Morcheeba je čest gost u našim krajevima, a njihov nastup na opatijskoj Ljetnoj pozornici u petak, 19. srpnja, u sklopu MusicFesta pokazao je zašto se ovaj kultni britanski sastav i hrvatska publika toliko vole. Kao bend koji se oformio sredinom 1990-ih, uz sastave poput Massive Attacka, Morcheeba je mnogima bila prvi susret s trip hopom – interesantnom fuzijom atmosferične elektronike, hip hopa, psihodelije, reggaea, funka… U slučaju Morcheebe, svi su ti elementi povezani upečatljivim vokalom talentirane i karizmatične Skye Edwards. Od početnog trojca kojeg su sačinjavali Skye i braća Ross i Paul Godfrey, u bendu su sada Skye i Ross, a na trenutačnoj turneji su uz njih njezin sin Jaega na bubnjevima, Dom Pipkin na klavijaturama i Steve Gordon na bas gitari. Bend je izveo svojevrsni presjek svoje karijere, ploveći od legendarnog albuma Big Calm (1998) i njihovog debitantskog Who Can You Trust? (1995) do posljednjeg Blackest Blue (2021). Publika je očekivano bila generacijski šarolika, iako je zapravo naginjala generaciji koja je odrastala na bendovima poput Morcheebe. I nama milenijalcima Morcheeba puno znači, a to poštovanje i sreća zbog glazbene plovidbe u neke druge dane jučer su bili stvarno vidljivi. S druge strane, onima koji se tek susreću s ovakvim bendovima i žanrom, Morcheeba može zvučati itekako svježe.
Koncert su standardno otvorili s ambijentalnom, sanjivom „The Sea” – s Ljetne nam je tada falio samo izravan pogled na more – da bi odmah zašli u nešto mračnije i psihodeličnije „Friction” i „Otherwise”. „Never an Easy Way” je bio odličan uvod u hit „Enjoy The Ride”, da bi zatim spontana i beskrajno simpatična Skye dodatno aktivirala publiku i uključila je kao prateći vokal u „Oh Oh Yeah”. Nakon toga su odsvirali jedan od mojih favorita „Trigger Hippie”, a onda su se odlučili malo odmaknuti od špagice po kojoj su dotad klizili i najavili jednu obradu. Svima su nam trebale otprilike tri note da prepoznamo „I Shot The Sheriff”, i tu se već raspoložena publika još više rasplesala. I Skye je tada već bila bosa, pa je ništa nije ometalo u fluidnom, opuštenom kretanju po pozornici. To je bio jedan od onih trenutaka gdje se jasno vidi kako se izvođač hrani energijom publike. Nakon toga su se elegantno prebacili na „Part of the Process” i „Blood Like Lemonade”, a onda su otišli u nedavniju prošlost i album Blackest Blue kako bi odsvirali „The Moon”. Ono što pjesmi „The Moon” daje dodatnu posebnost i sentimentalnost je činjenica da je riječ o obradi pjesme izvrsne zagrebačke kantautorice Irene Žilić. Začudila me zapravo relativno mlaka podrška publike nakon izvedbe, ipak nije mala stvar da ti Morcheeba odluči uvrstiti pjesmu na album, ali pripisat ću to manjku shvaćanja o čemu se tu zapravo radilo; iako je Ross na kraju spomenuo i pohvalio Irenu. Kako bilo, nastavili su dalje s „Let Me See”, a onda i vjerojatno njihovom najpopularnijom stvari, euforičnom „Rome Wasn’t Build in a Day”. Time su završili službeni dio seta, da bi se nakon ustrajno glasnog dozivanja publike vratili na stage i s novonastalim smirajem izveli dio kultne „Summertime”, vjerojatno najpoznatije u izvedbi Elle Fitzgerald, a onda nas tako hipnotizirane uveli u nježnu „Col” i sami kraj s nezaboravnom „Blindfold”. Tu je Skye u jednom trenutku ubacila i refren Bowiejeve „Let’s Dance” – kao da nam je te večeri falilo prisjećanja na glazbene kraljeve i kraljice koje želimo uskrsnuti – i nakon trijumfalne završnice pjesme „Blindfold” napustila stage.
Mislim da više nije upitno da će se na njega kadtad vratiti, ako ne u Opatiji onda u nekom drugom gradu u blizini, a publika će ih, sigurna sam, ponovno spremno dočekati. Osim publike, i bend je u jučerašnjem koncertu naočigled uživao, i zbog cijele te pozitivne priče im opraštam što već koju godinu nisu izbacili ništa novo ili nas sinoć iznenadili nekom neočekivanom setlistom. Netko vjerojatno nije bio impresioniran, možda ih zbog čestog posjeta čak uzima zdravo za gotovo, a netko (dižem ruku) je istinski uživao u divnom ambijentu, dobrom zvuku i njihovoj iskrenoj, zaraznoj energiji. Sljedeće će godine proslaviti tridesetu obljetnicu postojanja, pa možda to planiraju i nekako obilježiti, a mi ćemo dotad biti zahvalni što su kao bend uopće još uvijek aktivni i nadati se da će nam Opatija i dalje u susjedstvo dovoditi glazbenike ovakvog kalibra.
Istaknuta fotografija: David Kurti, Foto Luigi, Opatija
#koncert #Ljetna pozornica #Morcheeba #MusicFest #Opatija
