Jednom davno biti maskiran na nekoj maškaranoj povorci u našem primorskom kraju, recimo na Trsatu, nije bilo ni najmanje bezazleno. Maske pod kojima je nastupalo zakrabuljeno mnoštvo u vrijeme poklada tada su – premda su poznate od davnina – u 15. stoljeću bile najstrože zabranjene. Razlog za takvo što krio se u tzv. javnoj sablazni. Onoga tko bi se drznuo zakrinkati lice čekala je teška kazna koja se kretala u rasponu od visoke novčane globe, preko zatvorske kazne, pa sve do one najdrastičnije – odsijecanja ruke.
Ta je drakonska odredba glasila: „Nitko se ne smije usuditi ili pretpostaviti nositi maske ili staviti bilo što preko lica što bi lice učinilo prekrivenim ili neprimjetnim promatračima, pod kaznom od 50 libara, ili odsijecanjem jedne ruke, ili zatvorom od mjesec dana.“
S takvom se kaznom nije dalo šaliti, jer tko bi htio ostati bez ruke, pa makar bile i pokladne zabave. No vjerojatno je da se prijestupnike ipak najčešće kažnjavalo po džepu. Gradskoj je blagajni uvijek kronično nedostajalo novca pa je i ovakva odredba znala puniti blagajnu. Odsječena ruka nikome nije bila od koristi: gradske su vlasti gubile čovjeka koji može priređivati i biti koristan član zajednice, a nesretniku nova neće izrasti pa bi čitav život ostao obilježen teškom sudbinom. Brzo se shvatila nebuloznost ovakve odredbe pa je ona polovicom 16. stoljeća ublažena, odnosno ostao je samo dio koji se odnosi na plaćanje novčane globe.
Da se nisu maskirali, odnosno hodali pod maskom, samo obični pučani, pokazuje nam i odredba prema kojoj je i svećeničkom staležu bila zabranjena ovakva zabava, a zabranu je potpisao sam biskup. Godine 1718. Biskupska je stolica izdala zabranu maskiranja redovnicima i žakanima koji odlaze na karneval, na ples, alegorijska kola i ostale ludosti, stoga što je to skandalozno i neprilično te se sve to proglašava vražjim djelom. Kazna za kršenje nije bila određena, ili ako jest, sigurno se sve to kažnjavalo i izvršavalo na crkvenom sudu, iza zatvorenih vrata – unutar samostanskih zidina ili crkvene kurije.
Stari žitelji Trsata u velikim su povorkama slavili princa karnevala. Ne treba mnogo mašte upotrijebiti da se zamisli što je sve uz to išlo i kakve su se sablazni javljale, pa je mač pravde imao poprilično posla. Iz zapisnika se može iščitati kako se početkom 18. stoljeća na karnevalu pjevalo do poslije dva ujutro te kako je sudjelovalo mnoštvo Riječana koji svojim urlanjem i pijanim deranjem nisu dali ljudima spavati. Plesalo se i sviralo kroz cijele noći, i to od pokladnog utorka, preko Pepelnice, pa i na samu Pepelnicu.
Građanstvo se svađalo sa sucima i svećenstvom oko toga, tvrdeći kako je to „pri nas na staremu Trsatu“ odvajkada bilo. Međutim, pravda je i u ovim slučajevima bila neumoljiva pa je dosta izgrednika i svađalica bilo osuđeno i propisno kažnjeno – s deset dobrih batina. Dakle, kao u stihovima jedne poznate rock pjesme koju je ispjevao sastav The Clash: „Borio sam se protiv zakona i zakon je pobijedio.“
#Maškare #Neven Lukačević #Trsat
