Rođen na današnji dan 1844. godine u Rijeci, Vince (Vincze) Wartha bio je istaknuti kemičar, sveučilišni profesor i savjetnik, poznat po svom doprinosu modernoj keramici. Bio je član i zamjenik predsjednika Mađarske akademije znanosti, te više puta rektor Tehničkog sveučilišta u Budimu. Vodio je Prirodoslovno društvo više od 40 godina. Odrastao je u Segedinu, gdje je završio Pijarističku gimnaziju. Studirao je u Budimu i Zürichu, a doktorirao 1865. na Sveučilištu u Heidelbergu pod mentorstvom Bunsena i Kirchhoffa.
Predavao je na tehničkim sveučilištima u Zürichu i Budimpešti. Od 1870. bio je profesor kemijske tehnologije. Znanstveno se istaknuo analizom ugljena, vode i vina, te je s Ignacom Pfeiferom razvio metodu za određivanje tvrdoće vode – Wartha-Pfeifer metodu. Njegov najveći doprinos bio je na području keramike i stakla. U suradnji s Vilmosom Zsolnayem razvio je slavnu Eozin glazuru, sjajni premaz s metalnim efektom, inspiriran renesansnim keramičarem Giorgiom Andreolijem. Ta je glazura donijela svjetsku slavu tvornici Zsolnay, posebno nakon izložbe u Parizu 1900. Također je sudjelovao u osnivanju Međunarodnog muzeja keramike u Faenzi i reorganizirao tvornicu Herend.
Godine 1887. oženio je Vilmu Hugonnai, prvu liječnicu u Mađarskoj i borbenicu za ženska prava. Imali su kćer Vilmu, koja je preminula 1908. u dobi od 20 godina. Gubitak kćeri teško je pogodio Warthu, koji se ubrzo razbolio i umirovio 1912. Umro je 1914. u Budimpešti, gdje je i pokopan. Njegova ostavština živi kroz znanstvene radove, zbirku keramike, te medalju koja nosi njegovo ime, ustanovljenu 1955. godine. Po njemu su nazvani ulica i reljef u Veszprému, a njegovo poprsje krasi Sveučilište u Veszprému.
