Čovjek iz Brna
Toga dana, krajem lipnja, bilo je vraški vruće. Javio se kolega Pavel Pilch iz Brna s obavijesti da on stiže vlakom iz Brna za Osijek oko 17 sati te da ga dočekam na kolodvoru. Uz malo kreativnog presjedanja, može se doći iz Brna do Osijeka za tričavih 8 sati rutom Brno – Budimpešta – Pečuh – Beli Manastir – Osijek. Supruga je komentirala kako je sreća što tek sutradan idemo na 26. Balkansku smotru mladih strip-autora u Leskovac. No, Pavela, profesora književnosti, prevoditelja, sudskog tumača te suradnika češkog zbornika stripa – AARGH!-a pratila je sreća kakvu Česi često nemaju pri putu, a ponekad i boravku u južnijim krajevima. Stigao je točno na vrijeme, oboružan pivom i stripovima – gosti kakvi nam trebaju.
Naravno, večer je trebalo prikratiti na domišljate načine pa nakon ranovečernjeg slavonskog sataraša praćenog kobasicom, napravili smo đir po gradu te se uputili u obližnji Barcelona-pub gdje se to večer održavao kviz. Inače, pub-kvizovi su referentno mjesto tijekom radnog tjedna, zapravo Osijek već godinama trese groznica pub-kvizova pa svaka čestita birtija ima kao popratnu aktivnost i kviz općeg ili ne toliko općeg znanja. Moja ekipa je bila oduševljena Pavelovim znanjem hrvatskog, što nije niti čudno jer Pavel predaje hrvatsku i srpsku književnost na Sveučilištu u Brnu. Ni drugih nam znanja nije nedostajalo pa smo tako bili sasvim zadovoljavajuće drugi na kvizu. Po povratku kući, a uslijed nervoze prije puta prelistao sam AARGH! i tamo našao neka poznata lica.
AARGH! često donosi i stripove iz drugih zemlja, pa smo u prošlim brojevima mogli vidjeti stripove autora iz Hrvatske i Srbije, a u aktualnom broju predstavljena je Bosna i Hercegovina. Na 175 stranica nalazi se niz autorskih stripova, tekstova o povijesti stripa, ali i aktualnim tendencijama u stripu. No, kako je popularna navada zaviriti u susjedno dvorište, prvo sam otvorio češku sintezu stripa u susjednoj našoj. U opširnom tekstu, prije samih stripova Pavel predstavlja ukratko idilično stanje stripa u Bosni i Hercegovini krajem 80-ih, no opširnije donosi aktualno stanje navodeći trenutne izdavače, festivale i autore. Glavne odrednice su dakako Mostarski strip vikend i Međunarodni salon stripa u Banjoj Luci, od časopisa su tu Bosona i Parabellum, izdavači poput Agarthi Comics i Devete dimenzije, strip-knjižara Tarantula, ali i cijeli niz lokalnih festivala, izložbi, fanzina i dakako autora. Jake snage stripa-autora iz BiH predstavljene su i svojim stripovima u češkom prijevodu pa su tako tu Milorad Vicanović Maza, Admir Delić i Filip Andronik dok je ostala ekipa kao i njihovi radovi, stilovi i autorske navade studiozno pobrojane. Toliko iz mini-rubrike Naši u svjetskim medijima, detaljniji osvrt na strip-okolnosti u susjednoj našoj u nekom novom izdanju Strip-caffea.
Čovjek iz Leskovca
Marko Stojanović i njegovih stotinu čuda, bio bi idealan naslov kakvog opširnijeg teksta posvećenog detaljnoj analizi lika i djela ovog profesora engleskog jezika, nagrađivanog strip-scenarista, producenta stripova, urednika, organizatora strip-sadržaja (radionica, izložbi i festivala) i dragog prijatelja.
Svake strip-sezone, nekad već u veljači dobijem poruku od Marka mogu li poslati radove s 24-satnog crtanja stripa kako bi bili izloženi na aktualnoj Balkanskoj smotri mladih strip autora. Kao što je, nadam se, poznato, 24-satno crtanje stripa je manifestacija koja se u Hrvatskoj održava od 2010., a redovno stripovi nastali na njoj se izlažu i na Smotri počevši od 2018. kada nam je to prvi put palo na pamet. U početku su bili izlagani stripovi nastali u Osijeku, pošto sam imao sve materijale, kao organizator tog dijela manifestacije, no s vremenom i zahvaljujući odličnoj web-stranici koju je priredio naš administrator iz Rijeke – Fabijan Čerenka, u prilici smo na Smotru poslati sve radove, koji onda budu selektirani te se odnedavno vrte na povećem LCD-u Leskovačkog kulturnog centra tijekom trajanja Smotre. Prijašnjih godina selekcija radova je bila i tiskana te postavljana u sklopu šire izložbe, no kako je iz godine u godinu radova sve više i više, a dostupni, doduše prilično veliki izložbeni prostor, postaje manjim, ovo solomunsko rješenje predstavljanja naše produkcije se pokazalo prilično učinkovitim. Tako su se ove godine u Leskovcu vrtili stripovi nastali na 24-satnom u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu, Gospiću, Ljubljani i Herceg Novom.
Nakon što smo poslali radove, drug Marko je imao još prohtjeva, no kako odbiti autora koji je adaptirao roman Liu Cixina u strip-scenarij, a po tome je Milorad Vicanović Maza to i nacrtao te Desimir Miljić Desko kolorirao? Pa je još izašlo u slavnoj francuskoj izdavačkoj kući Delcourtu te Kini? Ili kako odbiti čovjeka koji već godinama organizira javnu nastavu stripa i okuplja u dvorištima Osnovnih Škola u Leskovcu između 500 i 1600 učenika i tako još od 2014. (s jednom pauzom zbog korone).
Šireg konteksta radi, Liu Cixin je kineski sf-pisac po čijem je romanu nastala i popularna tv-serija Problem triju tijela, no to očito naše strip-heroje nije diglo u nebesa koje paraju nosom, iako bi imali neke temelje za to, već su prilično prizemljena ekipa, svjesna okolnosti u kojima egzistira strip na brdovitom Balkanu te nastoje tu baklju slobode koju donosi strip i prenijeti. Doduše, te neke slobode u Kini nikada nije ni bilo, pa ostaje za vidjeti hoće li se ovi pothvati nastaviti.
No, kako rekoh, problem diskontinuiteta u domaćoj strip-produkciji se nastoji anulirati na načine poput škola stripa koje vode uspješni strip-autori. Ekipa u Leskovcu je imala sreće što je strip-autor Nikola Mitrović Kokan (1933. – 1997.) imao volje i želje proslijediti znanja i umjetničku strast kroz Leskovačku školu stripa koja danas zasluženo danas nosi njegovo ime. Spomenuti diskontinuitet se dakako ogleda i u onim stihovima Bajagine pjesme, ali strip je žilava biljka, dobrim dijelom samonikla, pa uspjeh stripo-priređivačkog rada koji se u srednjostrujaškim medijima obično ogleda u uspjesima izvan lokalnih okvira, što je zapravo i zgodan način kako doći do šire publike (vidjeti mini-rubriku – Naši u svjetskim medijima), no činjenično u tim lokalnim okvirima – autorskog stripa za domaću publiku iscrtane su i ispisane jedne od najboljih bravura domaćeg umjetničkog stvaralaštva.
Ali što je Marko Stojanović zapravo tražio? Nije mu dovoljno što mu stižu stripovi na nagradni natječaj sa svih kontinenta, izuzev Antartike (ovo je možda ideja za budućnost) te se ogledaju u tisućama tabli, već je priupitao mogu li proslijediti poziv za natječaj autorima mlađim od 30 godina (ipak ime Smotre sadrži i riječi „mladih autora“) iz Hrvatske, a kao što znamo mlade autore treba poticati, proslijediti im znanja i vještine pa ponekad i nekakav natječaj. U ovom kontekstu se rađa i ona ideja, koje se ne bi posramio ni Slavoj Žižek, po radikalnosti, o uvođenju strip-policije, ali taj koncept zbog negativnih reakcija ćemo, za sada, ostaviti po strani i navesti da se tek nekolicina mladih iz Hrvatske prijavila na natječaj. Naravno, ta njihova odluka, podastrijeti žrvnju žirija u sastavu Marko Stojanović, Milorad Vicanović Maza i Lasko Džurovski svoje radove, pokazat će se nije uopće bila loša jer u Leskovcu se, barem u kontekstu stripa zaista ima što i vidjeti kao i svake godine.
Uzevši kako se radi o 27. inkarnaciji festivala, te unatoč zamoru ekipe iz Leskovca, naime nije lako, iz godine u godinu ne samo raditi konzistentno već i povećavati obim izložbi i sadržaja, ovogodišnja Smotra je tako imala 3121 izlagača iz 83 zemlje sa šest kontinenta, a osobno je gostovalo 93 gosta iz 16 zemalja Europe i Azije. Sam broj gostiju je dovoljan za pristojan festival stripa, a tome valja pridodati još i strip-publiku, općenitu publiku i slučajne prolaznike – dovoljno za napuniti 3 dostupna kata od 5 katova Leskovačkog kulturnog centra.
Čovjek iz Svilajnca
Za početak, ovaj podnaslov nije baš točan jer se ne radi o čovjeku već piscu. A oni su posebna sorta i treba ih uzimati, tako, s razumijevanjem. Ivana Veljkovića, profesora engleskog jezika, strip-scenaristu i kolegu skribomana upoznao sam 2018., upravo na toj Balkanskoj smotri mladih strip-autora i na prvu nije mi se niti malo svidio zbog izrazitog cockney akcenta engleskog s kojim je komunicirao sa strip-scenaristom Alexanderom Simmonsom, također piscem, kustosom i scenaristom iz New Yorka. No, ta tribina je bila toliko uspješna i svim prisutnim otvorila nove vidike, da sam zatomio prve negativne impresije te upoznao kolegu s kojim će naš kolektiv – Hrvatski autorski strip ostvariti niz uspješnih suradnji. Pomogao je doduše i Simmonsov master-class koji je održao navodeći tehnike pisanja te brojke koje pisci postavljaju sebi prilikom izgradnje lika. Ukratko, od nekih desetak osnovnih pitanja, za kraće forme, došlo se do brojke od preko dvije stotine pitanja, o liku, koje postavlja vrijedni Stephen King kojeg upravo nekakav potomak vlasnika rudnika smaragda podcjenjuje na Twitteru.
Naravno, ta pitanja, od prozaičnih koliko je neki od likova djela visok, koje su mu boje oči, gdje je rođen, kako je obučen, pa do izuzetno specifičnih – gdje je bio kada je X ubijen, služe ne samo za izgradnju trenutnog lika već i za stvaranje novih ideja, putanja i pravaca gradnje same priče.
Pokojni Branko Plavšić, jedan od najboljih tušera stripa (kako navodi strip-crtač Branislav Kerac – ako želite dobro tuširan strip dajte ga Plavši, ako ne želite, istuširajte ga sami), svojedobno je rekao kako stripu treba pristupiti studiozno, a upravo taj princip te 2018., na petom katu Leskovačkog kulturnog centra predstavio je u nekih 45 minuta Alexander Simmons. Od tada pa na ovamo, s Ivanom se razvilo međusobno razumijevanje u osnovom cilju – popularizaciji i produkciji stripa, pogotovo domaćeg. Ovo domaćeg se treba uzeti većom dozom bezgraničnosti. Dakako, tih momenata gdje autori ne trepću prilikom predavanja njihovih kolega na petom katu Leskovačkog kulturnog centra je bio niz, no neka sam baš zapamtio, tako bude svake godine, nešto vas jednostavno ostavi bez daha.
A zašto spominjem Ivana? Pa on je neformalni agent produkcije Hrvatskog autorskog stripa u Srbiji, odnosno u Beogradu, gdje živi i radi. Ne samo da nas je predstavio u autorskim tekstovima, poimence i po izdanjima, već je u najmanje tri navrata nosio naš časopis, Strip-Prefiks čitatelju u Beogradu koji nije imao drugog izbora nego doći do našeg izdanja dostavno – po kuriru.
Uglavnom, mi ekipa smo se koturali autocestom iz Osijeka k Leskovcu, u sastavu Marko Dješka (strip-crtač i magistar animacije, glavni urednik časopisa Strip-Prefiks), Stjepan Matić (strip-crtač i ilustrator, svježe diplomirao na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, u klasi Dubravka Matakovića), Pavel Pilich i ja, sve nijanse sive bile su nam pod kotačima, nošeni smo bili valovima pulskog Radio Rojca, barem dok je bilo interneta, a kada smo naišli na rodni grad kolege Veljkovića – Svilajnac te idilično stajalište Hrast, odlučili smo da je vrijeme za kavu. Slično stajalište, čak i sličnog imena – Stari Hrastovi se nalazi na ruti Osijek – Zagreb, a tu smo se našem agentu i javili, obzirom na to da je on dan ranije došao u Leskovac na Smotru. Raspoloženje je bilo na vrhuncu, tako da se nismo previše zadržali u Hrastu već se uputili za Leskovac gdje nas je u večernjim satima čekalo predstavljanje.
Ljudi sa Smotre
Prijehavši u Leskovac krenulo je redovno pozdravljanje kolega s kojima se viđamo par puta godišnje na raznim festivalima. Dočekala nas je vrijedna ekipa iza Leskovačke škole stripa – Miloš Cvetković i Marko Serafimović kojima se pomalo pušilo iz glave, što od vrućine, što od organizacijskih poslova – gdje je tko smješten, kad počinje predavanje, tko kasni, što nedostaje, promjene u zgusnutom rasporedu, gdje da se parkira, gdje ostaviti stripove, skeniranje računa putnih troškova, smještaj, karta s lokacijama, osvježenje, trči vamo, trči tamo – predivna festivalska gungula. U potrazi za osvježenjem odlazim u obližnji kafić koji će nam biti baza za dokolicu u predahu između predavanja. Kako smo došli u petak, kada je i službeno otvorenje Smotre, propustili smo dva predavanja koja su se održala dan ranije.
Koral Ilhan, ilustrator i profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti u Edirneu koje se kod nas prevodi kao Drinopolje, a u srpskom s Jedrene. Bilo kako bilo, Koral je redovni gost Smotre, s doktoratom iz ilustracije, a naslov njegova predavanja je bio „Naracija ilustracije“. Drugo propušteno predavanje bilo je ono Stjepana Šejića, strip-autora iz Vinkovaca koji živi u Crikvenici te sa suprugom Lindom Šejić osvaja svjetska tržišta stripa, kako sa svojim autorskim projektima tako i s radom na poznatim franšiznim serijalima.
Taj trend propuštenih predavanja, otvorenja i uručenja nagrada, nastavit će se i tijekom naredna dva dana festivala, naime bilo ih je ukupno 41. No, broj gostiju i publike značio je da će sva biti posjećena, no bilo je nemoguće popratiti sve jer trebalo je i pozdraviti kolege i kolegice, s kojima se ipak viđamo samo par puta godišnje.
Među prvima na koje sam nabasao bio je strip-crtač, ilustrator i dizajner iz Novoga Sada – Dejan Sedlan. Deki, sklon šali, komentirao je naš dolazak s onim njegovim – „Jao ne, evo ih ovi Hrvati“ i „Tebe žena još nije ostavila, samo skitaš po festivalima?“, a ja sam ga u jednom trenu Pavelu predstavio kao rođaka Marka Perkovića Thompsona, kojem će Dejan raditi naslovnicu novog albuma jer je Deki po majci i ocu iz Like, a znamo da su tamo u Lici svi manje-više u rodu. Uglavnom, taj odnos pretjerivanja i podbadanja nastavio se tijekom cijelog festivala što je nas silno zabavljalo, a neupućenima ostavljalo upitnike iznad glave. No, većinom smo se kontrolirali.
Prvo predavanje koje smo posjetili bilo je „Slovenski strip, jučer, danas, sutra“ u izvedbi kolegice Pie Nikolič iz Ljubljane. Kao i uvijek, Pia je bila odlično pripremljena i na svom, kako ga zove -alanfordovskom srpsko-hrvatskom, predstavila slovenski strip od ranih početaka s Milkom Bambičem (1905. – 1991.) koji je svojedobno morao pobjeći iz Trsta zbog stripa Zamorček Bu-ci-bu, alegorijom na Mussolinijev uspon na vlast, široj publici poznatijem kao autor loga Radenske – Tri srca. Nastavilo se s Kostjom Gatnikom (1945. – 2022.), čuvenim autorom projekta Manga Purga, Dušanom Kastelicom, strip-autorom, grafičkim dizajnerom i redateljem animiranih filmova, stripovima iz Mladine te famoznom JBTZ aferom, gdje su autori iz Mladine testirali dosege satire i tabua u Jugoslaviji krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Nezaobilaznim Tomažom Lavričom, Zoranom Smiljanićem, Jože Plečnikom, trendovima poput biografskih stripova kao dodatne obrazovne vrijednosti, ali i feminističkim stripom koje rade autorice poput Dore Kaštrun i Dore Benčević.
Ilija Mirović predstavio je crnogorski strip, ispred izdavačke kuće Forme B, kao referencu iz prošlosti naveo je 70-ih godina izuzetno popularnog Dikana, autora Laze Sredanovića, predstavio popularne festivale poput Hercegnovskog strip festivala, Strip klub Mr. No iz Podgorice te Strip Art Bar festival iz Bara. Kao uspješan izdavački pothvat naveo je dakako strip-uprizorenje Gorskog Vijenca, kojeg je su crtali Geza Šetet i Miodrag Ivanović Mikica, naslovnicu potpisuje Željko Pahek, po književnom predlošku Petra Petrovića Njegoša.
Kasnije ćemo imati još jedan susret s crnogorskim strip i to sasvim nenadan. Naime, Andrija Vujošević iz Bara, jedan je od organizatora tamošnjeg festivala, strip-autor i osnivač izdavačke kuće Vintart Comics, a u Leskovac je došao u svatove koji su se sasvim slučajno poklopili sa Smotrom. Naravno nije došao praznih ruku, pa smo tako dobili naramak izdanja od kojih su posebno zanimljivi stripovi u retro „golden age“ propaganda stilu s pomakom od osnovnog američkog koncepta na način da autor predloške transformira u jugoslavenski okvir pa tako nastaju propagandni koncepti heroja poput – Zastavnika Petokrake, Crvene Pravde, Baklje Jedinstva, Mladog Artiljerca i Sabljarke.
Mi smo pak nastupili u udarnom terminu tik pred otvorenje izložbe mladih crtača Balkana. Iz prošlosti stripa u Hrvatskoj naveli smo istraživački pothvat koji provodi strip-crtač Goran Duplančić. Naime, Dupli je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pronašao gotovo 90% originalnih tabli stripa Grička Vještica i trenutno je u lovu na preostalih 10% za koje se svesrdno nadamo da su sačuvane. Ovaj strip Andrije Maurovića doživio je nedavno reprint u izdanju sarajevske izdavačke kuće Bosona, no radi se o skeniram stranicama iz prethodnih izdanja, koje su digitalno čišćene, ali otkriće zaboravljenih originala je zaista – blast from the past. Stvar čini zanimljivijim i potencijalni strip o stripu, dakle Goran Duplančić bi mogao uprizoriti svoje istraživanje i skupljanje građe u strip. Vezano za aktualna izdanja predstavili smo nove strip-albume iz naše produkcije – Modri stripovi zbirka je stripova i ilustracija koje je Dušan Gačić crtao za Modru Lastu, dakle Gačićev opus iz Modre Laste okupljen je u jedinstveno izdanje, zatim Abadon kojeg potpisuju Mihael Bađun i Denis Vedak, napeti krimi-triler nastao pod utjecajem kanonskih ostvarenja žanra poput filmova Sedam, Privedite osumnjičene i True Detective, te naravno četvrti broj časopisa Strip-Prefiks kojem je ovo bila čak sedma promocija. Kolega Marko Dješka najavio je novi broj OHOHO-zina, koji je u trenutku pisanja ovog teksta svježe izašao iz tiska. OHOHO je tematski časopis, prethodne teme su bile Antifašizam i subverzija, Slavenska mitologija, Ljubavni trokut, Svemirska opera i Novac, a novi šesti broj OHOHO-a donosi stripove na temu Horor manga.
Otvorenje izložbe mladih strip-crtača Balkana središnji je događaj festivala i odvio se na prva dva kata Leskovačkog kulturnog centra. Kako se Smotra poklapa s gradskom manifestacijom Ljetna noć, kulturni centar je u jednom trenu bio dupke pun, što su popratili i razni mediji kojima je Marko Stojanović s neskrivenim ponosom predstavljao rekorde koje svake godine Smotra obori. Dodijeljene su i prve nagrade u nizu za doprinos srpskom stripu nagradu su dobili strip-crtači Vladimir Krstić Laci i Bojan Kovačević i nagrada za satirični strip koju je dobio Dimitrs Kamenos iz Grčke. Večer je završilo uz projekciju turskog filma Ripper of the Seven Hills nastalog prema stripu Seyfettin Efendi, te predavanjem Vladimira Popova – Pripovijedanje bojom. Neki su nastavili večer i u obližnjem parku u kojem se u jednom trenu začula i pjesma Jožin z bažin, što je Pavela ostavilo prilično u čudu jer se nije nadao da netko na jugu Srbije zna otpjevati ovu uspješnicu češkog glazbenika i komičara Ivana Mladeka.
Subota je započela s predavanjima o grčkom i turskom stripu, a nastavila se okruglim stolom s temom Položaj strip autorica na Balkanu – specifičnosti, izazovi i rješenja. Šaroliku ekipu činile su Katarina Hadži-Jovančić, Andrijana Miladinović, Ana Ciglar, Nikolina Žuljević, Pia Nikolić, Slavica Kupenkova, Yasemin Yaren Eviscmen, Gaja Smilevska i Linda Šejić. Zaključak okruglog stola dala je zapravo Pia Nikolič kako strip, kao ni publiku, ne treba dijeliti na muške i ženske jer nitko ne bi trebao stajati u opreci drugome, već strip čine i žene i muškarci, što je zapravo jedna jasna solidarna poruka.
Između niza predstavljanja važno je bilo i ono o serijalu Vekovnici povodom izlaska četvrtog integrala koji okuplja stripove iz spin-off serijala Beskrvni. Osnovna priča Vekovnika je vezana uz besmrtnog Marka Kraljevića i vampira Čena, no u Beskrvnima se priče grana i prati sporedne likove sukoba neumrlih. Zamisao scenarista Marka Stojanovića jest da se Vekovnici i njihovi spin-offovi realiziraju kao kolaborativni pothvat niza strip-crtača, odnosno kao nekakav svojevrsni predah autorima između više komercijalnih poslova. U ovom izuzetno luksuznom izdanju sudjelovalo je tako više od 30 autora, okupljeno je 12 priča, biografije, te niz grafičkih i tekstualnih priloga. Kada bi se okupio samo uži tim koji producira Vekovnike imali biste dovoljno ljudi za jedan sasvim dobar festival stripa. No dio ekipe je bio na predstavljanju, pa je uz moderaciju Aleksandra Uzelca predstavljeno i ovo izdanje. Uz Marka Stojanovića bili su tu i Tiberiu Beka, Nicos Dalampiras, Luka Stojanović, Aljoša Tomić, Marko Marković, Ivan Acramovski i Aleksandar Barakovski. Uz četvrti integral Vekovnika, predstavljen je i četvrti album Beskrvnih, podnaslovljen Dvanaestorica. Za razliku od integrala tiskan je u finim mekim koricama, naravno okupivši cijeli niz autora, njih 20-ak je produciralo osam kratkih priča s tematikom vampira i potentne avanture raspoređene u 8 priča koje s prilozima čine 70 stranica ovog albuma.
Jedno od zanimljivijih izdanja koje redovno pratim dolazi nam iz Skopja, strip-časopis 9evetka. Izdavačka kuća Strip Kvadrat producirala je ove godine dvobroj 11 i 12 kojeg su predstavili urednici Nikola Temkov, urednik i strip-crtač Igor Jovčevski, te strip-crtač Taki Gakovski. Standardni obrazac je tu – nešto mlađih autora, nešto starijih, odličan intervju s Predragom Đurićem, piscem, strip-scenaristom, izdavačem i doktorom epidemiologije iz Novog Sada, koji je bio jedan od rijetkih glasova razuma za vrijeme histeričnih ispada tijekom pandemije korona virusa. Također zanimljiv je i intervju s Takijem Gakovskim koji uz to što crta stripove manga stilom je i senpai tradicionalnih samurajskih i nindža borilačkih vještina u klubu Budžikan Makedonija. Uglavnom, 120 stranica avanture i fantastike s nekoliko dobrih tekstova o makedonskom stripu.
Jedan od mini-segmenata su preuzeli predavači s doktoratima, naslovljen Akademizam i strip, imali smo priliku čuti kakve su okolnosti u Srbiji, Češkoj, Turskoj i Bugarskoj ako se želite usavršiti u akademskim zvanjima na području stripa. Dr. Aleksandru Uzelcu, dr. Pavelu Pilchu, dr. Vergilu Nikolovu i dr. Koralu Ilhanu nedostajao je samo dr. Shpend Bengu iz Albanije kojem je pobjegao autobus iz Skopja za Leskovac, no srećom Shpend je alternativnim prijevozom stigao na veliko otvorenje izložbe albanskog stripa u Narodnom muzeju u Leskovcu nešto kasnije tog vrućeg subotnjeg dana.
Po završetku predavanja i predstavljanja, čekalo nas je otvorenje čak tri izložbe. Prve dvije su bile u Narodnoj biblioteci „Radoje Domanović“ – izložba 15 godina Vekovnika, gore već spomenutog serijala, te izložba Višegrad 4 Leskovac – radovi strip-autora iz Poljske, Slovačke, Mađarske i Češke. No, prije odlaska u knjižnicu bilo je vrijeme za tradicionalnu grupnu fotografiju, pa nas je Stojanović vijao po nekoliko katova Kulturnog centra kako bi se okupili. Izložbu Vekovnika otvorili su ravnateljica knjižnice Vesna Ilić, Aleksandar Uzelac i Marko Stojanović, navodeći značaj ovog serijala kao okupljališta autora iz svih zemlja Balkana te niz gradova u kojima je ova izložba postavljena došavši konačno kući u grad u kojem je nastala – Leskovac. Unutar knjižnice je bila postavljena izložba Vekovnika, a u izlogu knjižnice postavljena je izložba Višegrad 4 Leskovac koju je otvorio mađarski strip-autor Milan Kovacs.
Nakon otvorenja u knjižnici i razgledavanja izložbi uputili smo se u Narodni muzej u Leskovcu gdje se nalazila izložba Povijest albanske grafičke novele i s dozom zabrinutosti čekao dolazak Shpenda Bengua, slikara, ilustratora, režisera animiranih filmova, te profesora povijesti umjetnosti iz Tirane i njegovih studentica, srećom uspjeli su naći taksi u Skopju koji ih je dobacio do Leskovca. Razvoj stripa u Albaniji je zapinjao par puta i nikada zapravo nije uhvatio priključak s ostatkom Europe. Razlog tome leži i u silno opresivnom i paranoičnom režimu Envera Hodže, pa je tako niz crtača stripova završio u zatvoru upravo zbog crtanja stripova. I ne radi se tu o nekakvim provokativnim stripovima koji su bili protu-režimski već o benignim prizorima života, bajkama i pričama. No, postoji novi trend razvoja stripa u Albaniji, iako dio društva i dalje gleda sa skepsom ka stripu, ova izložba je mogući kotačić koji će usmjeriti stvari u pravom smjeru, a dokaz tome su i studentice koje profesor poveo na otvorenje izložbe.
U Narodnom muzeju dodijeljene su i nagrade, pa je tako najbolja mlada strip-crtačica Balkana Gaja Smilevska iz Makedonije, nagradu za najboljeg ilustratora dobio je Flaviu Pop iz Rumunjske, nagradu za strip-teoriju dobio je Luka Stojanović iz Leskovca, nagradu za najbolji scenarij dobila je naša Lana Deković, mlada strip-crtačica iz Varaždina koja studira u Rijeci i to upravo za strip objavljen u Strip-Prefiksu br. 4, a diplomu za strip-tablu dobio je Mihael Bađun, također iz Varaždina za rad na strip-albumu Abadon. Na žalost, Mihael i Lana nisu mogli doći u Leskovac po nagrade, ali smo im ih uručili naknadno. Večer je završila nekako opet u parku uz druženje i salve smijeha.
Nedjelja nas je dočekala u niskom startu i pripremama za put kući, no valjalo je poslušati još četiri predavanja prije puta. U 11 sati krenula je strip-crtačica Linda Šejić demonstriravši svoju vještinu od skice do gotovog crteža uz detaljna obrazloženja načina koloriranja i vrstama softwarea koje koristi za svoje vrlo popularne stripove na platformi Webtoon. Objasnila je i dinamiku braka dvoje strip-autora, sebe i supruga joj Stjepana gdje jedno drugome dođu i kao međusobni kontrolori kvalitete. Stjepan Šejić se pak nadovezao sa segmentom o gradnji lika s posebnim naglaskom na ekspresije lica te nezaobilaznu priču o crtaćem softwareu koja je zasigurno bila najzanimljivijim dijelom predavanja, pogotovo crtačima.
Pavel je svoje završno predavanje održao o identitetima, odnosno stripu kao formi identiteta u Europi, prigodno zaključivši da se okupljeni gosti Smotre mogu smatrati i svojevrsnom strip-nacijom zbog zajedničkog interesa k mediju. Usput se osvrnuo i na ratni propagandni strip, čisto da ne zaboravimo kako nije sve uvijek idilično.
Prije samog odlaska poslušali smo i predstavljanje odličnog strip-kolektiva iz Skopja – Paragons. David Ristovski, Canko Stefanov, Marko Marković, Aleksandar Barakovski, Damjan Šokev, Ivan Avramovski, Aleksandar Tančovski i Vojdan Anadonov čine strip-kružok koji je ostvario već jedan hvalevrijedan uspjeh. Postali su dijelom prijave na Europsku prijestolnicu kulture koja je pripala Skopju za 2028. godinu. Naime, njihov strip je bio dijelom prijave na taj natječaj i imaju ozbiljan plan kako to što više iskoristiti za produkciju stripa. Ozbiljna mlađa ekipa sa sve hodogramom izvedbe zacrtanih planova. Ukratko smo im, prije puta predstavili naš koncept 24-satnog crtanja stripa, pa tako možemo očekivati 24-satno i u Skopju.
Zaključno, bio je ovo još jedan fantastičan festival u Leskovcu i ako ovaj moj kratki tekst nije bio dovoljan za sljedeću godinu ću prirediti detaljniji, a do tada, potražite i vi neki strip-festival gdje se možete odlično provesti, sigurno ih ima. Evo, jedan se baš održava u Šibeniku – Međunaordni festival animiranog filma i stripa – Supertoon.
P. S. Koe ima po grad? je legendarna satirična kolumna iz Leskovca koja izlazi još od, čini mi se, 2012., pa ako se želite dobro nasmijati potražite njihov blog.
