Danas, 17. listopada, obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Na današnji dan 1987. godine, kao odgovor na apel oca Josepha Wresinskog, 100.000 branitelja ljudskih prava okupilo se na pariškom Trocaderou – mjestu gdje je 1948. godine potpisana Opća deklaracija o ljudskim pravima – kako bi odali počast žrtvama gladi, nasilja i neznanja, izrazili svoje odbijanje ekstremnog siromaštva i pozvali čovječanstvo da se ujedini s ciljem poštivanja ljudskih prava.
Ujedinjeni narodi službeno su proglasili 17. listopada Međunarodnim danom borbe protiv siromaštva 1992. godine. Ovogodišnja tema kojom UN obilježava ovaj dan je Dostojanstven rad i socijalna zaštita: Provođenje dostojanstva u praksi za sve. Tema je posvećena promicanju razumijevanja i dijaloga između ljudi koji žive u siromaštvu i šireg društva. Oslanja se na svjedočanstva iz prve ruke koja pokazuju da oni zarobljeni u ekstremnom siromaštvu često rade duge, iscrpljujuće sate u opasnim, nereguliranim uvjetima, ali još uvijek ne mogu zaraditi dovoljno prihoda da adekvatno uzdržavaju sebe i svoje obitelji.
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti objavljujemo u cjelosti status gospođe Jasne Vrhovac, jedne od administratorica fb grupe Riječke građanske inicijative – humanitarne udruge “Pomozimo” (https://www.facebook.com/groups/180413529255074/media) .
“Ovako će to zvučati sutra na svim portalima i vijestima:
Svake godine 17. listopada diljem svijeta obilježava se Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti kako bi se podigla svijest javnosti i ukazalo na problem siromaštva i marginaliziranosti velikog broja ljudi.
A danas, u praksi je ovako: Javila nam se mama dvoje djece koja živi u podstanarstvu u Kastvu i tražila samo hranu za djecu, kao da ona ne mora jesti.
Ona je zaposlena na neodređeno, no kako joj plaća koju dobiva 10-og u mjesecu nije dostatna ni za 7 dana u tjednu, snalazi se na način da prikuplja boce. Kako u Kastvu nema više otvorenih kontejnera za otpatke, već poluukopnih spremnika na ključ, nema više ni dostupnih plastičnih boca, stoga majka nakon što stavi djecu na spavanje, ode do Srdoča ili Zameta u prikup boca i drugi dan za ono sitno što dobije za njih kupi sastojke za ručak.
Kad smo je pitale što kuha, rekla je da jedan dan ima rižu i zelenu salatu, drugi paštu sa salsom, treći palentu s jogurtom, četvrti bijele žgance od brašna s kiselim vrhnjem….nabrajala je. Povrće je spomenula jednom, tj. zelenu salatu. Meso ni jednom.
Ne kupuje to, ne može. Preskupo je.
Voće pojedu ako je nekome višak i ako ga je netko odbacio. Truli dio odstrani, a od onog jestivog napravi “voćnu salatu” za djecu. Jednom je našla u baji pola pršuta sa kosti i jako je sretna bila. Pazite, SRETNA je bila, jer je pojela pršut iz smeća.
Sretna je bila i kad je našla baksu mlijeka pored baje kojem je istekao rok. Nije mogla sve odmah ponijeti kući, pa je dio sakrila u obližnji šumarak. To je samo odlomak njenog teškog života. Kaže da su imuni na bolesti i da im nikada hrana iz smeća naškodila nije.
Djeca idu u viši razred osnovne škole i od kad je marenda u školi besplatna, ona se preporodila, kaže.
Nema smisla da nabrajamo dalje….nema smisla da vam pišemo da smo tisuću i jednu suzu progutali sve dok nismo sjele u auto. Auto sve trpi.
I kako se sutra na Dan borbe protiv siromaštva boriti?
Mi ćemo tako da ovoj obitelji priskrbimo mjesečnu zalihu namirnica i platimo koji račun, no da bismo to ostvarili potrebni ste nam svi vi. Sutra, u utorak smo u Udruzi od 17 do 19, te vas molimo povrća, voća, jogurte, namaze, sira i sve ostale namirnice za frižider. Pašte imamo. Jedino to nam ne treba.
Hvala vam, ljudi.
P. S. Majka je zamolila još kvasac i brašno. Zaboravila sam napisati.”
