Na današnji dan 1968. godine preminuo je Vatroslav Cihlar, hrvatski književnik, publicist, prevoditelj, kazališni kritičar te nekadašnji ravnatelj Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci. Ostao je zapamćen po svom političkom angažmanu, beskompromisnim stavovima, čestim sukobima s različitim političkim strukturama i boemskom načinu života.
Rođen je u Senju 1896. godine. Nautičko obrazovanje započeo je u Bakru, a završio u Kotoru, gdje je maturirao 1913. Već kao srednjoškolac istaknuo se društvenim angažmanom – zajedno s Antunom Barcem sudjelovao je u pokretanju poznatog Đačkog štrajka 1912. godine.
Novinarstvom se počeo baviti iste godine, a 1917. u Zagrebu je, zajedno s Antunom Barcem i Augustom Tomašićem, sudjelovao u uredništvu Nakladnog zavoda Jug. Tijekom 1920-ih surađivao je s talijanskim socijalističkim listom Avanti, a bio je i član uredništava listova Hrvat i Obzor.
Zbog otvorenog protivljenja fašizmu i diktaturi kralja Aleksandra bio je prisiljen napustiti zemlju. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata radio je kao prevoditelj u poduzeću Binoza (1945.–1946.), a potom je obnašao dužnosti ravnatelja Narodnog muzeja i Narodnog kazališta te uređivao riječki časopis Pomorstvo.
Uz bogat novinarski rad pisao je eseje iz književnosti, kazališta i glazbe, a prevodio je djela s njemačkog, francuskog i španjolskog jezika. Njegovim najvažnijim publicističkim djelom smatra se rasprava Hrvatsko pitanje i amputacija iz 1928. godine. U rukopisu su ostale knjiga eseja, prikaza i feljtona Gromače i umejki te izbor članaka Popuhnul je tihi vetar, posvećen razvoju i povijesti Rijeke.
Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke
#Vatroslav Cihlar
