Na današnji dan 19.10.1898. godine, silovit vodeni val uzrokovao je znatna oštećenja u području Grohova, odnoseći drveni most i otkidajući kamen visok 10 metara. Također je uništio betonsku branu kod Žaklja na širini od 8 metara, srušio novi obalni zid kod Zvira te odnio željezni most pokraj tvornice papira. Poplavljena je bila cijela Rijeka, pri čemu je visina vode u ulicama uz Rječinu dosezala između 1,5 i 2 metra, dok je kod gradskog tornja iznosila 30 centimetara.
Obilne kiše i prolom oblaka istog datuma uzrokovale su iznimno naglo bujanje Rječine, koja je poplavila veći dio grada. Pored značajnih šteta, tvornica papira bila je zatvorena nekoliko mjeseci, a ukupna materijalna šteta procijenjena je na 100.000 forinti. Kao podsjetnik na ovu katastrofu, u tvornici je postavljena spomen-ploča.
Borba s Rječinom nije prestala; Riječani su s vremenom regulirali njen tok i izgradili čak 23 vodne stube kako bi kontrolirali njezinu snagu. No, prepoznavši njezin potencijal, 1968. godine izgradili su hidroelektranu Rijeka, koja i danas proizvodi električnu energiju.
Usprkos tim naporima, Rječina ostaje opasna rijeka u kišnim razdobljima. Njezina površina direktnog sliva iznosi 218 km², dok se indirektni podzemni sliv ne može precizno procijeniti zbog specifičnih krških terena. Sama rijeka je duga oko 19 km, a širina korita varira između 9 i 16 metara. Izvire iz pećine ispod litice brda Kičeja na visini od 325 metara nadmorske visine.
Rječina je tipičan primjer bujičnog toka, karakterističnog za priobalna krška područja Hrvatske. Njezin sliv, oscilacije protoka te velika količina nanosa potvrđuju ovu bujičnu prirodu. Rijeka teče od ušća kod Brajdice (Delta) do izvora ispod masiva Obruča, a ukupna duljina rijeke iznosi 18,3 km. Direktni sliv proteže se do Slovenskog Snježnika na visini od 1796 metara, s promjenjivom širinom između 1 i 10 km.
Geološki, područje sliva uglavnom se sastoji od vapnenaca i dolomita, većinom nastalih u razdoblju jure, krede i eocena. U zoni Grohova i grada Rijeke postoje teorije da je Rječina svoje korito djelomično oblikovala nakon pucanja ledenjačke barijere na Grobničkom polju.
Pad rijeke se mijenja ovisno o dijelu toka – od 1,8% u gornjem, preko 3% u srednjem, do 0,36% u donjem toku. Nakupljeni nanos u slivu procjenjuje se na 10.000 kubičnih metara godišnje, od čega se oko 2.000 kubičnih metara prenosi vodenim tokom, najviše u donjem dijelu od tvornice papira do ušća.
Regulacijski radovi na Rječini započeli su u prošlosti zbog potrebe za korištenjem vodne snage, ali prvi veći zahvati napravljeni su kako bi se spriječilo produbljivanje korita i klizišta. Posebno su intenzivni radovi provođeni nizvodno od Grohova, gdje su izgrađene 23 vodne stube. Nakon velikih poplava krajem 19. stoljeća, Rječina je regulirana, a njezino ušće premješteno iz Sušačke luke u područje Brajdice i Delte.
Godine 1968. izgrađena je hidroelektrana Rijeka, koja koristi vodu iz akumulacije Valići. Akumulacija ima kapacitet od 700.000 kubičnih metara, a voda se do turbina dovodi tunelom s maksimalnim protokom od 12 kubičnih metara u sekundi i visinskom razlikom od 203 metra.
Rijeka i Sušak razvili su se oko ušća Rječine, a još iz rimskih vremena korištena su prirodna izvorišta vode. Prvi javni vodovodi izgrađeni su za Sušak 1885., a za Rijeku 1894. godine. Tijekom 20. stoljeća opskrba vodom dodatno je poboljšana povezivanjem s izvorima u Martinšćici i Bakarskom zaljevu zbog povremenog presušivanja Rječine.
Istaknuta fotografija: Rječina; izvor: Grad Rijeka
