Redatelj i scenarist filma “Mickey 17” je korejski umjetnik Bong Joon Ho poznat poznat po uratku “Parazit”, mračnoj i pesimističnoj drami koja je pokupila četiri Oscara, a Bong Joon Ho odmah je uvršten na A – listu prestižnih redatelja globalnog filmskog tržišta. Je li “Mickey 17” isto mračan i pesimističan film poput “Parazita”? Kakav god bio on mora imati početak.
Prvi, kratkotrajni, kadar uvodnog prizora je krupni plan nekog čovjeka koji izgleda kao da je zazidan u snijegu i ledu. Dahne, nešto izusti, podigne ruku i makne s vojničkih zaštitnih naočala snijeg. Skine ih, vidimo snježnobradog mladića u nekoj modroj pećini. On je naslovni lik filma. Prizor završava njegovim susretom s izvanzemaljskim bićima kakve je čovjek odmah spreman nazvati životinjama. Ali mi ne znamo, tada, kako je taj nenadani susret završio. Redatelj će mu se vratiti pola sata kasnije u drukčijem kontekstu i s punom spoznajom o tome što se zbilo u modroj pećini. Dogodio se neočekivani izbaviteljski susret neljudskog i ljudskog, a to je, kao što su i posljedice tog čina, poanta “Mickeya 17”.
Mickey 17 je sedamnaesta inačica Mickeya Barnesa – Robert Pattison – on je ukrcan kao Mickey 1, dakle već je izmijenjen, na svemirski brod koji je potpuna suprotnost slavnom Enterpriseu iz “Zvjezdanih staza”. Mickey 1 je pokusni kunić, vijek mu je kratak, ali obnovljiv. Uskrsnuća na tekućoj vrpci. Takve ljude ne zovu klonirani već “mnogostruki”. Glumac Robert Pattison, miljenik maloljetnica zbog “Sumrak sage” – glumi Mickeya 17 kao naivnog i dobroćudnog, jer nije naročito inteligentan, mladića, uvijek gladnog slabića. No moći će uvjerljivo potvrditi vidno drukčiju glumu. Naime zbit će se nešto nepredvidivo. Nastat će Mickey 18 iako je 17 ostao, i ostat će do kraja filma, živ. Mickey 18 je neobuzdan, ubojito agresivan, pronicljiv. Ulaskom tog lika nastaju prave peripetije, dramatičnost raste, a dobijemo i humoristični bonus. Mickey 17 je u ljubavnoj, koliko doista ljubavnoj je dvojbeno, ali seksa ima na pretek…, vezi s tamnoputom Nashom Barrage – Naomi Ackie – ona je zabezeknuta kad uvidi da postoje dvojica Mickeya. Svakako želi zadržati obojicu, uzme crveni ruž za usnice pa svakomu upiše na gole grudi odgovarajuće brojke…
Gospodar svemirskog broda je politički guru Keneth Marshall – Mark Ruffalo – besramni demagog i pohlepni egocentrik, kao da je ispao iz nekog starog, kičastog TV – showa. Napadno nakovrčane kose u kričavoj odjeći s postojanim grimasama gadljivosti i prijezira izgleda kao isluženi biseksualni žigolo. Na kraju filma Marshall nema kovrče i odjeven u vojnu odoru hvata nadmenu pozu a la Mussolini. Marshallova supruga – Toni Collette – je karikirana Lady Macbeth Shakespearova. Collette koristi lice kao ishitreno vježbalište mimike; oči, nos, čelo, usta u napadnoj razigranosti, zatim naglo stane pa izgovori ovakve riječi: “Treba nam planet za čista ljudska bića.”
Bong Joon Ho voli pokret i pokretljivost pa nema niti jednog prizora s mirovanjem. Voli i surovost. Recimo odstranjivanje udova elektronički usavršenom motrnom pilom živom čovjeku u restoranu pred gostima. Jedan mirno sjedi s kamerom u ruci, pribrano registrira mesarenje. Radnja filma zbiva se 2054. godine, a to svakako nije daleka budućnost. Redateljski forte Bong Joon Hoa je scena gozbe u blagavaonici Marshallovih. Ima tu svega… majstorski izrežiranoga. Krenulo je kao dosadna večera s halapljivim jedenjem – prežderavanjem jadnog Mickeya 17 u sivoj odjeći. Keneth Marshall je kostimski istaknut, nosi crvenkasti sako i napadno veliku tamnu leptir kravatu, zatim izmole, na poticaj mlade gošće, ožalošćene zbog smrti ljubavnice, molitvu zahvalnicu što je u stvari sprdnja s religijom, a onda dolazi suludi metež i na koncu dramsko smirivanje. Redateljsko majstorstvo prati i majstorstvo kamere. Stari Darius Khondji je u punoj stvaralačkoj formi. Filmom prevladava sivo plavi ton, a modrim pećinama i snježnim bjelinama estetski sučeljava distingviranu živopisnost Marshallove gozbe i mračni prostor spalionice gdje iz grotla izbija protuživotno svjetlucanje.
Završetak filma slavi svemirski suživot i prestanak prinudnih reinkarnacija za Mickeya 17. On će opet biti Mickey Barnes. A zamalo se dogodio katastrofalni sraz ljudi i životinja. Ta bića kao da pripadaju nekoj “fantastičnoj zoologiji”, imaju nešto od kukaca, malo od bizona, mladunci mogu u mrklom mraku proći kao praščići. Ono što ih bitno obilježava su ticala, pipci, vimena, zubi, prsti… koji trepere pa ih možemo doživjeti kao prijetnju. Stvorovi nisu poniknuli iz horror radionice, nisu tu da promiču grozu, malo nelagode i to je sve. Nakon spektakla praznine filmova “Dina 1 i 2” Dennisa Villneuvea, “Mickey 17” Bong Joon Hoa je znanstveno fantastična satirička blagodat.
Istaknuta fotografija: kadar iz filma “Mickey 17”
#Aldo Pacquola #Bong Joon Ho #Mickey 17 #Osvrt #Parazit
