U manje od mjesec dana Hrvatska je izgubila gotovo tri festivala. U Benkovcu je otkazan “Nosi se” (kolovoz), u Šibeniku se nakon 12 godina održavanja pokušao zabraniti FALIŠ (Festival alternative i ljevice, rujan), a u Velikoj Gorici je otkazan festival Oglede (od 2. do 4. listopada) zbog pritisaka da se izbaci performans Siniše Labrovića, “Zastave svih zemalja, ujedinite se”.
Tri grada, tri različita programa, tri različite publike, ali ista logika; kulturni događaji se ne gase zato što nemaju interesa, već zato što se nekome ne sviđaju.
Festival “Nosi se” trebao je otvoriti satiričnu predstavu i koncert. Umjesto kulture, grad su preplavili prosvjednici, među kojima i braniteljske udruge, a pridružile su im se i navijačke skupine. Policija je morala fizički štititi novinarku Melitu Vrsaljko, a petero prosvjednika dobilo je zabranu približavanja. Organizatori su na kraju otkazali cijeli festival, uz objašnjenje da “ne žele Benkovac pretvoriti u bojno polje”.
U Šibeniku, 13. izdanje FALIŠ-a (Festivala alternative i ljevice) dočekano je s prosvjedom dvanaest braniteljskih udruga. Njihova poruka: festival treba prestati dobivati javni novac jer “vrijeđa hrvatske temelje”. Na tiskovnoj su poručili da “ništa nije isključeno”, ostavljajući otvorenom prijetnju ponavljanja “benkovačkog scenarija”. Riječ “zabranitelji” im ne pristaje, kažu, oni “samo vole Hrvatsku”.
Najnoviji primjer dolazi iz Velike Gorice. Festival Oglede, koji se trebao održati od 2. do 4. listopada, otkazan je u cijelosti. Organizatori su otvoreno rekli da ne mogu jamčiti sigurnost izvođača i publike jer su suočeni s pritiscima da izbace performans Siniše Labrovića “Zastave svih zemalja, ujedinite se”. Labrović, poznat po provokativnim performansima, u ovom radu tematizira globalne politike moći kroz simbol zastave i upravo je zastava postala nepodnošljiv simbol. Umjetnički izraz je cenzuriran prije nego što je uopće izveden.
Ovi događaji nisu izolirani incidenti. U samo nekoliko tjedana u Benkovcu se festival gasi zbog prijetnji nasiljem, u Šibeniku se prijeti festivalu, u Velikoj Gorici festival se samoukida zbog političkih pritisaka. Nitko formalno ne zabranjuje. Nema pečata, nema rješenja. Umjesto zabrane, outsourcing represije: paravan “brige za sigurnost”, glasne konferencije s istim rečenicama. “Mi volimo, oni mrze.”, dok se novinarki psuje, gura je i zabranjuje pristup; festivalu se prijeti, programu se viče “nećeš u naš grad”, a javni prostor prisvaja se kao privatni posjed. Ljubav koja traži tuđi silenzio stampa nije ljubav, nego želja za kontrolom. Financira li se festival javnim novcem? Da. Javni novac znači pravo javnosti da vidi i ono što joj se ne sviđa. Ako smaknemo sve što vrijeđa nečiji ukus, što ćemo dobiti? To nije kultura, to je strah. Sloboda izražavanja ne postoji zato da štiti ugodu većine, nego pravo manjine da govori. Kome točno smeta Labrovićev performans o zastavama? Poanta rada je pokazati kako se identiteti pretvaraju u oružje, kako se “nacionalno” diže protiv “drugog”. Ako samo zastave izbacuju iz takta, problem nije u umjetnosti, problem je u potrebi da se umjetnosti izdiktiraju granice.
Zanimljivo je kako nijedan od ovih festivala nije masovni spektakl. Riječ je o manjim, nezavisnim kulturnim događajima, čija publika ne broji tisuće, ali im značenje leži upravo u otvaranju prostora za dijalog i slobodu. Drugim riječima oni koji govore da brane “narod” zapravo ušutkavaju malene, ranjive i manjinske glasove.
Zbog sve učestalijih zabrana, više od 1.200 umjetnika, novinara, profesora i 175 organizacija potpisalo je apel “Ustav vrijedi za sve”. Apel upozorava da se u Hrvatskoj događa opasan trend, prava koja Ustav jamči (sloboda govora, izražavanja, okupljanja) prepuštaju se na arbitražu grupama koje viču najglasnije.
Nitko ne mora voljeti Labrovića, Frljića, Mirotvorca, FALIŠ ili bilo koji festival. Umjetnost nije obaveza. Ali sloboda umjetnosti jest obaveza, ona je test demokracije.
Tko misli da brani slobodu zabranjujući, zapravo je gasi. A sloboda koja vrijedi samo za “naše”, nije sloboda, nego privilegija.
Istaknuti vizual: Marta Ožanić
#festivali #kulturna politika #otkazivanje #Siniša Labrović #strah #zabrana
