Bruno Angheben rođen je 23. svibnja 1891. u RIjeci, kao najstariji sin Albina Anghebena, profesora matematike u riječkoj klasičnoj gimnaziji. Obitelj vuče podrijetlo iz sjevernotalijanske pokrajine Trentino. Školovanje je započeo u rodnom gradu, gdje pohađa mađarsku gimnaziju, a potom nastavlja na Politehnici u Budimpešti. Studij prekida 1914. godine zbog izbijanja Prvog svjetskog rata.
Od 1919. do 1921. sudjeluje u obnovi ratom razorenih talijanskih područja, osobito u Roveretu. Po povratku u Rijeku zapošljava se u gradskom Tehničkom uredu te 1922. godine stječe diplomu građevinskog inženjera. Tijekom desetljeća napreduje i postaje inženjer Druge klase. Godine 1929., u suradnji sa slikarom Romolom Venuccijem, projektira izložbeni paviljon za peti Državni opći sajam – Fiera di Fiume – na trgu Žabica. Paviljon, čije pročelje podsjeća na neogotičku crkvu, poslužio je i kao predložak za naslovnicu kataloga sajma te promotivnu razglednicu. Anghebenov stil prepoznaje se po kombinaciji modernističkih formi i povijesnih stilskih elemenata.
U isto vrijeme radi na projektu nove crkve Svih svetih na Kozali. Tijekom godina, projekt doživljava značajne promjene – od neogotičkih i neoromaničkih verzija nadahnutih crkvom sv. Franje u Assisiju, do konačnog funkcionalističkog rješenja koje je predstavljeno na Izložbi revolucije u Rimu. Tamo ga primjećuje i Benito Mussolini, čime projekt dobiva institucionalnu podršku i ubrzava se njegova realizacija. Izgradnja crkve odvijala se u dvije faze – donja crkva počinje se graditi 1928., dok je gornji dio dovršen 1934. godine. Građevina se isticala svojom monumentalnošću, suvremenim arhitektonskim pristupom te memorijalnom funkcijom – kao spomenik talijanskim žrtvama Prvog svjetskog rata.
Angheben se nije ograničio samo na sakralnu arhitekturu. Između 1926. i 1928. projektira kružni stambeni blok na riječkom Potoku, namijenjen službenicima talijanskog državnog instituta I.N.C.I.S. (Instituto Nazionale per le Case degli Impiegati dello Stato). Kompleks uključuje unutarnje dvorište s uređenim parkom te pridonosi urbanističkoj organizaciji šire okolice. Stanovi se odlikuju prostranošću, a cijeli blok nosi obilježja tzv. total dizajna – od dekoracija ulaza, željeznih ograda, portala, do detaljno oblikovanih rešetki na prozorima, sve je izvedeno s visokom estetikom i funkcionalnošću. Nažalost, danas je zajedničko dvorište tog bloka zapušteno i pretvoreno u improvizirano odlagalište otpada.
Bruno Angheben preminuo je na današnji dan 1977. godine u Veroni, ostavivši iza sebe vrijedno nasljeđe u arhitektonskoj povijesti Rijeke.
#Bruno Angheben
