Božena Vilhar rođena je 24. siječnja 1906. godine u Sušaku, a preminula na današnji dan 1991. u Rijeci. Bila je istaknuta umjetnica i vlasnica prve privatne umjetničke galerije u Rijeci.
Njezin otac Dušan bio je poduzetnik i vlasnik pilane u Prezidu te trgovac drvom. Obnašao je i dužnost crnogorskog ambasadora na Sušaku – funkciju koju mu je dodijelio kralj Nikola I. Za zasluge tijekom Drugog balkanskog rata, kada je pomagao ranjenicima, odlikovan je Redom viteškog križa Danilovog reda IV. stupnja. Obitelj Vilhar doselila je iz Slovenije sredinom 19. stoljeća, najprije u Prezid, a kasnije na Sušak, gdje su posjedovali nekoliko kuća. Boženin brat Nikola istaknuo se kao vojni pilot, upravitelj Aerodroma Sušak i direktor centra Aeroput na Grobničkom polju. Između 1933. i 1939. bio je španjolski konzul na Sušaku, a nakon odlaska iz zemlje djelovao je kao trgovački ataše u Bernu, prije preseljenja u Južnu Ameriku.
Vilhar je osnovnu školu završila 1917. na Sušaku, a tri razreda Realne gimnazije pohađala je također na tom području. Zbog fašističkog pritiska u Rijeci 1921., obitelj se preselila najprije u Gorski kotar, a potom u Ljubljanu. Ondje je Božena privatno završila gimnaziju te primala poduke iz slikarstva kod poznatog slikara Mencija Clementa Crnčića.
Godine 1923. vraća se na Sušak i nastavlja slikarsko školovanje kod Josipa (Beppa) Morettija-Zajca. Već sljedeće godine udaje se za Juricu Ružića, tadašnjeg gradonačelnika Sušaka, te se s njim nastanjuje u obiteljskoj vili Ružićevih na Piramidi. Iako je školovanje nakratko prekinula, nastavila je s umjetničkim usavršavanjem izvan institucija, kod istaknutih slikara poput Vladimira Kirina, Maksimilijana Vanke i Vladimira Becića.
Godine 1932. postala je članica Kluba likovnih umjetnica te izlagala svoja djela u Zagrebu, Sušaku, Rumunjskoj, Jugoslaviji i Čehoslovačkoj. Tijekom Drugog svjetskog rata pridružila se NOP-u i AFŽ-u na Sušaku, a krajem 1944. priključila se partizanskim jedinicama u Gorskom kotaru, gdje je bilježila ratne prizore kroz crteže. Nakon rata udala se za Janeza Žirovnika Osmana, s kojim se preselila u Zagreb, a kasnije u Opatiju. Aktivno je sudjelovala u obnovi likovne scene u Rijeci, postavši prva predsjednica riječke podružnice HDLU-a. Održala je samostalne izložbe u Londonu, Kairu i Rijeci. Godine 1974. otvorila je vlastitu galeriju – “Galerija Vilhar” – u obiteljskoj kući na Sušaku, gdje je imala i svoj atelje.
Božena Vilhar preminula u 85. godini života, a pokopana je na groblju na Trsatu.
#Božena Vilhar
