Enrico Fonda rođen je na današnji dan 1892. u Rijeci, a preminuo je u Parizu 4. veljače 1929. Njegovi roditelji, Antonio (rođen 1885. u Makarskoj) i Rosa Pugnalin (rođena 1857. u Piranu), preselili su se u Rijeku, gdje su osnovali obitelj i živjeli u ulici Via Pomerio. Fonda je bio najmlađi od sedmero djece, s bratom Umbertom koji je ostao živjeti u Rijeci.
Samouki slikar, Fonda se umjetnički oblikovao kroz proučavanje djela starih i suvremenih majstora, s posebnim zanimanjem za pejzaže i gradske prizore iz Istre, Venecije i Pariza. Iako je većinu vremena stvarao izvan rodne Rijeke, suvremenici su ga smatrali autentičnim Riječaninom zbog uspjeha i priznanja koja su pratila njegove izložbe. Fonda je postigao umjetničku zrelost tijekom boravka u Parizu, gdje je njegov rad bio pod utjecajem Cézanneove interpretacije boje i oblika, a njegovi radovi odlikuju se snažnim prikazima prostora i volumena.
Kratko je studirao arhitekturu na Akademiji u Budimpešti te osvojio stipendiju za specijalizaciju u Münchenu, koju je iskoristio za dodatno obrazovanje prije Prvog svjetskog rata. Nakon rata seli se u Firencu i Veneciju, gdje ga nadahnjuje umjetnički pokret „Macchiaioli” i impresionistička škola „Burano”, koja je značajno utjecala na Fondin kasniji rad. Početkom 1920-ih, prateći retrospektivu Cézannea u Veneciji, njegova umjetnost počinje dobivati snažniji kritički odjek.
Nakon što se 1924. preselio u Milano, Fonda se priključuje pokretu Novecento Italiano, što ga dodatno umjetnički oblikuje. Godine 1927., zajedno sa suprugom Alfom, seli u Pariz, koji postaje njegov stalni izvor nadahnuća. U Parizu se upoznaje s Matisseom, a slike koje prikazuju prizore grada i pariških predgrađa donose mu pozitivne kritike i priznanja, uključujući izlaganje na prestižnim salonima „Salon Indépendant” i „Salon d’Automne”
Fonda je izlagao na mnogim važnim izložbama u Italiji i inozemstvu, uključujući Venecijanski bijenale te izložbe u Milanu, Padovi i Trstu. Njegova djela danas se nalaze u muzejima kao što su Musée d’Art Moderne de la Ville de Paris i Pompidou centar u Parizu, kao i u privatnim zbirkama.
Nažalost, Enrico Fonda je preminuo od upale pluća 1929., a njegova supruga Alfa, duboko pogođena njegovom smrću, počinila je samoubojstvo na njegovom grobu. Njihovi posmrtni ostaci kasnije su preneseni u Piran. Drugi svjetski rat dodatno je doprinio gubitku dijela Fondine umjetničke ostavštine, dok su neka od njegovih sačuvanih djela, zahvaljujući rođakinji Letiziji Fonda Savio, prebačena na sigurnije mjesto i time sačuvana od uništenja.
Istaknuta slika: Enrico Fonda, „Cresko selo”, 1926.
#Enrico Fonda #obljetnica #Rijeka #slikarstvo #Umjetnost
