Ovog je vikenda ubijena još jedna žena u Hrvatskoj. Vijest je kratko zadržala pažnju javnosti. Bio je to samo još jedan naslov u moru crne kronike u nedjelju. No iza tog broja nalazi se život koji je prekinut, obitelj koja je nepovratno uništena i sustav koji je ponovno zakazao (ubojica je imao dvoznamenkasti broj prijava za nasilje u obitelji, a obitelj je bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb koji je nadzor ukinuo kada su zaključili da su stvari dovoljno u redu).
S obzirom na to da je riječ o 15. žrtvi femicida u ovoj godini, čini se da tragedija od ovog vikenda nije izoliran slučaj, već da femicid postaje ozbiljan društveni problem koji zahtijeva dublje razumijevanje i hitnu reakciju.
Nekoliko ključnih pitanja koja se otvaraju su: Tko stoji iza rasta femicida u Hrvatskoj? Može li se taj porast objasniti, predvidjeti i, najvažnije, spriječiti? O tim pitanjima razgovarali smo s neovisnom stručnjakinjom za suzbijanje nasilja nad ženama Dunjom Bonacci Skenderović, koja godinama analizira femicide, njihove obrasce i propuste institucija koji im često prethode.
Jasno je da je femicid u porastu
S posljednjim slučajem, broj zabilježenih femicida u ovoj godini u Hrvatskoj iznosi 15, dok je ukupno ubijeno 19 žena, a Bonacci Skenderović ističe da nije svako ubojstvo žene femicid. “Femicid podrazumijeva rodno motivirano ubojstvo, drugim riječima, ubojstvo u kojem je rod žene jedan od ključnih motiva”, kazala nam je.
“Ako pogledamo posljednje tri godine, jasno je da je femicid u porastu. U 2023. godini zabilježeno je šest femicida u kojima je ubijeno sedam žena, dok je 2024. godine zabilježeno 13 femicida sa 16 ubijenih žena. U posljednjih šest godina, od 2020. nadalje, upravo u 2020. godini je isto zabilježeno 15 slučajeva femicida, prema mojim evidencijama.
Femicid je izrazito kompleksan fenomen i teško ga je predvidjeti na godišnjoj razini. Da bismo ozbiljno objasnili ovogodišnji porast, potrebno je analizirati podatke u razdoblju od najmanje 10 do 15 godina i utvrditi dugoročne trendove. Posebno je važno analizirati odnose između žrtava i počinitelja, jer se iz godine u godinu mijenja udio intimnih partnerskih femicida u odnosu na femicide u kojima sinovi ubijaju majke”, kazala nam je.
Intimni partnerski femicid u velikoj je mjeri predvidljiv
Ove godine, od ukupno 15 zabilježenih femicida, čak 12 su intimni partnerski femicid, istaknula nam je naša sugovornica. “Prošle godine, od 13 femicida, njih šest bilo je intimno partnersko. Također, ove godine zabilježen je velik broj ubijenih žena starijih od 45 godina – ukupno deset, od čega je pet žena u trenutku smrti bilo starije od 65 godina. Upravo su ovakvi podaci ključni jer nam govore o rizičnim skupinama, uzrocima nasilja i mogućim mjerama prevencije”, kazala je.
Posebno je istaknula da je intimni partnerski femicid u velikoj mjeri predvidljiv. “On predstavlja krajnju točku kontinuuma nasilja. Institucije moraju početi raditi na zaštiti žrtava od femicida onog trenutka kada žena kao žrtva partnerskog nasilja prijavi nasilje”, naglasila je.
Što točno označava pojam femicid?
Često se može na društvenim mrežama, nakon vijesti o jednoj od ovakvih tragedija, vidjeti komentare od strane većeg broja pojedinaca koji tvrde da femicid ne postoji te da je ubojstvo – ubojstvo bez obzira na spol. Stoga smo zamolili našu suradnicu da pobliže objasni ovaj termin.
“Hrvatsko zakonodavstvo femicid prepoznaje kroz članak 111.a Kaznenog zakona, koji definira kazneno djelo teškog ubojstva ženske osobe kao rodno utemeljeno ubojstvo. Zakon pritom uzima u obzir okolnosti poput bliskog odnosa između počinitelja i žrtve, prethodnog zlostavljanja, odnosa zavisnosti ili podređenosti, kao i širi društveni kontekst koji žene stavlja u neravnopravan položaj”, objašnjava Bonacci Skenderović.
Dodatno, kaže da Kazneni zakon definira rodno utemeljeno nasilje nad ženama kao nasilje usmjereno na ženu zato što je žena, odnosno nasilje koje nerazmjerno pogađa žene.
Bonacci Skenderović u svom istraživačkom radu pri prikupljanju i kvalifikaciji slučajeva ubojstava žena koristi definicije Ujedinjenih naroda, EIGE-a te teorijske definicije koje su razvile Jill Radford i Diana E. H. Russell.
“Zajednički nazivnik svih ovih definicija, kao i hrvatskog zakonodavnog okvira, jest rodna utemeljenost nasilja. Razlikovanje femicida od drugih vrsta ubojstava ključno je kako bi se prepoznali i adresirali sustavni i kontinuirani obrasci nasilja nad ženama koje rodno neutralna statistika često prikriva.
Femicid je duboko povezan s neravnopravnim položajem žena u društvu, tradicionalnim rodnim ulogama i odnosima moći. Podaci, kako u Hrvatskoj tako i globalno, jasno pokazuju da većinu žena ubijaju muškarci s kojima su bile u intimnom ili obiteljskom odnosu. U Hrvatskoj su najčešći oblici femicida intimni partnerski femicidi te femicidi u kojima sin ubije majku”, kazala nam je.
Brojni ubojice su od ranije bili poznati policiji i ostalim institucijama
Ono što najviše zabrinjava je to što kod intimnog partnerskog femicida gotovo uvijek postoji povijest nasilja, a posebno prisilne kontrole – obrasca zlostavljanja koji institucije često ne prepoznaju. Naime, kako nam je objasnila naša sugovornica, prisilna kontrola podrazumijeva kontinuirani niz ponašanja kojima počinitelj postupno oduzima slobodu, autonomiju i identitet svojoj partnerici ili supruzi.
No, zanimalo nas je i koji su najčešći obrasci i rizični faktori koji prethode femicidu te postoje li znakovi upozorenja koje društvo i institucije često zanemaruju.
Bonacci Skenderović kaže da, nažalost, za femicide u kojima sinovi ubijaju majke još uvijek nema dovoljno sustavnih analiza, zbog čega je teško s preciznošću govoriti o obrascima i rizičnim faktorima u tim slučajevima.
“S druge strane, kod intimnog partnerskog femicida obrasci i rizični faktori su dobro dokumentirani. Kriminologinja Jane Monckton Smith razvila je model vremenske crte intimnog partnerskog femicida koji jasno pokazuje da se femicid ne događa iznenada, već kroz niz prepoznatljivih faza, od kojih svaka nosi svoje znakove upozorenja.
Ti znakovi uključuju povijest kontrole, uhođenja i nasilja, izraženu ljubomoru i posesivnost, izolaciju žrtve, prijetnje, eskalaciju nasilja, kao i okidače poput prekida veze ili promjena u rutini počinitelja. Upravo ignoriranje ili podcjenjivanje ovih crvenih zastavica dovodi do toga da institucije zakazuju u prevenciji”, ispričala nam je Bonacci Skenderović.
Može li se femicid spriječiti i kako?
“Prije svega, potrebna je snažnija i učinkovitija zaštita žena, osobito u slučajevima u kojima počinitelj femicida već ima evidentirane prijave za nasilje nad ženom koju je kasnije ubio. Ključno je vjerovati ženama kada prijave nasilje i dosljedno aktivirati postojeće mehanizme zaštite. Ti mehanizmi formalno postoje, ali su u praksi često neučinkoviti – da su učinkoviti, danas ne bismo govorili o 15 žrtava femicida”, kazala nam je naša sugovornica koja srednjoročno rješenje vidi u osnivanju međuresornog tijela koje bi se sustavno bavilo analizom ubojstava u obiteljskom okruženju, s posebnim fokusom na femicide te s ciljem učenja lekcija i sprječavanja budućih ubojstava.
“Ništa od navedenog nije nedostižno niti predstavlja znanstvenu fantastiku. Međutim, što se dulje bavim ovom tematikom, osobito intimnim partnerskim femicidom, sve je jasnije da u Hrvatskoj i dalje ne postoji dovoljna politička volja za stvarne i dubinske pomake u prevenciji i zaštiti žrtava”, kazala je Dunja Bonacci Skenderović Art Kvartu.
Istaknuta fotografija: Sanja Prodan
#Dunja Bonacci Skenderović #femicid #Femicid u Hrvatskoj #intervju
