Jubilarno, dvadeseto izdanje programa „Moje, tvoje, naše” otvoreno je u jučerašnjim večernjim satima, točnije u 19:00 sati, u prostoru Filodrammatice. „(Ne)ukroćeno more” naziv je trodnevne manifestacije nastale u okviru MADE IN Platforme uz financijsku potporu Europske komisije, Ureda Vlade RH za udruge, Ministarstva kulture i medija RH i Grada Rijeke, a sve u organizaciji udruge Drugo more te zagrebačkog dizajnerskog kolektiva Oaza.
U pitanju je interdisciplinarna manifestacija koja ove godine kao motiv ima more, preciznije, morski ekosustav te resurse istoga, s posebnim naglaskom na ljudski utjecaj kako danas tako kroz povijest.
Zaista bogati, edukativni program otvoren je jučer grupnom izložbom, gdje su predstavljene premijerno tri nove produkcije nastale u okviru međunarodnog projekta MADE IN Platforma. Robertina Šebjanič, slovenska umjetnica čiji rad istražuje biološke, geopolitičke i kulturne stvarnosti vodenih ekosustava te utjecaj čovječanstva na druge organizme riječkoj se publici predstavila s radom „Jadran I; Odjeci ponora”. Kroz video eseje, te predmete od vune, keramike i stakla (koji tvore opipljive narative), do nas dopire glasni vapaj za promjenama. U prvi plan Šebjanič stavlja utjecaj odbačenog kemijskog oružja na morsko dno, čiji toksični ostaci kroz dugi vremenski period predstavljaju veliku prijetnju morskom ekosustavu te ljudskom zdravlju.
Riječki umjetnik Igor Eškinja svojim nas je radom pod nazivom „La decouverte de la pourpre – Otkriće purpura” odveo u prošlost, još u doba Feničana koji su razvivši proizvodnju purpurnog pigmenta, nisu ni slutili kakve će dugoročne posljedice ostaviti na malog, ali bitnog stanovnika mora. U pitanju je kvrgavi volak koji obitava na prostoru cijelog Mediterana. Za jedan gram prestižnog pigmenta bilo je potrebno nekoliko tisuća morskih volaka. Do Novog vijeka potpuno je iscrpljen resurs volaka (trebalo mu je „samo” desetak stoljeća da situacija donekle sanira) te se kroz fragmente očuvalo sjećanje na ovaj fenomen kroz mozaike, mitove ili pronađene artefakte.
„Mediteransko svemirsko istraživačko odijelo” naziv je rada koji su nam predstavili vizualni umjetnik i modni dizajner Silvio Vujičić te arhitekt i znanstvenik Miro Roman. Kako dvojac kaže: „Tu nije riječ o uniformi, to je mreža. Sekvenca gesta, preuzimanja, interpolacija i sudara. Mediteran bez koordinata, prostor bez fiktivnosti. Nosiva hipoteza, otvoreno pitanje. Odjevni predmet koji ne skriva, već emitira.” Za razliku od odijela koje štiti, ovo je odijelo nastalo uz pomoć umjetne inteligencije SOLL, te nositelja istog čini propusnim, a tijelo se pretvara u mjesto transmisije.
„Umjetnicima smo zadali temu mora, no imali su potpunu slobodu kako će istu interpretirati. Robertina Šabjanič izabrala je podtemu kojom se i ranije bavila na Baltiku, utjecaj različitih vrsta eksplozivnih naprava u moru, a sada smo zajedno surađivali s Centrom za obuku policije na Lošinju koji se bave razminiravanjem, tamo je nastao video koji je postavljen na izložbi. Tepih prestavlja dio sjevernog Jadrana koji prikazuje prostore na kojima ima kemijskih curenja. U subotu će se na panelu moći opširnije o tome poslušati, niz domaćih i inozemnih stručnjaka će nam pobliže govoriti o tome.
Rad Igora Eškinje govori o volku, od kojeg dobivamo purpurnu boju prirodnom metodom. Nažalost, u 3. stoljeću već dolazi do kolapsa populacije volaka jer se previše izlovljavao te purpurna boja nestaje, odnosno, postaje ekstremno skupa. Tako da smo prve ekološke katastrofe imali pred nekih 2000 godina, mada kada o istima razmišljamo uvijek nam na pamet dolaze samo suvremene. A primjera je kroz prošlost mnogo, sagledajmo Uskršnje otoke ili Island, gdje je sjeća drveća dovela do strašnih posljedica. Greške opetovano ponavljamo, ne učimo očito iz prošlosti.
Treći rad, Silvija Vujičića i Mira Romana zajedno s umjetnom inteligencijom SOLL s kojom rade, pokušali su izvući povijest Mediterana kroz uzorke tkanja. „Iščupali” su nekih 13000 različitih vrsta tkanja s Mediterana, a umjetna inteligencija je između ostalog napravila kupaće gaćice koje su izložene na lutkama, a koje predstavljaju uobičajene skulpture na Mediteranu. Poput fauna, Posejdona, Davida.”, ispričao mi je između ostalog Davor Mišković iz Drugog mora.
Odaziv je bio sjajan, i djeca i oni ponešto stariji mogli su uživati u interaktivnoj izložbi koja propitkuje i proziva, prije svega čovjekov „maćehinski”odnos prema moru kojem inače toliko volimo tepati, u čijoj blizini osjećamo mir i spokoj, a u ljetnim danima pruža utočište. Nadajmo se što većem odazivu na panelima koji nam predstoje danas i sutra te pokušajmo barem svojim djelovanjem smanjiti štetu koju činimo moru.
Istaknuta i ostale fotografije: Maja Fristacky
