Tvoj ponoćni trenutak zaslužuje pogled…
Flixbus mail poruka
Davež je netko tko te lišava samoće a ne pruža ti društvo…
Oscar Wilde
Kao mali, s četiri, pet godina, pobrao sam neku jebenu trbušnu bolest.
Kompletan crijevni horror i što sve ne. Skoro sam riknuo. Mjesecima nisam mogao ništa pojesti, skoro ni popiti. Samo sam ležao u krevetu i rigao. Rigao sam nešto žuto/zeleno. Kad nakon par mjeseci ne-unašanja stvarne hrane rigaš, to riganje boli za popizditi. Boli cijelo tijelo.
Krevet i plahte i cijela soba su bile žuto/zelene, ljepljive i smrdljive. Srećom, moja mama je bila iz old school vremena pa smo imali plahti za opremiti manju bolnicu. Plahte su nekad bile dar za svaku prigodu… vjenčanje, rođenje, Novu godinu, porinuće broda i za pokop.
Šopali su me nekim tabletama, i doktori i sestre, s maskom na licu, stajali bi oko mene i čudili se da sam još tu. U jednom trenutku su odustali od tih tableta i davali bi mi nekakve injekcije u dupe. I to bih izrigao. Ispod slinave/sluzave/zelene plahte bih slušao razgovor medicinske sestre i obitelji: “…Slušajte, neće on još dugo, ako i da, sigurno svašta nešto neće moći…” – uglavnom ako da, popis nemogućnosti je samo rastao…”možda neće moći pravilno hodati…od napinjanja…pri riganju kostur mu se malo iskrivio… neće moći ispravno misliti… od napinjanja pri riganju… mu se mozak malo pomaknuo… etcetetcet…” – a ako da, popis namirnica koje ću moći konzumirati se nakon četiri predmeta sveo na dva…voda i to možda i dvopek i to možda… Limun nikad više ni pogledati na slici (ne znam zašto su limun tako prekrižili)… i ako da, sigurno neće moći raditi u državnoj službi… uf… uf.
I nakon exposea sestra mi zabije iglu u dupe i ja se ponosno, već malo i cliche i patetično izrigam po njoj.
I nakon nekih pedeset godina, „LOOK AT ME NOW*, stojim u kinu SLOBODA u Lovranu na drugom Alterego festivalu i ispijam 74. dec crnog vina (između par butelji jebenog plavca… između… ne da stojim između butelji… nego sam ih popio… između 74 čaše… got it?) , AND I’M GLOWING
AND I’M FLYING*.
Došao sam pješice iz Opatije, na tašte, bez vode i dvopeka i limuna…
… AND I’M TRANSFORMING*
*Jubilee street Nick cave
Alterego festival, festival bio-vina (suvisli text je napisao dragi Kiki, check) je ponovo bio iznimno ugodan, poučan i… ma jebeno cool. Vinari i publika vedri, vina vedra, ja vedar… a rekli su mi da neću moći ispravno misliti, fuck.
Jedino što žalim u životu je da nisam popio dovoljno vina…
Ernest Hemingway
Kuham s vinom, ponekad ga čak dodam i u jelo…
W. C. Fields
Godine su samo broj, potpuno su nebitne, osim ako nisi boca vina…
Joan Collins
Nedavno sam prolazio kroz Oprtalj/Portole u Istri i sjetio se. Bila je neka folklorna fešta i dok smo teglili opremu, ugrizao me pas veličine Tamagotchija, za petu. Vlasnici psa, vlasnici neke vikendice, Zagrepčanci, su se usrali i uz tonu isprika i njurganja psu – “…Fufi , ne to delati, zakaj si gospona vgrizel…” – uglavnom dali su mi bocu rakije, da isperem ranu – “…Ma vzimte si sve…” – i jesam.
Oprtalj/Portole je simpatičan starinski gradić. Ima veliku venecijansku ložu/loggia s lapidarijem i sve to ispred nekadašnjih gradskih vrata. Nekada je bio utvrda s gradskim zidinama, kaldrmaste ulice, unutarnji trg i čini mi se da postoji i crkva/crikva (hehehehe naravno da postoji glupane… gdje to nema crkve???).
U Oprtlju/Portolu se rodio Libero/Slobodan, heroj par kolumni unazad, vlasnik stare krčme Antica Hostaria Da Libero u Trstu/Trieste. Na jednoj zgradi, kada se stiže sa strane Motovuna/Montona ili Livada/Levade, recimo, su jedni od najcool natpisa/grafita iz WWII… ogromni, crvenom bojom ispisani… dugo su tamo… jer nikome ne smetaju, kvalitetno su izrađeni i jebeno istiniti. Livade/Levade nisu livade nego brane u rijeci, onaj kurac što se spušta i podiže. Livade/Levade su nekad bile riječna luka.
Folklornu feštu za smotane turiste na unutarnjem trgu na vrhu Oprtlja/Portola je organizirao lokalni tajkun/davež/budala. “Vlasnik” par gradova, brda, vinograda, maslinika, apartmanskih naselja i radio stanica i par stotina bazena. Davež.
(malo off…nedavno sam smislio sober.app… aplikaciju kojom se otrijezniš, čekam odgovore od smart phone šefova)
Back to Party
Dakle, imam ugriz, bocu rakije i daveža kraj sebe.
“Ti delaš svitla?”
“Ne, svitla delaju nike firme, ja ih samo koristim“ (mogao sam odgovoriti drugačije, ali tip je davež, podsjećam)
Koliko god je davež imućan platio je najam opreme 22 eura i sredio gradske struje otprilike 4 wata… Dva zvučnika i dvije rasvjetne light/lampe – otprilike – za veliku folklornu feštu za turiste.
“A ča biš moga za kraj upaliti neko črno svitlo, ono da se kapi da je kraj, imaš ča takovega?”
“Iman, kako ne, zove se mrak, black/out”.
“Porko Buoh, sve su zmislili!!! Kadi da to kupin za ove moje apartmane?”
Dobro da me ugrizao pas veličine Tamagotchija.
Kino Šiška Ljubljana/Emona, Cofestival, 14. Mednarodni festival sodobnega plesa.
Sigurno neću pisati o festivalu suvremenog plesa.
Često kada sam radno u kinu Šiška, u hodniku na katu ispred dvorane Katedrala, sretnem malu djevojčicu i njenog oca. Djevojčica je, nažalost, u dječjim invalidskim kolicima i ne može hodati. Otac je ponese gore, stavi na nju ortopedska pomagala, držače za noge, za kičmu, oko vrata i djevojčica vježba hodati. Otac je malo drži, a ponekad je pusti samu. Slušaju glazbu. Kada se djevojčica umori, sjednu u fotelju i zagrle se. Djevojčica je nasmijana skroz, koliko god joj je teško, možda negdje i zna i osjeća u kakvoj je situaciji, velike vesele oči.
Otac je isto nasmijan, divnog blagog lica koje govori da potpuno razumije situaciju i da bi učinio sve da se sve promijeni. I da je tu za nju skroz. I djevojčica to zna.
Fucking beautiful.
Jebeš sve drugo.
Poslije sam otišao u Škofju Loku i zabavio se refoškom u ovoj krčmi.
Zaboravio sam ime, nekada su kočijama dolazili.
Glazbena preporuka
– Charmaine Lee – Tulpa (2025)
– Hillary Woods – Night CRIU (2025)
– Rosalia – Lux (2025)
– Earthball -Outside Over There (2025)
– Roj Osa meets Rob Mazurek – Beton Kino (2025)
– OneothrixPointNever – Tranquilizer (2025)
– Claire Rousay – A Little Death (2025)
– The Final Age – New Hallucinations (2025)
– Marinada – Savršena marinada (vinyl 2025)
– JJJJJerome Ellis – Vesper Sparow (2025)
– Diamada Galas – De-Formation:second piano variations (2025)
– Juana Molina – Doga (2025)
– The Bug vs. Ghost Dub – Implosion (2025)
– Jugaad – Re-Semblance (2025)
– Lia Kohl – Various Small Whistles and a Song (2025)
– Horse Lords & Arnold Dreyblatt – Extended Field (2025)
– Elijah Minneli – Clams As a Main Meal (2025)
– Kara-Lis Coverdale – Changes In The Air (2025)
– Siriusmo – Buletten & Blumen (2025)
#Josip Maršić #Na putu
