Europska unija od jučer, 12. kolovoza počinje primjenjivati većinu odredbi nove Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR – Packaging and Packaging Waste Regulation). Riječ je o reformi koja će zahvatiti gotovo sve gospodarske subjekte, od proizvođača ambalaže i prehrambene industrije do internetskih trgovina i malih obrtnika koji svoje proizvode šalju u inozemstvo.
Za razliku od dosadašnje Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu, uredba se izravno primjenjuje u svim državama članicama, bez potrebe za prenošenjem u nacionalno zakonodavstvo, čime EU želi ujednačiti pravila na jedinstvenom tržištu te smanjiti razlike među državama članicama. I dok se donošenje regulative vodi itekako nužnom politikom održivosti i smanjenja otpada, njeno provođenje predstavlja administrativni i birokratski izazov za manje poduzetnike.
Razlozi za uvođenje PPWR-a i što se mijenja
Europska komisija navodi kako količina ambalažnog otpada u Uniji i dalje raste, dok se istodobno troše velike količine primarnih sirovina za proizvodnju nove ambalaže. Cilj PPWR-a je smanjiti nastanak otpada, povećati mogućnost ponovne uporabe i recikliranja ambalaže te ubrzati prijelaz na kružno gospodarstvo. Uredba također nastoji ukloniti različita nacionalna pravila koja su dosad predstavljala prepreku slobodnom kretanju robe na unutarnjem tržištu.
Međutim, svaka država ima svoj EPR sustav, način registracije i strukturu naknada, a PPWR ne uvodi jedinstveni europski cjenik, što za male poduzetnike znači dodatne administrativne korake i financijske promjene.
Odsad gospodarski subjekti koji stavljaju ambalažu na tržište Europske unije morat će dokazivati da njihovi proizvodi ispunjavaju zahtjeve propisane PPWR-om. To uključuje izradu i čuvanje tehničke dokumentacije te EU izjave o sukladnosti za ambalažu obuhvaćenu uredbom. Uvode se i zahtjevi za sljedivost proizvoda, odnosno mogućnost utvrđivanja podrijetla i identifikacije proizvođača ili drugih odgovornih gospodarskih subjekata.
Istodobno na snagu stupaju i nova ograničenja za određene štetne tvari u ambalaži koja dolazi u dodir s hranom. Posebno se ograničava prisutnost PFAS spojeva, skupine kemikalija poznatih po svojoj otpornosti na razgradnju, koje su se ranije koristile zbog svojstava odbijanja masnoće i vode.
Što to znači za hrvatske tvrtke?
PPWR se primjenjuje na svu ambalažu koja se stavlja na tržište Europske unije, neovisno o materijalu od kojeg je izrađena ili vrsti proizvoda koji sadrži. To znači da će njezine odredbe obuhvatiti proizvođače ambalaže, proizvođače robe široke potrošnje, prehrambenu i farmaceutsku industriju, internetske trgovine, distributere, uvoznike te brojne druge gospodarske subjekte koji posluju na europskom tržištu.
Za hrvatske poduzetnike koji proizvode ili prodaju robu u ambalaži nova uredba znači prije svega povećane obveze u području usklađenosti proizvoda. Tvrtke će morati provjeriti ispunjava li njihova ambalaža zahtjeve PPWR-a, pribaviti ili izraditi potrebnu dokumentaciju te se pripremiti za dodatne obveze koje će se uvoditi tijekom sljedećih godina.
Premda će prilagodba za dio gospodarstva predstavljati, blago rečeno, administrativni i financijski izazov, Europska komisija očekuje da će jedinstvena pravila dugoročno olakšati poslovanje na zajedničkom tržištu te pridonijeti smanjenju količine ambalažnog otpada i učinkovitijem korištenju resursa.
Novi teret za male poduzetnike
Europska komisija sama priznaje da ostvarivanje ciljeva ponovne uporabe može biti izazovno za manje gospodarske subjekte, a upravo je zbog toga predvidjela mogućnost dodatnih izuzeća i olakšica. Međutim, to i dalje predstavlja sate i sate dodatnog rada i informiranja za male biznise koji nemaju vlastiti pravni, računovodstveni i compliance tim.
Za manje poduzetnike i obrtnike koji nerijetko djeluju potpuno samostalno, nova regulativa u suštini znači dodatni teret i prepreku za poslovanje. S time se slaže i Karla Jakišić, vlasnica rukotvornog obrta Luminosa Studio:
– Nova EU regulativa ponovno nam pokazuje koliko često se zakoni donose iz perspektive i interesa velikih kompanija, a ne malenih ljudi i obrta. Za male poduzetnike koji šalju proizvode kupcima u druge zemlje, dodatne naknade za svaku pojedinu državu mogu učiniti prekograničnu prodaju financijski potpuno neisplativom. Ono što velikim sustavima predstavlja još jednu stavku u administraciji, nama malima može značiti sate dodatnog rada, istraživanja i troškova koje jednostavno nemamo gdje više ugraditi u cijenu proizvoda.
Osim samih naknada, svaka zemlja ima svoja pravila, sustave i procedure koje treba zasebno proučavati i pratiti čime priča u ujedinjenom tržištu EU-a potpuno pada u vodu. Svi znamo da svakog malog obrta stoji stvarna osoba koja istovremeno proizvodi, pakira, prodaje, vodi društvene mreže, knjigovodstvo, nabavu itd. Vrijeme i energija koji odlaze na birokraciju vrijeme su koje više ne možemo posvetiti samom poslu, stvaranju i kreativi.
Ipak, postoji nada da se stvari mogu promijeniti i da će se pronaći pravednije rješenje za male poduzetnike. Vrlo je važno informirati se, povezati, govoriti o problemu i tražiti od nadležnih institucija da čuju one na koje ove odluke najviše utječu. Ako zaista želimo društvo u kojem postoje ljudi koji stvaraju unikatne i posebne proizvode, onda politika ne smije samo olakšavati život velikima već mora ostaviti prostor i onima koji od svog malog posla žive i uljepšavaju korporativno monotono tržište bezdušnih proizvoda, ispričala je Karla Jakišić.
Regulativa će se slično odraziti i na ugostiteljstvu, tvrdi Hrvoje Margan, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Hrvatske obrtničke komore i vlasnik restorana u Kostreni.
– U ovom trenutku moramo izbaciti plastiku i aluminij, a u budućnosti i stiropor. Sve će to zamijeniti papir i karton. Što se tiče nas ugostitelja, tu su tri razine: vrhunski restorani koji praktički ne koriste ambalaže, restorani gdje 70% gosti konzumira hranu u restoranu, a 30% se iznosi za van, kao što je slučaj u našem restoranu, te obrtnici koji su u najvećem strahu, oni koji najviše daju hrane za van. Čudno je to izdefinirano, da će netko moći doći u objekt sa svojom posudom koju možemo napuniti, i onda više nemamo odgovornost prema hrani koju smo tu stavili, što mislim da se čak kosi s novim HACCP standardom koji dolazi u rujnu.
Mislim da će tu najveću promjenu imati dobavljači, kao i manji obrtnici. Mi ćemo se snaći. Što će biti i s hranom u trgovinama? Malim ugostiteljima su najveća konkurencija trgovački lanci koji proizvode hranu. Kada danas uđete u supermarket, možete kupiti gotovi ručak, dok ja u svom restoranu moram imati minimalne tehničke uvjete koji su zahtjevniji od onih u supermarketima. To je jedna budućnost koja pod nas postaje realna, budući da se centri sada nalaze na vrlo atraktivnim lokacijama. Ali ako ste manji i radite 80% hrane za van, i onda vam netko poremeti rutine, naravno da nastane strah. No možda je i malo neopravdano, jer mislim da će na kraju najviše stradati krajnji kupac, ispričao je Hrvoje Margan.
Iako se dio novih zahtjeva neće primjenjivati odmah, nego kroz prijelazna razdoblja i dodatne provedbene akte, poduzetnici će morati postupno prilagođavati ambalažu, dokumentaciju i poslovne procese novim pravilima. S vremenom će točne propozicije uredbe postati jasnije, a koliko će dio troška i administrativnog opterećenja pasti na manje poduzetnike, i kako će to točno utjecati na njihovo poslovanje, pokazat će njezina provedba u praksi.
