NA PUTU: SCHAUMBAD, MJEHURIČASTA ART KADA, GRAZER IMPRO FEST…

Čim smo ušli u Austriju sjetio sam se Arnolda Schwarzeneggera. U jednom razgovoru na pitanje zašto se počeo baviti body buildingom odgovorio je: “… jednom sam se pogledao u ogledalo, potpuno gol i vidio sam da mi je penis prevelik u odnosu na ostatak tijela i odlučio sam staviti svoje tijelo u neku proporciju…”. Idiot. Ispada, da mu je penis bio jako malen, da bi mu tijelo bilo u proporciji morao bi vježbati da postane patuljak.

Grad Graz nisam previše vidio i uglavnom noću na putu prema apartmanu.

Freies Atelierhaus je malo izvan centra. Čitav grad je raskopan poput Rijeke, ali barem se vide radnici. Poput svih austrijskih gradova, Graz je starinski, besprijekorno uređen, smišljeno organiziran i prepun hrane iz cijelog svijeta. Naročito tursko-balkansko-indijske i blisko istočne. Poneka pizzeria. Noćni tramvaji i toplina za popizditi. Iza ponoći nije baš lako nabaviti alkohol. Pomoliti se možeš na puno mjesta. Tursko šišanje kose i pranje glave 18 eura.

Po broju plakata i advertise mjesta vidi da je grad prepun zbivanja svih vrsta. Od zadnjeg crap-mainstream-schlager arta pa do festivala improvizirane umjetnosti.

Freies Atelierhaus Schaumbad je bivša punionica slatkih napitaka, Coca-Cole i sličnih sranja što se i dalje negdje drugdje proizvode. Probao sam limunadu i požalio. Kao da nakon žvakanja Bazoke (stara Yugo bubble gum) pljuneš u kilo vodenog šećera. Uf.

Uglavnom tvornički kvart, u blizini je gradska toplana koja 24 sata dnevno spaljuje smeće svih vrsta. Miris je predivan, a i komarci ga vole.

Rijeka Mura je u blizini. Oko nje stanovnici Graza joggiraju, voze romobile i sve moguće naprave na kotačima, a po rijeci klize na supovima. Nisam vidio Gospu. 

Bivša punionica pretvorena je u ogroman sklop ateliera… Dvadeset studija, tri workshop prostora, tonski studio, filmski studio, galerija, ogromna hala za evente… Zovu je Halle… slikari, kipari, performeri, ”instalatori”, glazbenici, glumci, filmaši, plesači, aktivisti, food aktivisti, body aktivisti, no-drugs aktivisti, yes-drugs aktivisti, anti-aktivisti, pro-aktivisti i aktivisti. Poseban naglasak na pro-migracija i pomognimo potrebnima mindset. Zajedno se kuha, zajedno se jede. Ljudi iz cijelog svijeta. Imena… Keyvan, Tolga (muško), Achmyr, Tnualya, Ssssnnnnad, Denovaire i poneka Annette. Mjehuričasta art kada. Za jedne impro-free-art ljude malo su prepuni internih pravila, ali simpatični.

Dana 26. kolovoza, na otvorenju Grazer Impro Festa, moje ljubljanske kolege iz art kolektiva KoFederacija i ja, i izveli smo u die Halle… ORIGAMI… plesno-glazbeno-scensku-performativnu impro studiju o odnosu (pogađate?) plesa, tijela, predmeta… papir, drvo, metal u ovom slučaju, prostora, svijetla i zvuka. Cool komad. Publici se dopalo.

Nakon nas na vanjskoj improviziranoj pozornici (da, baš inzistiraju na riječi i situaciji impro) odvio se festival improvizirane glazbe. Jako dobro. Izmijenilo se jedno 30 i nešto glazbenika na svim mogućim instrumentima i sa svakakvim mogućim glazbenim mind setovima. Impro na uberu. Prelijevanje vode iz dvije krigle included. Uglavnom… čas si publika, čas si na pozornici.

Sve zagrljeno toplim mirisom netom spaljenog smeća.

Festival traje sedam dana.

Nakon otvorenja Keyvan, Iranac, utemeljitelj Freies Atelierhausa i voditelj festivala, nas je sedmero u starom VW karavanu Passat odveo u centar u apartman. Dok smo se istumbavali iz vozila, explodirao je auspuh. Iz obližnjeg trga/parka istrčalo je 20-ak prestrašenih teenagera, kojima smo prekinuli duvanje one suvremene/veštačke  trave koju možeš kupiti na svakom zidnom automatu ili noćnom open-automat kiosku i benzinskoj stanici i u noćnim crkvama. Čudili su se da nas je sedam izašlo iz vozila. Austrijancima to ne bi palo na pamet, kaže Keyvan, simpatičan tip, ali neki bipolar se krije ispod šilterice.

Na četvrti kat apartmana, u neopisivo velikoj i širokoj staroj zgradi, putuje se suvremenim outside liftom firme Schindler. Ponuka na razmišljanje o prošlosti. U apartmanu čeka piće dobrodošlice, ”u frižideru vas čeka”, piše u ručno napisanom pismu dobrodošlice, opet ona šugava limunada. Uf. U dnevnom boravku apartmana, zapravo ogromnog stana, stoji/leži starinski kauč, cvjetići all over po prekrivaču. Padaju na pamet Freud i Schwarzenegger.

Na povratku pri ulasku u Sloveniju naboli smo Radio Ognjišće. Slovenski obiteljski, kršćanski, katolički, topli, all compasion radio. Čitaju Bibliju, pjevaju psalme i preporučuju kako se najbolje radi kruh. Glas je spikera je pretopao, usporen. Osjećaš bijele, zdrave zube ispunjene blaženstvom i željom za uznesenjem.

U jednom trenutku spiker je počeo nabrajati imena. Jedno 15 minuta je nabrajao ženska i muška imena. Ispada da ti ljudi taj dan imaju rođendan.

Svima sretno od redakcije i blabla.

Spiker kaže da će sada i nazvati jednu od slavljenica.

Nazvali su Metku koja iznenađeno kaže da je u berbi jabuka i da ne zna kako će proslaviti rođendan. Spiker nastavi srati kako je lijepo brati jabuke baš na rođendan i kako vrijeme baš pogoduje berbi jabuka. “Valjda…” – kaže zbunjena Metka.

“A koliko često nas slušate?”, pita spiker… zubi mu transcendiraju.

“Vsak dan, vsak dan, vi ste mi velika podrška, utjeha i slušajući Vaš radio, ma Naš radio, nalazim veliko veselje!!!”, kaže Metka.

“A to je tako lijepo, hvala Vam Metka i još jednom sretan rođendan, od cijele redakcije Radia Ognjišće”, kaže spiker… zubi putuju kroz prostor i vrijeme.

“Znate Metka, za poklon od nas, možete izabrati pjesmu koju god želite!”.

“A, a,  a…“ – zbunjena je Metka – “… a lahko Highway to Hell?”

S “unutarnje” strane etera se čulo kako je spikeru ispao mikrofon i pukao zub.

O Schaumbadu i festivalu naravno možete googlati.

Glazbena preporuka:

– Liew Niyomkarn – In All Possible Places at Once (2024)

– Krononaut – Krononaut II (2024)

– Lance Gurisik – Proffer (2024)

– Laura Cannel – The Rituals of Hildegard Reimagined (2024)

– M. Haiux – Summer Nights and Still Waters (2024)

– Smote – A Grand Stream (2024)

– Endon – Fall of Spring (2024)

– Holy Tongue meets Schackletone -The Tumbling Psychic Joy of Now (2024)

– Sandy Denny – The North Star Grassman and The Ravens (live BBC 1972)

Naslovnu fotografiju ORIGAMI snimila Nada Žgank

#Freies Atelierhaus #Graz #Josip Maršić #KoFederacija #Schaumbad

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh