Na današnji dan, 27. lipnja 1960. godine, u bolnici u Lovranu preminuo je Ivan Matetić Ronjgov, skladatelj, glazbeni pedagog i jedan od najvažnijih sistematizatora hrvatske narodne glazbe. Bio je čovjek koji je, kroz desetljeća upornog rada i istraživanja, narodni melos Istre, Hrvatskog primorja i sjevernojadranskih otoka uveo u jezik umjetničke glazbe. Njegovo najvažnije otkriće, tzv. istarska ljestvica, ostaje jedan od temelja suvremenog razumijevanja autohtone glazbene baštine ovoga kraja.
Rođen je 10. travnja 1880. godine u selu Ronjgi, nedaleko od Kastva, po kojem će kasnije uzeti i dodatak prezimenu – Ronjgov. Iako je karijeru započeo kao učitelj u istarskim i primorskim mjestima poput Barbana, Kanfanara, Klane i Opatije, glazba je bila njegova prava strast. Već u Kopru, u tamošnjoj učiteljskoj školi, zapažen je njegov glazbeni talent. Uz potporu profesora Sokola, počinje sustavno proučavati narodne pjesme.
Iako samouk u mnogim aspektima, Ronjgov u zrelim godinama upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje 1922. godine diplomira kod Franje Dugana starijeg. Bio je tada već iskusan zborovođa i skladatelj, ali upravo od tada njegovo stvaralaštvo dobiva čvršći temelj. Istraživao je narodne napjeve ne samo kao dokumentarist, već kao umjetnik, tražeći način kako njihovu specifičnu tonsku građu prenijeti u umjetničku formu. To je rezultiralo teorijskim utemeljenjem tzv. istarske ljestvice, glazbenog sistema koji je omogućio brojnim skladateljima da se oslone na tradiciju i pretoče je u suvremene forme.
Njegovo skladateljsko djelovanje dobiva puni zamah tridesetih godina prošlog stoljeća. Među brojnim zborskim djelima posebno se ističe “Ćaće moj” (1933.), dirljiva žalobnica posvećena djeci stradalih rudara, te “Roženice” (1934.), vokalna simfonija temeljena na tekstu Mate Balote, gdje u raskošnom zborskom tkanju uzdiže sopile i arhaične glazbene oblike “na tanko i debelo” u suvremeni kontekst. Do kraja života ostaje vjeran glazbi svoga zavičaja, neprestano zapisuje, analizira i sklada. U poznijim godinama stvara neka od svojih najzrelijih djela: “Galijotova pesan” (1940.), “Malo mantinjade v Rike na palade” (1951.), “Naš kanat je lip” (1956.), “Na mamin grobak” (1959.) i druga.
Ivan Matetić Ronjgov ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbenoj kulturi i ostaje jednim od najznačajnijih skladatelja zborske glazbe 20. stoljeća.
