MARKO FILIPOVIĆ: MOŽDA SAM OD POČETKA MANDATA MOGAO BITI ODLUČNIJI

Marko Filipović upravo odrađuje svoje posljednje dane četverogodišnjeg mandata, koji je u posljednje vrijeme opterećen velikim nezadovoljstvom Riječanki i Riječana, ali i činjenicom da mu je Gradski odbor SDP-a, stranke čiji je Filipović dugogodišnji član i čiji je bio kandidat na prošlim izborima, odlučio odbiti program za novi četverogodišnji mandat. Iako se aktualni gradonačelnik još uvijek nije izjasnio po pitanju hoće li se njegovo ime pojaviti na popisu onih koji bi voljeli imati svoj ured na adresi Korzo 16, sve češće su upravo prognoze da će se upustiti u političku borbu sa svojim dojučerašnjim suradnicima.

Molio bih Vas ocjenu četverogodišnjeg mandata, jeste li uspjeli uhvatiti novi ritam grada ili se taj ritam pogubio negdje u ove minule četiri godine?

– Odgovor na to pitanje je uvijek kompleksan jer je teško ocijeniti sam sebe i ono što sam radio u ove protekle sada već skoro četiri godine. Gotovo devedeset posto onoga što je bilo zapisano u programu Novi ritam grada, s kojim sam izašao na izbore 2021. godine, je i odrađeno. To je potvrdio i Gradski odbor SDP-a, čiji sam kandidat bio na prošlim izborima, jednoglasnom podrškom u smislu realizacije mandata.

Treba reći da su neki projekti koji su godinama stajali u ovom mandatu pokrenuti i bit će ili dovršeni, ili vrlo blizu dovršetka. No, ono što je odredilo ovaj mandat je definitivno početak realizacije autobusnog kolodvora na zapadnoj Žabici i razrješavanje tog, recimo to tako, gordijskog čvora, koji je dugo bio jedno od glavnih političkih pitanja uoči izbora u Rijeci. Zadovoljan sam što radovi teku planiranom dinamikom, krajem ove ili početkom iduće godine dobit ćemo moderan kolodvor u centru Rijeke s 14 perona, garažu s 900 parkirnih mjesta, gotovo šest tisuća kvadrata prostora namijenjenog za gospodarske djelatnosti.

Sredstva dobivena od prodaje i pronalaska investitora, odnosno partnerskog odnosa s investitorom, bit će utrošena za nove garaže na Podpinjolu i Krimeji.

Ono što je meni isto tako jako važno, jest realizacija Art kvarta. Nikad neću zaboraviti sliku ljudskoga lanca između stare i nove lokacije Gradske knjižnice. To je nešto što ostaje u sjećanju, u trajnoj memoriji grada, bio je to trenutak kada su se uključili svi, od naših najmlađih sugrađana, do onih nešto starijih.

Treba reći da su neki projekti koji su godinama stajali u ovom mandatu pokrenuti i bit će ili dovršeni, ili vrlo blizu dovršetka. No, ono što je odredilo ovaj mandat je definitivno početak realizacije autobusnog kolodvora na zapadnoj Žabici i razrješavanje tog, recimo to tako,  gordijskog čvora

Kada je riječ o projektima u samom centru grada, a ne tiču se to samo Rijeke, već i okolnih gradova i općina, tu sigurno ne možemo propustiti spomenuti investicije u vodooskrbu i odvodnju, ogroman projekt koji utječe na svakodnevicu naših sugrađana, ali koji je ulaganje u budućnost. Rješavaju se stvari koje se nisu rješavale desetljećima, radi rekonstrukcija instalacija starih gotovo stotinjak godina. Tu treba istaknuti činjenicu da 92 posto novca dolazi iz europskih fondova, vrlo teško bismo sami to isfinancirali.

Ono što je također obilježilo mandat jest obećanje oko smanjenja prireza i to je u potpunosti ispunjeno, prirez je smanjen s 15 na 10 posto, čime se direktno utječe na neto plaću zaposlenih na području Grada Rijeke. Realizirana je zona Bodulovo, poduzetnici su krenuli sa svojim aktivnostima, a uvijek se treba voditi činjenicom da je bilo vrlo teško pronaći tih dvadeset i nešto tisuća kvadrata  u gradu koji je sveden na 44 kvadratna kilometra.

Ono na što sam možda i najponosniji je obećanje da ćemo udvostručiti sredstva za riječki sport, što smo i učinili. S 1.054.000 eura u 2021. godini podignuli smo na 2.148.000 eura, što je povećanje od preko sto posto. Klubovi i svi oni koji su posvećeni sportu to osjećaju i na likvidnoj strani proračuna, mi danas svaki naš račun i fakturu plaćamo na vrijeme, a prije četiri godine nije bilo tako. Grad je u potpunosti financijski stabiliziran i sve svoje obaveze izvršava na vrijeme.

Jako puno pažnje smo posvetili mjestima za naše najmlađe u vrtićima, posebno u jasličkim kapacitetima, svako riječko dijete s prvenstvom upisa, čija oba roditelja rade i imaju prebivalište na području Grada Rijeke, ima mjesto u vrtiću. Pred otvaranjem je i vrtić Fiume, gradimo ga s Talijanskom unijom. Talijanska manjina, ali i pripadnici svih ostalih manjina koji žive na području Rijeke dio su identiteta grada.

Socijalni program smo uvećali za 40 posto što se tiče cenzusa i demografskih mjera u samome proračunu, udvostručili smo novčane potpore za novorođenčad čime smo realizirali zapisano u izbornom programu, a potom smo ih još i dodatno podigli.

To je nešto što je ostao kontinuitet naših politika, da one uvijek budu iznad državnog standarda kada je riječ o našim najugroženijim sugrađanima i sugrađankama.

Sjajan posao odrađen je u Art kvartu, taj prostor je postao dnevni boravak Riječanki i Riječana, mnogobrojne aktivnosti tome svjedoče.

Unatoč svemu spomenutom, a činjenica je da se nekim stvarima zaista možete ponositi, ipak je bujalo artikulirano nezadovoljstvo, naročito u pojedinim fazama Vašeg mandata, kojega su obilježile i neke afere. Štrajk vatrogasaca, Autotrolej, afera Čistoća odnosno sortirnica, a sve je kulminiralo radovima u strogom centru grada.

– Prije svega treba naglasiti činjenicu da su materijalna prava svih zaposlenika u sustavu gradske uprave, a tu mislim i na zaposlenike ustanova i komunalnih poduzeća gdje smo većinski vlasnik ili suvlasnik, povećana.

Isto je s našom Javnom vatrogasnom postrojbom, bilo bi dobro pročitati jedan od zadnjih postova na Facebook stranici Sindikata vatrogasaca Rijeka. Mislim da smo u posljednje tri godine kod vatrogasaca postigli najveće pomake, a to ne tvrdim samo ja, već i predstavnici sindikata. Bilo je uvijek razgovora i pregovora, mogućnosti osiguranja sredstava, no uvijek smo sa svim socijalnim partnerima pronašli zajednički jezik i na kraju sklopili kolektivne ugovore, uvijek in favorem radnicima.

Što se pak tiče Autotoleja, i tu je situacija danas bitno bolja no što je bila kada sam preuzeo ovu poziciju. Naime, Autotrolej se s nedostatkom vozača počeo susretati godinama prije no što je problem eskalirao i očito je da nije rješavan onda kada je i nastao već se dozvolilo da firma dođe u situaciju da otežano obavlja djelatnost zbog koje postoji. I dalje nije idealno, no uhvatili smo se u koštac s time, značajno podigli plaće vozačima i intenzivno provodimo programe s ciljem privlačenja dodatnih vozača

Bilo je tu i nelegalnog prekida rada od strane radnika Čistoće, to je također ispregovarano i riješeno.

Duboko sam svjestan da inflacija utječe na svakodnevicu naših sugrađana, ali uvijek smo pronalazili rješenja, uz manje ili više zadovoljstva s jedne ili druge strane. Generalno, zahvalan sam svim službama i radnicima u našim komunalnim poduzećima, koji odgovorno obavljaju svoj dio posla. Uveli smo individualizirani način odvoza miješanog komunalnog otpada i reciklabilnih frakcija, to je sustav kojem  treba dva do tri mjeseca da se u potpunosti implementira. Uveden je u 11 mjesnih odbora na području Rijeke i u čitavom prigradu, a do kraja godine bit će uveden u sva 34 mjesna odbora na području grada.

Kada je sortirnica u pitanju, ona je u velikom dijelu vezana za mandate prije moga, to su neki repovi koji se vuku iz prošlih vremena. Postupci su u tijeku, dok se ne donesu sudske odluke ne bih tu prejudicirao bilo čiju krivicu.

Također, Rijeka i Primorsko-goranska županija su putem centralne zone za zbrinjavanje otpada na Marišćini prvi u Hrvatskoj učinili taj iskorak i slijedili hrvatske strategije i europske smjernice u zbrinjavanju otpada. Nekad je teško biti prvi, vjerujem da ćemo to svi skupa vidjeti kada Rijeka bude prva u kupu i prvenstvu.

Radovi su posebna tema, riječ je o ogromnoj investiciji, nakon Pelješkog mosta po iznosu sredstava riječka aglomeracija je najveći projekt u Hrvatskoj, a tiče se vodoopskrbe i odvodnje, angažirane su mnogobrojne domaće tvrtke, tvrtke iz država Europske unije, tvrtke iz država koje nisu u Europskoj uniji, Albanije, Kine… i svi oni muku muče s nedostatkom kvalificirane radne snage, kao što je, uostalom, slučaj i u ostatku Hrvatske, to je osnovni problem s kašnjenjem radova. Pitanje je tu i cijena, inflacije i sve ono što utječe na realizaciju i dinamiku tih radova. Međutim, mislim da bismo uz malo više strpljenja svi zajedno trebali biti i razumni i sagledati to s pozicije da osiguravamo i kvalitetnu vodoopskrbu i zaštitu Kvarnerskog zaljeva, mora koje je naš najveći resurs za generacije koje dolaze.

Što se pak tiče Autotoleja, i tu je situacija danas bitno bolja no što je bila kada sam preuzeo ovu poziciju. Naime, Autotrolej se s nedostatkom vozača počeo susretati godinama prije no što je problem eskalirao i očito je da nije rješavan onda kada je i nastao već se dozvolilo da firma dođe u situaciju da otežano obavlja djelatnost zbog koje postoji. I dalje nije idealno, no uhvatili smo se u koštac s time, značajno podigli plaće vozačima i intenzivno provodimo programe s ciljem privlačenja dodatnih vozača. Zahvaljujući tome vraćen je dobar dio polazaka autobusa koji su u jednom trenutku morali biti reducirani zbog nedostatka vozača, a kontinuirano se radi na daljnjem „jačanju“ voznih redova.

Sada znamo čime se ponosite, čime se ne ponosite?

– To je pitanje koje se može uvijek ovako i onako tumačiti. Možda sam od početka mandata mogao biti malo odlučniji.

Kada je kultura u pitanju Art kvart je sigurno najsvjetliji riječki primjer, preseljenjem Gradske knjižnice apsolutno uspješno je zaživio projekt koji je često bio na meti kritičara, dojam je da bi sve to moglo biti i puno atraktivnije uz aktivnije i proaktivnije uključivanje Muzeja grada Rijeke i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.

– Činjenica je da uvijek može bolje, s tom konstatacijom se mogu složiti. GKR, Dječja kuća, ali i Muzej grada Rijeke i MMSU imaju svoje aktivnosti koje provode u Art kvartu, mislim da je bitno istaknuti činjenicu da je to postalo mjesto druženja, isprepletanja obrazovanja i kvalitetno provođenog vremena, ne samo za djecu, već i za odrasle.

U knjižnici je u prvoj godini rada posuđeno 112.780 knjiga, ostvareno je 160 tisuća ulazaka u zgradu, a upisano je 19.820 korisnika. Premašeni su rekordi što se tiče posudbe, a to dokazuje da je Rijeka, uz grad koji teče, i grad koji čita. Drago mi je da se te aktivnosti provode, tu su i podaci o programskim aktivnostima u novoj zgradi, koja je zaista impresivna. Bilo je čak 631 programskih aktivnosti s gotovo 17 tisuća sudionika. Brojke govore same za sebe. Bilo je bojazni oko preseljenja Narodne čitaonice, no niti tu nije došlo do pada korisnika.

Ne bi bilo loše da HRT čim prije stavi u funkciju prostor Narodne čitaonice, jer on je u njihovom vlasništvu, a riječ je o značajnom prostoru u centru grada.

Muzeji također bilježe porast broja posjeta, mislim da se uvijek može bolje, atraktivnošću svojih izložbi oni to nastoje osigurati. Dobra je i suradnja s festivalskom aktivnosti, ali i prezentacija naše baštine.

Strategija razvoja u kulturi se radi, naša prošla strategija obuhvaćala je period koji je iza nas i bio je obilježen Rijekom kao Europskom prijestolnicom kulture. Oformili smo tim i zaključkom Gradskog vijeća definirali glavne aktere, uz institucionalnu scenu tu je i nezavisna, kao i svi oni koji mogu pridonijeti strategiji za neko buduće razdoblje. Vjerujem da će iskreirati strategiju vizije i nakon EPK

I dalje bih rekao da MMSU i Muzej grada Rijeke nisu dio Art kvarta Benčić.

– Ja to ne bih tako definirao. Aktivno tražimo zakupce za dva prostora u prizemlju Muzeja grada Rijeke, nastoje imati aktivnosti u okviru proračuna kojima raspolažu, a činjenica je da se uključuju u aktivnosti u ljetnom periodu, Festival Tobogan, zatim Advent, mnogobrojne projekcije, prezentacije knjiga. Možda bi bilo dobro da se i aktivnije uključe, za to su nekad potrebna sredstva, a nekad i malo više volje.

Zašto Rijeka za Vašega mandata nije dobila novu strategiju razvoja kulture?

– Strategija razvoja u kulturi se radi, naša prošla strategija obuhvaćala je period koji je iza nas i bio je obilježen Rijekom kao Europskom prijestolnicom kulture. Oformili smo tim i zaključkom Gradskog vijeća definirali glavne aktere, uz institucionalnu scenu tu je i nezavisna, kao i svi oni koji mogu pridonijeti strategiji za neko buduće razdoblje. Vjerujem da će iskreirati strategiju vizije i nakon EPK, iako jednom europska prijestolnica kulture, uvijek europska prijestolnica kulture. Kada je kultura u pitanju, događanja za one koji žele pomnije pratiti, od filmske umjetnosti, kazališne umjetnosti, izložbi, zaista ne nedostaje. Svatko može pronaći nešto za sebe. Najbolji dokaz je film Fiume o morte.

Fiume o morte je dokaz da riječka kultura još uvijek može živjeti na jedan kreativan način?

– Mislim da je to baš primjer kreativnosti. Film je pogledalo više od deset tisuća ljudi, držim da je Igor Bezinović na zaista fascinantan način prikazao jedan dio riječke povijesti. Taj film govori puno više kada promislite o njemu, nego kada ga prvi put pogledate, možda zahtjeva i dva, tri gledanja da bi se shvatila poruka koju on šalje u svijetu koji je sve, samo ne statičan. Taj odnos snaga, utjecaja, moći, koji prepričava Bezinović kroz današnju perspektivu i ljudi koje uključuje u radnju filma, puno govori i o svijetu danas. Fašizam koji se desio početkom dvadesetih godina i manifestirao prvi put u osvajačkom pohodu suludih ambicija nekakvih „pjesnika“ i intelektualaca, je praktički prisutan i danas. Samo je pitanje s koje pozicije to sagledavamo. Činjenica je da se svijet oko nas nepovratno mijenja. Sve ono što je bilo normalno i produkt je završetka Drugog svjetskog rata i poretka koji se tada formirao, polako odlazi u povijest.

Jedno od glavnih pitanja u kulturi za Vašega mandata bio je i izbor intendanta, odnosno intendantice HNK Ivana pl. Zajca, Marina Blaževića na tom je mjestu naslijedila Dubravka Vrgoč, unatoč podignutoj optužnici za mobing na Kaznenom sudu u Zagrebu. Imenovan je i ravnatelj Muzeja grada Rijeke, ravnateljica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, ali su ostali u debeloj sjeni izbora Dubravke Vrgoč?

– Kada govorimo o ravnatelju muzeja ili intendantice kazališta jasno je da svaki natječaj koji podrazumijeva eksponiranu poziciju izaziva polemike, radi se o subjektivnim ocjenama i procjenama što netko smatra boljim, odnosno manje boljim u cijeloj priči. Ako to gledamo kroz političku prizmu o tome što određena ustanova treba ponuditi građanima, tu je teško dobiti konsenzus. Muzej grada Rijeke sada ima ravnatelja koji će vjerujem kvalitetno odraditi mandat u dijelu svojih nadležnosti, pred njima je veliki zadatak staviti u funkciju brod Galeb, koji postaje dio Muzeja grada Rijeke. Dubravka Vrgoč ima bogato iskustvo u kazališnoj umjetnosti i mislim da to nitko ne spori. Mislim da ona zna kako ponuditi  publici ono što publika od nje očekuje i zašto kazališta i postoje. Jako je puno tu bilo prijepora i različitih promišljanja, kazališno vijeće predložilo je Dubravku Vrgoč i Dražena Siriščevića, ja sam se odlučio za Dubravku Vrgoč cijeneći njezino dugogodišnje iskustvo. Mislim da barem do sada, sudeći i po posjećenosti, otvorila je neke teme koje su podignule interes za kazalište.

Jeste li se za Dubravku Vrgoč odlučili Vi ili je ona bila izbor Sandre Krpan?

– Bila je to odluka koju sam donio sa svojim suradnicima.

Galeb će uskoro otvoriti svoja vrata prvim posjetiteljima, tako će završiti jedna priča koja je započela prije dvadeset godina, u brod su uložena nemala sredstva, a i dalje su ostale neriješene neke stvari poput Teatra Fenice, koji čezne za obnovom i revitalizacijom.

– Treba istaknuti činjenice koje se često zaborave. Mislim da smo odradili veliki investicijski ciklus u kulturi, ne samo u ovom mandatu, nego i u mandatima koji su prethodili mome mandatu, investicija u Art kvart je najveća investicija u kulturi od kada je Hrvatska samostalna. Ona je bila potaknuta i Europskom prijestolnicom kulture, koja je dala svoj doprinos u realizaciji svega onoga što je odrađeno.

Kod Teatra Fenice jasno i glasno treba reći da je završio kako je završio zbog hrvatske privatizacije u režiji zna se koga, a kada to kažem onda mislim na HDZ. HDZ je omogućio da društveno vlasništvo pređe u ruke privatnih osoba, na ovaj ili onaj način. Teatro Fenice je privatno vlasništvo, o kojemu se po svim zakonima treba brinuti vlasnik, neovisno o tome što je to kulturno dobro. Neprestano se proziva Grad Rijeka, koji bi novcem svih građana trebao kupiti, obnoviti ili samo obnoviti nečije privatno vlasništvo o kojem vlasnik ne brine, a kojega je stekao na temelju više nego upitnih praksi iz toga doba. I da time vlasnik zaradi cifru koju si je zamislio. Istovremeno, konzervatori i razne državne inspekcije očito ne poduzimaju potrebne korake, javno sam ih prozvao, mislim da će se većina složiti da se radi o apsurdnoj situaciji.

Ipak, s obzirom na to da se radi o važnom kulturnom dobru, velika većina Riječanki i Riječana za njega je emotivno vezana, a u središtu grada nemamo takvu dvoranu i ona nam treba, bit će je nužno obnoviti. Na ovaj ili onaj način. Hoćemo li to činiti sa Županijom ili s nadležnim Ministarstvom kulture, uvijek ostaje kao opcija. Ali prije svega treba vidjeti kako ga steći u vlasništvo, osigurati sredstva i krenuti s obnovom koja nije nimalo jednostavna. To je prva armirano-betonska zgrada u ovom dijelu Europe, ima svoju povijesnu važnost, pored nje je i parkirališna površina u privatnom vlasništvu, znamo što urbanistički plan uređenja u tom segmentu predviđa, moja vizija je da bi bilo jako dobro da oba vlasnika, i vlasnik Teatra Fenice i vlasnik parkirališta, malo detaljnije vide što je tamo moguće i nađu sinergiju između ponude koja tamo može biti osigurana. I što se tiče garaže, koja može biti i podzemna, i što se tiče poslovnoga dijela u vidu možda i smještajnih kapaciteta, te povezanosti svega toga s dvoranom koja tamo postoji. No, potrebno je osigurati jako puno sredstava da bi zaživjela u funkciji kakva je bila.

Što se pak Galeba tiče, drago mi je što je Galeb konačno, kako ja to volim reći, bacio cime uz Molo longo jer nesporna je povijesna i kulturna važnost ovog broda muzeja te potencijal za turističku atrakciju.

U tijeku je uređenje muzejskog postava po projektu dizajnerice Nikoline Jelavić Mitrović.

Iako su se tijekom obnove pojavili neplanirani radovi koji su povećali troškove i produljili rokove, uvjeren sam da će ulaganja u obnovu Galeba biti opravdana kroz obogaćivanje kulturne i turističke ponude grada.

Dubravka Vrgoč ima bogato iskustvo u kazališnoj umjetnosti i mislim da to nitko ne spori. Mislim da ona zna kako ponuditi  publici ono što publika od nje očekuje i zašto kazalište i postoje. Jako je puno tu bilo prijepora i različitih promišljanja, kazališno vijeće predložilo je Dubravku Vrgoč i Dražena Siriščevića, ja sam se odlučio za Dubravku Vrgoč

Da je vlasnik Teatra Fenice pokazao interes da se bilo što promijeni, to bi se već promijenilo?

– Da je vlasnik pokazao interes stvari bi se pokrenule na bolje. Nadam se da će tako biti u budućnosti, Grad Rijeka spreman je u tome sudjelovati, ali moramo misliti o raspoloživim sredstvima i mogućnostima proračuna.

Ali s druge strane ne možete se ponašati maćehinski prema takvom dijelu riječke povijesti?

– Apsolutno. Mislim da smo mi u dio naše baštine uložili jako puno sredstava, ne bježeći od odgovornosti da investiramo i dalje, ali sukladno mogućnostima proračuna. Razne političke opcije zagovaraju razne pristupe prihodovnoj i rashodovnoj strani proračuna, ako se ovakva situacija proračunska nastavi mislim da ćemo iznaći sredstva i za tako velike zahvate.

Ima još neriješenih pitanja kada je u pitanju riječka kulturna i industrijska baština, od Hartere i Lansirne rampe Torpedo, do ispražnjene zgrade bivše Gradske knjižnice Rijeka, odnosno Palazzo Modello?

– Palazzo Modello će pronaći svoju funkciju, radovi u Scarpinoj ulici privode se kraju, kada se prostor ispred Palazzo Modello stavi u funkciju, naći će se i najpovoljniji ponuditelj za djelatnost koju ćemo odrediti. Palazzo Modello će ući u neki svoj sljedeći život.

Što se tiče Lansirne rampe Torpeda neki dan je predstavljen projekt obnove, gospodin Vukorepa je sada i kandidat za gradonačelnika, vjerojatno će biti posvećeniji obnovi nego je to bio do sada.

Inače, kada je o kulturi riječ proračun i izdvojena sredstva za kulturu u što spadaju i javne potrebe u kulturi su 2021. godine s 21,2 milijuna eura povećana na 28,14 milijuna eura u 2025. godini, odnosno to je 13 posto našega riječkoga proračuna.

Ipak, s obzirom na to da se radi o važnom kulturnom dobru, velika većina Riječanki i Riječana za njega je emotivno vezana, a u središtu grada nemamo takvu dvoranu i ona nam treba, bit će je nužno obnoviti. Na ovaj ili onaj način. Hoćemo li to činiti sa Županijom ili s nadležnim Ministarstvom kulture, uvijek ostaje kao opcija. Ali prije svega treba vidjeti kako ga steći u vlasništvo, osigurati sredstva i krenuti s obnovom koja nije nimalo jednostavna

Stadion Kantrida, može li se on smatrati dijelom baštine, što će uopće biti s Kantridom, upravo je u tijeku potpisivanje peticije Unije Kvarnera?

– Stadion je vječna tema riječke javnosti i opravdano izaziva velik interes. Za Kantridu smo emocijom svi vezani, a naročito mi koji smo s Kantride i tamo živimo čitav život. Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća bilo je govora o referendumu i o njemu se načelno raspravljalo, mislim da je to na tragu nekakvog rješenja. Na kraju krajeva, neka građani odluče žele li stadion u kombinaciji s dijelom sadržaja koji stadion kao takav vuče za sobom. Mislim da je riječ o projektu koji daje dodatnu dimenziju razvoju grada i nekako nas pozicionira uz gradove koji promišljaju svoj razvoj. Ne kažem da je to konačni projekt, ali vizija definitivno postoji.

Mislim da gradski proračun nema tu snagu, država bi se aktivnije trebala uključiti i u projekt Kantride, jer ako Poljud i Maksimir spadaju u kategoriju nacionalnih stadiona, onda mislim da takav tretman zaslužuje i Kantrida, a sudeći prema mjestu na ljestvici zaslužuje i prvo mjesto. Sve što je načinjeno u klubu u posljednjih 13 godina smo mogli samo sanjati. Mislim da je na Kantridi moguće način suglasje između javnog i privatnog interesa i izgradnje stadiona koja nije nimalo jednostavna na toj lokaciji, uz daljnju raspravu oko projekta, planova, izmjena, dopuna.

Mislite na nebodere, odnosno popratne sadržaje?

– Mislim na popratne sadržaje u smislu smještajnih kapaciteta, stambenih kapaciteta i svega što taj projekt sa sobom nosi. Od šetnica, poboljšanja uvjeta dostupnosti javnih površina, proširenja plaže na Kantridi….

Znatna sredstva i Grad bi u tom slučaju morao uložiti u taj projekt?

– Sredstva bi morala  biti uložena u prometnu infrastrukturu, činjenica je da tu postoje i određeni izazovi skučenosti lokacije, ali može se doći do rješenja da bismo u konačnici imali kvalitetan stadion koji zadovoljava današnje potrebe, ne samo u smislu nogometa, već i mnogih manifestacija koje se mogu održavati na budućem stadionu na Kantridi, uz jedan dio pratećih sadržaja.

Gradski odbor SDP-a nije prihvatio Vašu kandidaturu za gradonačelnika, prevladavao je dojam da Vas baš taj čin i nije toliko pogodio, koliko su Vas pogodili kasniji istupi Sandre Krpan u javnosti.

– Više nisam predsjednik SDP-a u Rijeci, činilo mi se politički odgovornim da se povučem s mjesta predsjednika nakon što sam izgubio povjerenje u kandidaturi za gradonačelnika, moji su kolege odlučili kako su odlučili, poštovao sam njihov stav i ne bih se upuštao u analizu lokalnih unutarstranačkih zbivanja. U SDP-u sam jako dugo, to je stranka u kojoj sam odrastao i neki ljudi u toj stranci su pridonijeli razvoju grada i tim više nije mi bilo lako čuti da su podržali drugog kandidata, s obzirom na činjenicu da je izvještaj o mom radu prihvaćen jednoglasno. Bilo je neočekivano, ali to je bila realnost i to je život.

Jednom pobijedite, drugi put izgubite. I idete dalje. Svakako ću mandat odraditi do kraja, radeći ovaj posao odgovorno, promišljeno i s ciljem boljega mjesta za život za sve građane i građanke Rijeke. Što se tiče gubitka povjerenja u gospođu Krpan, tu sam rekao gotovo sve. Njezine izjave, nakon tri i pol godine zajedničkih napora da realiziramo ono što smo obećali, nisu bile korektne.

Stadion je vječna tema riječke javnosti i opravdano izaziva velik interes. Za Kantridu smo emocijom svi vezani, a naročito mi koji smo s Kantride i tamo živimo čitav život. Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća bilo je govora o referendumu i o njemu se načelno raspravljalo, mislim da je to na tragu nekakvog rješenja. Na kraju krajeva, neka građani odluče žele li stadion u kombinaciji s dijelom sadržaja koji stadion kao takav vuče za sobom

Na odnos sa Sandrom Krpan posljedično se nadovezao i odnos s Vojkom Obersnelom, koji više nije predsjednik Turističke zajednice Grada Rijeke, a i zatražili ste njegovo razrješenje iz Upravnoga vijeća Lučke uprave Rijeka?

– Gospođa Krpan i gospodin Obersnel su izgubili moje povjerenje i zato sam poduzeo korake koje sam poduzeo. Stavio sam van snage ili ukinuo odluke kojima sam im bio povjerio određene poslove vjerujući da mogu pomoći tim zajedničkim interesima da Rijeku učinimo boljim mjestom. Povjerenje je izgubljeno i narušeno, nema potrebe za dodatnim izjavama. Dramatične fraze izrečene od nekih naprosto nisu dio mog karaktera.

U nekoliko javnih nastupa ostali ste zatvoreni po pitanju moguće kandidature za gradonačelnika, a s druge strane ostavili ste dojam da će se ta kandidatura ipak dogoditi. Hoćete li se kandidirati na predstojećim izborima?

– Do kraja mandata ostala su praktički dva mjeseca, a mjesec dana do kraja mandata Gradskog vijeća. Mandat ću odraditi do kraja na temelju povjerenja koje sam dobio od sugrađanki i sugrađana. Podsjetit ću i na činjenicu da sam bio najmlađi riječki gradonačelnik kada sam izabran. Još je puno izbora preda mnom. Eventualno kandidiranje na lokalnim izborima nije odluka koja se donosi preko noći, svakako je nužno promisliti prije bilo kakvog koraka u tom smislu. Puno sugrađana me nagovara da to učinim, i svjestan sam da se čeka moj odgovor na to pitanje. No, velike odluke nikada se ne donose na prečac pa to ne činim niti ja, ali kada ih donesem onda iza njih stojim.

Lokalni izbori, puno opcija, puno imena, novih imena?

– Ništa nije neuobičajeno. Na prošlim izborima bilo je 11 kandidata i to od kandidata najljevijeg spektra do najdesnijeg spektra. Najljeviji i najdesniji su se doselili i odselili iz grada nakon izbora. U tom segmentu djelovanja nekih od kandidata Riječanke i Riječani će izabrati onog kandidata za kojeg misle da je najbolji i da ocrtava otvorenost našega grada, što mislim da je najveća kvaliteta koju u ovim dinamičnim vremenima treba itekako zadržati jer sudeći prema svemu što se događa na političkoj sceni, ne samo Europe nego i šire, trebat će nam dosta razuma i strpljenja da se suočimo s izazovima koji su pred nama. 

Naslovnu fotografiju snimila Marta Ožanić