Na današnji dan 1851. godine u Dobroti kraj Boke kotorske rođen je Venceslao Bonaventura Celligoi, jedan od najvažnijih graditelja i arhitekata koji su obilježili razvoj Rijeke krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Građevinarstvo je studirao u Grazu, gdje je diplomirao 1873. godine, dok je diplomu službeno nostrificirao u Trstu 1879. Nakon kratkog rada u Splitu kao tehničar, 1884. dolazi u Rijeku i ondje trajno ostaje.
Iste godine zajedno s arhitektom Giuseppeom Leardom osniva građevinski studio koji ubrzo postaje jedan od glavnih nositelja urbanističkog razvoja grada. Njihova suradnja rezultirala je nizom značajnih projekata, među kojima se izdvajaju riječki željeznički kolodvor, tzv. željezničke kuće, sirotište „Maria“ i zgrada gimnazije.
Celligoi je razvio prepoznatljiv arhitektonski izraz, oslanjajući se na uporabu lokalnog kamena, crvene opeke i kovanog željeza. U ranijoj fazi rada bio je pod snažnim utjecajem visoke renesanse i manirizma, što je posebno vidljivo na potkovastom groblju na Kozali, njegovoj obiteljskoj kući te kompleksu sirotišta „Maria“. Nakon Leardove smrti 1897. godine nastavlja djelovati samostalno. Ugarsko državljanstvo dobiva 1891., a s vremenom postaje ugledan član riječke zajednice, aktivan i u vatrogasnoj službi.
Osim estetskog doprinosa, Celligoi se istaknuo i kao tehnički inovator. Među prvima u riječkoj arhitekturi primjenjuje Monierov sustav armiranog betona, čime postaje pionir uporabe tog materijala na hrvatskom prostoru. Tom je tehnologijom realizirao skladišne komplekse u riječkoj luci, poznate kao magazini 9-13, koji su značajno unaprijedili funkcionalnost i modernizaciju lučke infrastrukture.
U kasnijim godinama njegova arhitektura postupno prihvaća secesijske utjecaje. To je posebno vidljivo na njegovoj vili na Belvederu iz 1913. godine, veslačkom paviljonu iz 1910., kao i na nizu manjih obiteljskih kuća u tom dijelu grada. Među važnijim ostvarenjima ubrajaju se i Crvena kuća u luci Baroš te vile obitelji Gilić, Vuolo, Colele, Franck-Kiss, Celligoi, Voloschin i Nadory.
Nakon 1911. njegovo se građevinsko poduzeće više ne vodi pod njegovim imenom, no obiteljsku tradiciju nastavlja sin Eugenio. Zajedno s Theodorom Träxlerom osniva tvrtku “E. Celligoi et Co.”, koja u Rijeci ostvaruje niz značajnih projekata, uključujući Kazalište Fenice iz 1913. i samostan benediktinki iz 1914. godine.
Venceslao Bonaventura Celligoi preminuo je 26. prosinca 1916. u Rijeci. Iza sebe je ostavio bogatu i vrijednu arhitektonsku baštinu koja i danas svjedoči o njegovoj sposobnosti povezivanja estetske dosljednosti i tehničkih inovacija te trajno obilježava vizuru grada.
Istaknuta fotografija: Casa Rossa, izvor: Riječka baština
#arhitektura #NDD #Rijeka #Venceslao Bonaventura Celligoi
