Kod starih mlinova u Žaklju u kanjonu Rječine u nedjelju glazbenik Vedran Ružić u organizaciji Back To Green Festivala te uz potporu Grada Rijeke održao je koncert u izvedbi JazzIstra Orchestra koji broji čak 16 instrumentalista. Nakon gotovo desetljeća autorskog stvaranja glazbe, Ružić je u suradnji s JazzIstra Orchestra za publiku pripremio osam svojih skladbi, po dvije sa svakog od svoja četiri studijska albuma, uključujući album „Spiritual Market“ koji je osvojio nagradu Porin. Aranžmane za izvedbu skladbi u formaciji „big banda“ izradili su članovi samog orkestra te bliski suradnici. Riječ je o prvom Back To Green Festivalu, a organizatori su na Facebooku objavili da je festival posjetilo preko 400 ljudi što se ne čini točnom informacijom sudeći prema fotografijama koje je objavio festival, a i meni kao promatračici koja sam festival posjetila, mada je festival svakako bio ugodno posjećen – inače se kaže presjekom ljudi od sedam do 77, ali ovdje bi se moglo slobodno kazati od nula do 77 jer je na festivalu bilo i beba. Vizualni dojam izvedbe bio je moćan. Kulisa starih mlinova izgledala su kao vilenjačke dveri. Tik uz izvođače među publikom uglavnom je prevladavala treća životna dob, dok su se mladi uglavnom smjestili uz Rječinu.
Nema sumnje da su Vedran Ružić i ekipa koja ga je pratila vrsni umjetnici, no ono što se moglo čuti bilo je vrlo školski. E sad, postavlja se pitanje, upravo zbog raznih generacija koje su posjetile koncert, kome se Vedran Ružić obraća? Ako je odgovor – svima, i to je okej, mada mene kao strastvenu obožavateljicu jazza koji ne zaboravlja njegove korijene nije oduševio. Zapravo, nisam ni očekivala da će biti drugačije. Prateći ga na svirkama u Dnevnom boravku stekla sam dojam da Vedran Ružić nikako da iz sebe izbaci upravo tu emociju koja je nužna da njegov jazz ne bi ostao u okvirima glazbe koja će dobiti Porina, ali neće privući publiku koja je dobro upoznata s riječkom i zagrebačkom premoćnom underground scenom. Pravi jazz nadilazi glazbu i postaje emocija. Dok izvodi, Ružićeve facijalne ekspresije su jake, možda i suviše. Možda jer se previše trudi, a trebao bi se opustiti i pustiti da njegova nutrina odradi svoje. Na koncertu su pjesme najavljivane pomalo pompozno, ali to pripisujem tremi ili uzbuđenju jer nisam stekla dojam dok sam s Ružićem razgovarala da se radi o nekakvom umišljenom frajeru, štoviše – čini se skroman. Aplauzi su se na koncertu žicali što ponekad može zvučati simpatično, ali u ovom slučaju ispalo je usiljeno. A kada je koncert završio zapitala sam se – čekaj, to je to? Ostala sam zbunjena i bila sigurna da se šali i da će izvesti barem još jednu stvar, a ne držati se zadanih okvira. No, ne može se reći da Rijeci ovakvi događaji nisu nasušno potrebni i apsolutno podržavam ideju da Vedran Ružić i ubuduće pomiče granice svog glazbenog djelovanja, ali sa spremnošću da nadiđe sebe i napokon izađe iz okvira. Zasad, Vedran Ružić, bez obzira na svoje stvaralaštvo, doima se kao šilica sposobna da sašije najbolje odijelo, ali ne umije izraditi vlastitu kreaciju.
Istaknuta i druga fotografija: Nikola Miljak i Bruno Krnetić
#Back To Green Festival #Jazz #JazzIstra Orchestra #Vedran Ružić #Žakalj
