Mile Kekin preko noći je postao predmet sprdnje, izrugivanja, dnevno naiđem na desetak novih memova, šamara ga i lijeva i desna opcija, torturu koju prolazi trenutačno nije prolazila niti mamina maza (Stephen Bartulica op.a.), a na Malog i Zrikavca naglo se zaboravilo (ne sjećam se da sam vidio i jedan meme s Malim i Zrikavcem u glavnoj ulozi op.a.), kao da se nikad ništa i nije dogodilo. Jebiga, u Hrvatskoj Nikica Jelavić očito puno bolje kotira od Hrvoja Petrača.
Dobro, nije teško zaključiti da me na ovo potaknula činjenica da sam veliki štovatelj Kekinova djela. Nije me briga što bilo tko od vas misli o njegovim glazbenim uradcima, a znam da će me mnogi moji frendovi ispljuvati sljedećom tvrdnjom, ali Kekina doživljavam kao pank-poetu balaševićevskog tipa. OK, slažem se da je usporedba možda pretjerana i da nisam baš niti objektivan, slobodno me razapnite zbog toga.
Kakav je Mile Kekin kao čovjek nemam pojma, njegove karakterne osobine ne poznajem, u društvu ovog čovjeka bio sam dva puta, u svom prošlom životu intervjuirao sam ga u Zagrebu uoči novogodišnjeg nastupa Hladnog piva na Korzu, a razgovarali smo kratko i nedavno u prostorijama Mojeg mjesta pod suncem. Ne znam je li Mile, kako bi se to narodski reklo, smrad od čovjeka, niti znam ima li ikakvih kriminalnih aspiracija, ali nekako duboko u sebi vjerujem da nije smrad i da naročito nije pripadnik niti jedne hrvatske kriminalne opcije. Jebiga, uzeo sam si za pravo stvoriti neku svoju sliku o čovjeku koji je napisao sve one pjesme koje sam i ja mislio napisati, ali to nisam znao.
Da, dojma sam da bih s Milom Kekinom mogao ispijati kave i pričati o životu pa si nekako mislim da bih, naivac kakav jesam, postupio identično kako je i on postupio. Da me pravi Nikica Jelavić sada nazove i kaže da je Nikica Jelavić nogometaš, povjerovao bih u to, da mi ponudi da popijemo kavu vjerojatno bih pristao, da me u dogovoreno vrijeme na dogovorenom mjestu umjesto Nikice Jelavića zaskoči pravi Nikica Jelavić, sigurno ne bih odmah okrenuo leđa, odglumio uvrijeđenu mladu i otišao. I apsolutno sam siguran da bih sve to odmah napisao na Fejsu, kao što sam apsolutno siguran da bi 90 posto ljudi pojelo govno na isti način. Samo to nikome ne bi kasnije priznali.
Ono što hoću reći je sljedeće: Mile Kekin postao je nacionalni problem broj jedan zato što je popio kavu s Nikicom Jelavićem, jasno kao kolateralna žrtva činjenice da mu je supruga Ivana prilično revnosna u predsjedničkoj kampanji, ali zato nacionalan problem nisu ministri uhićeni na dužnosti, sve one smjene u Vladi Andreja Plenkovića (za njegova mandata palo je 32 ministra i ministrice op.a.) uvjetovane aferama, optužnicama, gomilanjem nekretnina, lažiranjem imovinskih kartica, raznim Borgovima i mažnjavanjima europskog novca, nacionalni problem nije Mali, nije niti Zrikavac. Bravo!
E, zato mi se gadi ovo preseravanje memovima na račun Mile Kekina i zato taj čovjek ima moju podršku. Predmnijevam da ga ogorčenje iznutra izjeda kao rak, da mu tupi jalovi bijes krade zrak, predmnijevam da sada razumije zašto puk vjerovati voli da bivši drug može postati gospodin. Politika nas u životu ionako svih prati u stopu.
Naslovna fotografija screenshot iz spota Ovo će proći
#Mile Kekin
