U sklopu ovogodišnjeg Vriska održana je i jedna zanimljiva Masterclass radionica, prva iz serije takvih radionica, koja je za svoj temat posegnula za dvjema umjetničkim praksama: čitanjem i plesanjem. Vodio ju je koreograf, plesač, plesni i kazališni pedagog Žak Valenta pod naslovom Koreografija kao prošireni medij.
– Radionica se temeljila na ideji kako se te dvije prakse – čitanje i ples – isprepleću i susreću, odnosno na koji način je plesanje čitanje, a čitanje plesanje. To ne znači nužno da smo plesali na tekstove, nego smo koristili knjigu kao medij, promišljali kako tijelo čita, u kakvim se pozicijama nalazimo dok čitamo. Manje smo se fokusirali na sadržaj, a više na fiziološki i fizički doživljaj teksta – kako probavljamo poeziju ili prozu, što činimo s pitkim, a što s teško prohodnim tekstovima. Promatrali smo sebe dok čitamo, čitali naglas za cijelu grupu, bilježili gdje se nalazimo kada čitamo za druge. To su nam bili lajtmotivi, objašnjava Valenta.
Radionica je bila dvodnevna, u jutarnjim satima. Nakon uvodnih vježbi disanja i rada na tijelu nastajale su male koreografske etide – onoliko njih koliko je bilo polaznica.
– Prikazali smo ih ispred Gradske knjižnice, a zatim smo igrali mala slova na različitim lokacijama unutar knjižnice. Publika je pratila izvođače po prostorima, svi su bili zadovoljni, a i ja osobno. Uspjeli smo uhvatiti srž onoga što je bilo zamišljeno da se iskusi u radionici, reći će Žak Valenta.
Radionica je bila besplatna, prvenstveno namijenjena profesionalnim plesnim umjetnicima, ali otvorena i široj javnosti.
– Bilo je nekoliko riječkih književnica, ali i sudionika iz Zagreba, Varaždina, Pule. Svi su zaključili da radionica ima potencijala nastaviti se. Ove godine radilo se ujutro, što je bio ograničavajući faktor, pa vjerujem da ćemo se iduće godine pokušati dogovoriti za nešto povoljnije termine, govori Valenta, koji naglašava da je ovo prva koreografska master radionica u Rijeci u kojoj se koreografija tretira kao prošireni medij.
– Većina ljudi koreografiju automatski veže uz ples i plesače. Kroz ovaj tip radionica želimo pokazati da ona može biti alat i u drugim disciplinama. Koreografija nije vlasništvo samo plesa – i mene osobno zanima gdje sve može ići, na koje se sve načine može koristiti izvan standardnog poimanja.
Za plesne umjetnike, kaže Valenta, važno je osvijestiti da ideje ne dolaze isključivo iz tijela.
– Najčešće i ne dolaze iz plesne dvorane, već iz drugih medija, stvarnosti i iskustava – iz filma, knjige, razgovora, vožnje autobusom. Jedna je polaznica, primjerice, studentica stomatologije koja se bavi cirkusom. Ona zube promatra kao skulpturu, kreativno, a ne samo medicinski. To je prekrasan primjer kako se discipline mogu ispreplesti.
Koreografija, smatra Valenta, postoji i u svakodnevnom životu, iako je nismo svjesni.
– Imamo svoje rituale, ponavljamo iste pokrete, iskoreografirali smo vlastite rutine. Netko je prepoznatljiv po svom načinu prolaska Korzom – i to je koreografija. Na Sveučilištu u Stockholmu postoji video za master program gdje američka koreografkinja Jennifer Lacey kaže: Ako imate tijelo i ako ste radoznali, vi ste kandidat za nas. To mi je sjajno. Ako zaista želimo istraživati umjetnost, moramo misliti izvan klišeja i stereotipa – samo tako otvaramo prostor za razvoj. A svatko tko uđe u prostor umjetnosti, unosi u nju nešto svoje, zaključio je Žak Valenta, čovjek koij intenzivno živi ples, a svoja znanja, iskustva i prakse prenosio je preko Ljubljane, Beča, Londona, Berlina, Zagreba do Rijeke. I radi to i danas.
