Emilio Ambrosini bio je najistaknutiji riječki arhitekt secesijskog razdoblja, djelujući u gradu od svojeg dolaska 1884. pa sve do smrti.
Rođen u Trstu 21. kolovoza 1845., završio je Brodograđevnu školu te radio kao asistent u ratnoj mornarici. Studij građevinarstva nastavio je na Visokoj tehničkoj školi u Grazu, gdje je najvjerojatnije diplomirao 1876. godine. Prvo profesionalno iskustvo stekao je u tršćanskoj građevinskoj tvrtki Naglos & Buzzi. Sredinom 1880-ih preselio se u Rijeku, gdje je za Kraljevski gubernij projektirao Dječji vrtić Clotilde i otvorio vlastiti atelje u De Dominovoj ulici (današnjoj Uljarskoj). Time se pridružio skupini arhitekata koji su u Rijeci prepoznali priliku za profesionalni uspon i sudjelovali u oblikovanju grada s ambicijom srednjoeuropske metropole.
Najveći dio Ambrosinijeva rada obuhvaćao je projektiranje stambenih i stambeno-poslovnih zgrada u gotovo svim riječkim četvrtima – od Pomerija, Belvedera i Brajde do samog središta grada, unatoč industrijskom obilježju obalnog pojasa. Stambene zgrade često su se gradile na povišenim lokacijama, u skladu s tadašnjim higijenskim urbanističkim načelima, koja su kasnije postala temelj regulacijskog plana Paola Grassija iz 1904.
Tijekom 28 godina rada u Rijeci surađivao je s mnogim arhitektima, među kojima su Baldini, Conighi, Zammatti, Glavan, Stipanović, Slocović i njegov sin Mario. Njegov opus obuhvaća oko trideset stambenih kuća, desetak stambeno-poslovnih objekata, devet vila, četiri hotela, projekte industrijskih pogona te nekoliko komunalnih zahvata, primjerice stubišta Alberta Angelovića, Blaža Polića i Finderleova stubišta. Izradio je i nadgrobnu stelu obitelji Schittar na Kozali.
Osim u Rijeci, krajem 19. stoljeća djelovao je i u Opatiji i Voloskom. Među njegove prve značajnije riječke projekte ubrajaju se vrtić Clotilde, vila Vranyczany, hotel Hungaria, vila Gorup i stambeno-poslovna zgrada na Dolcu, koji ga svrstavaju među predstavnike visokog historicizma. Iako su investitori uglavnom preferirali takav stil, početkom 20. stoljeća u nekim se njegovim djelima javljaju obilježja bečke secesije – primjerice u ostakljenom mezaninu kuće Rauschel (danas Hotel Royal) i fotografskom ateljeu na vrhu kuće Schittar, kao i u dekoraciji koja se postupno mijenja iz vegetabilnih u geometrizirane oblike.
Ambrosini je preminuo na današnji dan 1912. u Beču, kamo je otputovao na liječenje. Premda izvori upućuju i na datum smrti u prosincu, prema informacijama KD Kozala, preminuo je 25. studenog u Beču, a pokopan 30. studenog na Kozali, gdje je održan svečani sprovod.
#1912. #Emilio Ambrosini
