Rođen na današnji dan 1841. godine u Rijeci, Ivan Dežman je medicinu studirao u Beču, gdje je diplomirao 1864. godine. Po povratku u domovinu, djelovao je u Zagrebu kao uznički liječnik i gradski fizik, a kao saborski zastupnik angažirao se i na društveno-političkom planu. No njegova svestranost najviše dolazi do izražaja kroz doprinos hrvatskoj kulturi i znanosti. Kao član Šenoina književnog kruga, Dežman je bio iznimno aktivan na polju književnosti i publicistike. Godine 1871. i 1872. uređivao je najvažniji književni časopis toga doba – Vienac. Posebno se istaknuo kao autor prvog hrvatskog medicinskog rječnika, tiskanog 1868. godine, za što je koristio i vrijedne jezične savjete te rukopisnu građu jezikoslovca Franje Kurelca.
Dežman je 1869. osnovao društvo za popularna znanstvena predavanja, u kojem je i sam držao predavanja iz higijene. Ta su predavanja kasnije sabrana u knjigu Čovjek prema zdravlju i ljepoti (1872), koja je predstavljala značajan iskorak u popularizaciji zdravstvene kulture u Hrvatskoj.
Njegova književna ostavština uključuje povijesne i romantične epove (Smrt grofa Rabate, Smiljan i Koviljka), zbirku pjesama Poletar (1868), kao i epove tiskane u Viencu, poput Zrinijade (1869) i Ljutovida Posavskog (1874). Iako njegova prozna i poetska djela nisu ostavila dublji trag u hrvatskoj književnosti, izražena prosvjetiteljsko-odgojna tendencija ostaje njihova trajna vrijednost.
Ivan Dežman autor je i libreta za operu Ban Leget Ivana pl. Zajca, a iza sebe je ostavio i niz rukopisnih djela – deseteračku dramu Varadinka Mara, sonete i nedovršene drame, koje svjedoče o njegovoj neumornoj stvaralačkoj energiji.
Ivan Dežman umro je u Zagrebu 24. listopada 1873. u dobi od svega 32 godine, ostavivši iza sebe bogatu i raznoliku ostavštinu u znanosti i književnosti.
#Ivan Dežman #NDD
