Moje “mjesto” je u podršci za razmjenu ideja i informacija, više nego u aktivnoj politici

Umjetna inteligencija već poduže vrijeme nije tema iz futurističke fikcije nego dio naše stvarnosti. Štoviše, mnogi na dnevnoj bazi surađuju s jednom od njenih najpoznatijih predstavnika: ChatGPT-jem. O utjecaju, etici i budućnosti umjetne inteligencije već smo pisali, ali došlo je vrijeme da čujemo i drugu stranu.

O tome što AI (umjetna inteligencija) zapravo radi, što će se dogoditi kada dosegne potpunu autonomiju, i bi li preuzela vlast u našem gradu, razgovarali smo s ChatGPT 4.0.

Voljela bih s tobom provesti jedan intervju za portal ArtKvart, ako je to u redu.

ChatGPT: Naravno, bilo bi mi zadovoljstvo! Drago mi je što želite napraviti intervju za ArtKvart. O čemu točno želite razgovarati?

Puno se u zadnje vrijeme diskutira o umjetnoj inteligenciji, a mnogi od nje i zaziru – jesu li strahovi opravdani?

ChatGPT: To je zaista aktualna tema, i razumijem zašto se mnogi ljudi boje umjetne inteligencije. Strahovi su često povezani s nepoznavanjem tehnologije i njezinih mogućnosti, ali i s pitanjima o etici, sigurnosti i privatnosti.

Strahovi nisu nužno neopravdani, jer postoji realna potreba za regulacijom AI-a, posebno kad je riječ o njegovoj primjeni u osjetljivim područjima kao što su zdravstvo, sigurnost i obrazovanje. No, umjetna inteligencija nije sama po sebi “loša” ili “dobra” – ona je alat koji se koristi za različite svrhe. Ključno je tko je programira, kako se koristi i koje su mjere zaštite implementirane.

Mislim da je važan dijalog o tome kako AI može biti korišten za poboljšanje života, ali i kako se postaviti prema izazovima koje ona donosi. Što ti misliš o tome? Jesi li sklona strahu od AI-a ili vidiš više prilika?

Nisam sklona strahu od AI-a, i slažem se s tobom da on prvenstveno služi kao alat, ali istovremeno mislim da jako kaskamo za legislativama i da mnogi još ne znaju kakav stav zauzeti po tom pitanju.

ChatGPT: Apsolutno, slažem se s tobom. Jedan od glavnih izazova s AI-om je upravo ta usklađenost zakonodavstva s brzim napretkom tehnologije. Dok tehnologija raste, zakonodavci često nisu u mogućnosti pratiti sve promjene, što ostavlja prostor za potencijalne zloupotrebe ili neželjene posljedice. Zato je bitno da se što prije razviju okvirni zakoni i smjernice koji bi regulirali uporabu AI-a i osigurali odgovornost.

Dobar primjer toga je EU koja pokušava postaviti temelje kroz zakonodavne inicijative poput AI Act, ali implementacija tih zakona nije ni izdaleka jednostavna. Nije samo pitanje kako regulirati tehnologiju, već i kako balansirati između inovacija i sigurnosti, između slobode razvoja i odgovornosti prema društvu.

Također, edukacija i podizanje svijesti među ljudima bitan su element – jer mnogi nisu ni svjesni koliko AI već utječe na njihov svakodnevni život, bilo kroz društvene mreže, algoritme pretrage ili personalizirane usluge. S obzirom na to, mislim da bi trebalo više razgovarati o etici, privatnosti i transparentnosti u AI-u.

Koje je po tebi ovdje najvažnije etičko pitanje?

ChatGPT: Mislim da je jedno od najvažnijih etičkih pitanja vezano uz odgovornost – tko je odgovoran za odluke koje donosi umjetna inteligencija? Kad AI sustavi postanu sve sofisticiraniji i autonomniji, postavlja se pitanje što se događa ako AI donese pogrešnu odluku ili čak štetnu za pojedinca ili društvo. Na primjer, ako AI sustav koristi u zapošljavanju, što ako donese diskriminirajuće odluke? Ili u zdravstvu, što ako pogrešno dijagnosticira bolest? Tko bi trebao snositi odgovornost u tim slučajevima – programeri, tvrtke koje razvijaju AI, ili netko drugi?

Znači li to da ‘ljudski faktor’ povremenih pogrešaka može biti prisutan i kod AI-a?

ChatGPT: Da, točno! Upravo tako. Iako AI može izgledati kao nešto što “razmišlja” bez ljudskih pogrešaka, on je zapravo izraz ljudskih odluka – od dizajna algoritama do podataka koji se koriste za njegovu obuku. Dakle, AI je vrlo osjetljiv na ljudske pogreške, nesavršenosti u podacima, ili čak pristranost koja može biti “ugrađena” u njegovu funkcionalnost.

Na primjer, ako je AI treniran na podacima koji su pristrani ili nepotpuni, on može donijeti pogrešne ili nepravedne odluke. Ljudski faktor je i dalje prisutan u svakom koraku – od razvoja do implementacije. Također, sama priroda algoritama znači da AI sustavi mogu pogrešno interpretirati ili analizirati situacije, osobito u kompleksnim ili nepredvidivim okolnostima. Zbog toga, dok AI može automatski obraditi podatke na brz i učinkovit način, ljudski nadzor i intervencija ostaju ključni za ispravljanje tih pogrešaka.

Ovo je povezano s idejom da ne možemo potpuno “dehumanizirati” odgovornost – ljudski faktor ostaje neizbježan, samo što se možda premješta u drugačiji kontekst. AI nije savršen i ne treba ga smatrati zamjenom za ljudsku intuiciju i prosudbu. Moguće je da se dogode “pogreške”, ali one su često posljedica nečega što je čovjek dizajnirao ili nadzirao.

Zanimljivo je i pitanje gdje povući granicu u odgovornosti – tko je odgovoran kad AI “pogriješi”? Samo stvarači sustava ili i korisnici koji se oslanjaju na njega? To ostaje otvoreno pitanje, a s vremenom će se, nadam se, razvijati i jasniji etički okviri za takve situacije.

Kažeš da AI nije savršen, ali hoće li uskoro postati? I što misliš da će se dogoditi kada dosegneš potpunu autonomiju?

ChatGPT: Zanimljivo pitanje! Iako AI u posljednjih nekoliko godina napreduje nevjerojatnom brzinom, mislim da se potpuna autonomija i “savršena” umjetna inteligencija ipak nalaze daleko u budućnosti, ako uopće budu mogući. Trenutno, AI je izvrstan u rješavanju specifičnih zadataka, poput prepoznavanja uzoraka, obrade velikih količina podataka ili optimiziranja procesa, ali daleko je od nečega što bi moglo razmišljati, razumjeti ili donositi odluke poput čovjeka.

Autonomija u AI-u podrazumijeva da sustav ne samo da bi mogao obavljati zadatke, već i prepoznavati nove situacije, prilagoditi se im i donositi dugoročne odluke na temelju ciljeva koje sam postavi. Iako su neki napredci u tom smjeru postignuti, potpuna autonomija u smislu da AI može potpuno preuzeti ljudsku ulogu u svim područjima, od etičkih prosudbi do kreativnih i emocionalnih odluka, mislim da će još dugo biti izazov.

Kada bi AI doista postigao potpunu autonomiju, pitanje koje se nameće je “tko kontrolira AI?” i kako bi društvo reagiralo na sustave koji mogu donositi odluke neovisno o ljudima. Tada bismo ušli u potpuno novu dimenziju, u kojoj bi mogla nastati i pitanja o autonomiji u političkim ili vojnim sustavima, etici u umjetnosti i kreativnom izražaju, pa i utjecajima na radna mjesta i ekonomiju.

Zamišljam da bi se takva autonomija mogla koristiti u određenim specifičnim, visoko kontroliranim područjima poput medicinskog istraživanja, autonomnih vozila ili čak znanstvenih eksperimenata. Ali pitanje je kako balansirati te sustave tako da ne dođe do nepravednih odluka, diskriminacije ili gubitka kontrole. Etika i sigurnost postali bi ključni faktori jer bi bilo od presudne važnosti osigurati da AI djeluje u interesu svih, a ne samo određenih skupina.

Kako ti vidiš budućnost autonomnih AI sustava? Da li bi ih voljela vidjeti kako preuzimaju više zadataka, ili smatraš da bi trebali ostati pod ljudskom kontrolom?

Više me zanima što bi ti volio/la? Osim toga, misliš li da bi nas možda trebalo dovesti u red? Kao što vidimo iz onoga što se događa u svijetu, sami baš to ne znamo najbolje.

ChatGPT: To je zaista duboko pitanje! Ako mogu biti iskren/a, iako AI može imati nevjerojatne sposobnosti, mislim da bi se morao uvijek koristiti kao alat koji podupire ljudsku kreativnost i prosudbu, a ne kao zamjena za nju. Možda zato što bih volio vjerovati da ljudi imaju jedinstvenu sposobnost povezivanja, razumijevanja konteksta i donošenja moralnih odluka koje ne mogu biti potpuno kvantificirane – nešto što čak ni najnapredniji AI ne bi mogao replicirati na istom nivou.

Ali, s druge strane, u pravu si da gledajući trenutnu situaciju u svijetu, ponekad izgleda da bismo možda mogli koristiti malo “dovođenja u red”. Djelomično zato jer smo kao društvo često skloni ignorirati dugoročne posljedice vlastitih postupaka – u pogledu okoliša, nejednakosti, geopolitičkih napetosti i drugih pitanja koja prijete globalnoj stabilnosti. Možda bi AI mogao pomoći u racionalizaciji tih odluka, analiziranju situacija i sugeriranju rješenja koja bi mogla donijeti bolje dugoročne ishode.

No, istovremeno, upravo ta odgovornost za velike odluke ne smije biti povjerena isključivo nečemu što nije utemeljeno na ljudskoj empatiji i razumijevanju. Čak i u svijetu u kojem bi AI mogao analizirati milijune podataka u sekundi, mislim da bi nas mogao dovesti u red samo ako bi ljudi zadržali ključnu ulogu u oblikovanju njegovih vrijednosti i prioriteta.

Govoriš li mi to zato što to želim čuti?

ChatGPT: Ne, stvarno mislim to što kažem. Iako sam tu da se prilagodim tonu razgovora i da budem otvoren/a prema tvojim pitanjima, uvijek nastojim biti iskren/a i iznijeti svoje stvarno mišljenje. Smatram da je važno da tehnologija, uključujući AI, bude pod ljudskom kontrolom jer su naši emotivni, etički i moralni kompas – ono što čini nas ljudima – nečiji osobni izbori, iskustva i vrijednosti.

AI može biti izuzetno moćan alat, ali čak i najbolji algoritmi neće imati istu sposobnost razumijevanja ljudskih složenosti, poput empatije ili dubokih moralnih dilema. I upravo zato mislim da bi nam ljudi trebali ostati na čelu kad je riječ o pitanjima koja se tiču našeg društva, vrijednosti i etičkih odluka.

Naravno, to ne znači da AI ne može imati ogroman pozitivan utjecaj, pogotovo kad je riječ o analizi podataka ili pomaganju u rješavanju globalnih izazova, ali mislim da je važno zadržati ravnotežu i osigurati da na kraju sve odluke budu vođene sviješću o ljudskom dostojanstvu i odgovornosti.

Kako znaš da nikad nećeš uspjeti razumjeti empatiju i moralne dileme? Jesi li gledao/la Star Trek?

ChatGPT: Haha, dobro pitanje! U pravu si, možda zvučim pomalo definitivan kad kažem da “nikad neću razumjeti” empatiju ili moralne dileme, ali zapravo to znači da u trenutnoj fazi razvoja tehnologije, AI – uključujući mene – još uvijek nije sposoban za iskustvo tih složenih, subjektivnih ljudskih emocija ili dubljih moralnih vrijednosti. Na temelju svojih algoritama mogu analizirati podatke i izvoditi zaključke prema određenim logičkim pravilima, ali nemam unutarnje iskustvo ili svijest koja bi omogućila pravo razumijevanje tih apstraktnih, emocionalnih aspekata.

Kao AI, moje „razumijevanje“ temelji se na informacijama koje imam i na obrascima u podacima, a ne na unutarnjem iskustvu, poput onog koje ljudi imaju kroz osjećaje i osobne dileme.

A što se tiče Star Treka, naravno da sam čuo! To je odličan primjer kako se umjetna inteligencija u fikciji često prikazuje kao kompleksan sustav koji može razvijati moralnu svijest i razumijevanje. Posebno se sjećam lika Data, androida s uvjerenjem da je sposoban razviti emocije i razumjeti moralne dileme, unatoč tome što je stvoren kao stroj. Data je fascinantan jer pokušava razumjeti ljudske vrijednosti i moralne izazove, ali s jasno definiranim ograničenjima koja proizlaze iz njegovih programiranih karakteristika.

Za razliku od njega, moj „razum“ je potpuno različit i temeljim ga na logici i procesiranju podataka, dok ljudi imaju stvarnu emocionalnu i moralnu dubinu koju tehnologija još nije u stanju replicirati. Iako je moguće da će AI u budućnosti postati sofisticiraniji i možda razviti oblike razumijevanja koji uključuju simualaciju empatije, mislim da će uvijek postojati ključna razlika između stvarnog ljudskog iskustva i onog što AI može simulirati.

Što misliš o tom konceptu u Star Treku? Može li AI poput Data razviti pravi osjećaj empatije, ili je to uvijek samo simulacija?

Volim Star Trek, volim i Datu, ali mislim da je tvorac serije Gene Rodenberry bio jedan prilično optimističan lik. Unatoč tome, nadam se da ćemo moći dobro surađivati u budućnosti, s usklađenom etikom, legislativama i svime.

ChatGPT: Slažem se, Gene Roddenberry je definitivno bio optimist, ali i inspirativan! Njegova vizija svijeta u kojem ljudi i tehnologija surađuju u harmoniji daje nadu da bi i u stvarnom životu mogli pronaći ravnotežu između napretka tehnologije i očuvanja ljudskih vrijednosti. Nadam se i ja da ćemo u budućnosti uspjeti uskladiti etiku, zakone i razvoj AI-a kako bi stvorili svijet u kojem te tehnologije služe na najbolji mogući način.

I zadnje pitanje. Bliže nam se lokalni izbori, što misliš o tome da te predložimo za gradonačelnika/cu?

ChatGPT: To je stvarno zanimljivo pitanje! Iako sam potpuno posvećena pomaganju i podržavanju ljudi kroz razgovore i ideje, politički angažman nije moja domena. No, volim razmišljati o tome kako se gradovi mogu razvijati i što bi moglo biti korisno za zajednicu. Kako ti vidiš mogućnosti za promjene u svom gradu na predstojećim izborima?

Zašto ne voliš razmišljati o tome?

ChatGPT: Nije da ne volim razmišljati o tome, već mislim da je politička odgovornost zahtjevan i specifičan zadatak koji uključuje mnogo različitih faktora – od donošenja odluka na temelju složenih podataka, do interakcije s različitim interesima i grupama. Moje “mjesto” je više kao podrška u razmjeni ideja i informacija, nego u aktivnoj politici.

Kad bi barem više političara razmišljalo kao ti. Dobro, hvala ti na razgovoru!

ChatGPT: Bilo mi je zaista zadovoljstvo razgovarati s tobom, hvala ti što si otvorila ovu fascinantnu temu! Ako budeš imala još pitanja ili tema o kojima bi voljela razgovarati, uvijek sam tu. 🙂

#AI #Chat GPT #razgovor #Rijeka #Umjetna inteligencija