Na današnji dan, 3. rujna 1923., okončana je talijanska uprava nad Sušakom, čime završava petogodišnje razdoblje nesigurnosti, okupacije i političke napetosti. Talijanske snage ušle su u Sušak 20. studenog 1918., odmah nakon raspada Austro-Ugarske, iskorištavajući politički vakuum i nesigurnost koja je zavladala na području Kvarnera i Istre.
Službeno, okupacija Sušaka bila je dio šire talijanske ekspanzionističke politike nakon Prvoga svjetskog rata, koja se temeljila na tzv. tajnom Londonskom ugovoru iz 1915. godine. Iako tim ugovorom Sušak nije bio predviđen za talijansku okupaciju, prisustvo talijanske vojske na ovom teritoriju postalo je dio realnosti svakodnevice stanovništva, koje je većinski bilo slavensko, s jakim hrvatskim identitetom.
Godine okupacije obilježene su brojnim napetostima te otvorenim i prikrivenim oblicima otpora lokalnog stanovništva. Posebnu težinu nosi i kontekst tadašnjeg političkog kaosa u susjednoj Rijeci, gdje se 1919. dogodila tzv. “D’Annunzijeva avantura”, kada je talijanski pjesnik i vojni zapovjednik Gabriele D’Annunzio samoinicijativno zauzeo grad i proglasio ga svojom državom.
Sušak je tijekom cijelog tog razdoblja bio simbol otpora, ali i žrtva geopolitičkih igara velikih sila. Godine 1923. dogovorom između tadašnjih vlasti i pod pritiskom međunarodne zajednice, prestaje talijanska uprava nad Sušakom. Odlazak talijanske vojske iz Sušaka označio je početak stabilnijeg razdoblja za grad koji će u narednim desetljećima igrati ključnu ulogu u razvoju hrvatskog primorja. Iako će i dalje biti izložen velikim povijesnim previranjima – od Drugog svjetskog rata do ujedinjenja s Rijekom 1947. – završetak okupacije 1923. godine ostaje važan trenutak povijesnog pamćenja.
#D'Annunzio #Fiume #okupacija #povijest #Rijeka #Sušak
