Otok Krk postao je poluotok izgradnjom mosta koji ga povezuje s kopnom. Dana 19. srpnja 1980. godine ostvario se dugogodišnji san otočana. Ovaj izvanredan inženjerski pothvat simbolizirao je i osigurao napredak za stanovnike Krka.
Prvi ozbiljni pokušaji izgradnje mosta datiraju iz 1960. godine kada je Narodni odbor Rijeke naručio studiju o mogućnosti izgradnje mosta od „Rijeka-projekta”. Već 1964. predloženo je nekoliko rješenja, uključujući tunel ispod mora (Prager), betonski most (Košćina) i čelični most na stupovima (Jušnjevski).
Tijekom razmatranja najboljih lokacija pojavila su se i druga rješenja, poput visećeg mosta kod Jadranova (Šavor i Draganić). U to vrijeme već su se gradili veliki mostovi uzduž obale i u unutrašnjosti (otok Pag, rijeka Krka u Šibeniku).
Komisija je raspravljala i tražila najbolje lokacije. Na kraju su razmatrane tri: preko Školja sv. Marka, kod Vošćice i kod Jadranova prema Crikvenici. Lokacija preko Sv. Marka prevagnula je kao najpovoljnija tehnički i financijski, s obzirom na čvrsto tlo, dubinu mora i najmanji razmak od kopna.
Republička komisija fonda za mostove i komisija Skupštine općine grada Rijeke zatražile su prijedloge od izvođača mosta, a na temelju već prihvaćenih zaključaka o lokaciji i sustavu. Komisiju za izgradnju mosta činili su poznati mostograditelji, s predsjednikom Maksom Pečem na čelu.
Bilo je mnogo zainteresiranih izvođača, uključujući Hidroelektru iz Zagreba, Mostogradnju iz Beograda, Tehnogradnju iz Maribora te riječki Konstruktor ujedinjen s drugim poduzećima.
U međuvremenu je Skupština općine Rijeka s općinom Krk počela rješavati financijsku stranu, uključujući podizanje kredita i zamisli o pozajmicama, naplati cestarine – mostarine te doprinosima zainteresiranih poduzeća. Planirano je ugraditi kabele, vodovodne i druge cijevi, naročito za naftovod Omišalj.
Most je zamišljen kao privredni objekt, unatoč negativnim mišljenjima nekih ekonomista. Turističko-ugostiteljska privreda neumorno je zagovarala brzu realizaciju projekta, naročito s obzirom na novi aerodrom na Krku.
Nakon svih priprema, politička vodstva Rijeke i Krka osnovala su samostalnu organizaciju za koordinaciju svih građevinskih poslova. Osnovano je Poduzeće za izgradnju mosta kopno – otok Krk, sa sjedištem u Krku. Za direktora je imenovan Mate Mahulja, koji je bio i predsjednik općine Krk.
Nakon što su sređeni dokumenti, raspisana je licitacija za gradnju, a najprihvatljivije ponude stigle su od Mostogradnje iz Beograda i Hidroelektre iz Zagreba. Prihvaćen je sustav armiranih lukova preko školja, s dva lučna nosača.
Projekt je konačno dovršen i nadopunjen pod vodstvom ing. Ilije Stojanovića iz Beograda, s konstrukcijom raspona 390 metara, tada najvećom na svijetu.
Gradnja je započela na današnji dan 1976. godine, a završila nakon četiri godine. Projekt je izazvao međunarodno zanimanje, a most su posjetili poznati inženjeri i profesori iz cijelog svijeta.
Posebno treba istaknuti glavnog inženjera Stanka Šrama, koji je izgradio 18 mostova. Njegova izjava o realizaciji ovog projekta naglašava važnost ideja, solidnog znanja, iskustva i smjelosti. Krčki most je trajni spomenik njegovom radu i radu svih koji su sudjelovali u ovom povijesnom pothvatu.
Istaknuta fotografija: Grad Krk s izložbe u povodu 40. godišnjice Krčkog mosta, 2020.
