakva je situacija u Njemačkoj kada govorimo o umjetničkoj slobodi?
Politička je situacija neugodna, sve zlo jako se reflektira i na Njemačku, krajnje desničarske pozicije se normaliziraju i imaju ozbiljnu glasačku podršku. Materijalna pozicija kulturnjaka postaje teža, smanjuje se i broj potpora i iznosi i za institucije i za pojedince – barem mi tako pričaju oni koji se oslanjaju na stipendije, dotacije, potpore. Ja sam se u Hrvatskoj prestao javljati na natječaje za potporu prije kakvih 12, 13 godina pa sam s navikom neprijavljivanja nastavio i ovdje. No, honorari su još uvijek pristojni. Zasad se općenito ne dira u slobodu izraza, tako mi se čini, ali ne mogu reći da sam detaljno upućen. Osim u jednom slučaju gdje je situacija jako opasna: burno se reagira, pa i zabranama, na bilo kakvo problematiziranje postupaka izraelske vlade. Bilo je skandala i cenzure na prošloj Dokumenti, ima velikih problema u organizaciji sljedeće Dokumente, zabranjuju se konferencije koje imaju kritički stav prema pokolju koji se trenutno odvija u Gazi i na Zapadnoj obali. Histerično se reagira na bilo kakvu podršku Palestincima i traženje da se zaustavi ono što sada već izvjesno izgleda kao genocid, gotovo svaki takav akt proglašava se kao antisemitski, čak i ako dolazi od samih Židova. A to mi se čini grozno pogrešno i katastrofalno i za budućnost Izraela, i za budućnost Palestine, a bogami i za samu Njemačku, i to upravo u svjetlu jezive povijesti Holokausta i višestoljetnog antisemitizma. Neka su nam Alah, Jahve i Bog na pomoći!
Istaknuta fotografija: Bojana Guberac
#HDLU #Oglede #otkazivanje #Siniša Labrović #svijet
