Iza spuštenih roletni u potpunosti ispunjenog Ex-librisa, ljubiteljima knjiga dobro poznatog riječkog antikvarijata, odvila se u četvrtak, 27. lipnja, književna tribina Razotkrivanje, a u sklopu iste promocija romana „Visoke trave” riječkog autora, kolumnista i glazbenika Zorana Žmirića. Uz autora, razgovor o knjizi poveo je još jedan riječki pisac, glazbenik i producent Vlado Simcich Vava, a zadatak moderiranja sparne književne predvečeri pripao je Seidu Serdareviću, Frakturinom glavnom uredniku koji je za ovaj roman dao završne komentare, većinom o faktičnim detaljima, dok je roman uredila Marina Vujčić.
Mnogi u publici već su držali svoj primjerak romana čiju naslovnicu krasi pretežno plavo-bijela ilustracija dvojice muškaraca usred igre košarke, s Mjesecom kao loptom. I ovaj Žmirićev roman je kao i prethodni „Hotel Wartburg” izašao u Frakturinom izdanju, a proteže se na gotovo petsto stranica. Moderator Serdarević prisutnima je rekao da smatra kako je ovo monumentalan roman. Sadrži elemente kriminalističke, ratne i coming of age priče, a ujedno je page turner, brzo se čita unatoč obimu teksta, te je drugačiji od onoga što Žmirić inače piše.
Čitali su se i komentirali ulomci romana, razgovor je tekao, a načela se i tema sreće, na što je Žmirić rekao kako je za njega sreća što ima balkon s pogledom na more, što ima osobu s kojom svaki dan može popiti kavu i pričati o knjigama uz taj isti pogled, te kako ima veliki osjećaj zahvalnosti zbog toga što su mu se karte posložile kako jesu. Sve razine prostora bile su ispunjene što je dodatno dizalo živu u termometru ili ono s čime je u novije vrijeme zamijenjena, pa su poneki prisutni razgovor o knjizi pratili vrlo meditativno, zatvorenih očiju, u nekim od skrovitijih kutaka antikvarijata.
Naslovna ilustracija muškaraca u specifičnom trenutku igre predstavljaju glavne likove romana, Roberta i Gorana, čije je prijateljstvo okosnica romana, a započinje je 1985. godine na košarkaškom igralištu svađom oko trice. Simbolika hvatanja mjeseca na naslovnici jasnija je kada se u opisu na koricama pročita kako je roman „oda (…) prijateljstvima koja bi trebala trajati zauvijek, knjiga o generaciji kojoj su snovi nasilno ukradeni, ali ih nikad nije prestala spašavati, …”. Tko ovu knjigu uzme u ruke s likovima će se upoznati u Zagrebu 80-ih, a dalje neka ostane čitatelju na otkrivanje.
Po završetku večerašnje tribine, a gužvi unatoč, trebalo je tek nekoliko trenutaka da se publika presloži u dva reda, od kojih je jedan vodio autoru na potpis i posvetu za sve koji su knjigu već držali u rukama, i drugi, prema kasi antikvarijata i friškim primjercima Žmirićeva novog romana.
Zanimljivo je i pohvalno primijetiti kako događaji riječke književne scene imaju svoju vjernu publiku koja dolazi na gotovo svaku promociju ili književnu večer, bez obzira ima li domjenka ili nema. I dok su primjerci romana nalazili svoje vlasnike, iz cijele večeri mogao se izvesti zaključak kako Riječanke i Riječani vole Zorana Žmirića, ali i književnost.
Istaknuta fotografija i galerija: Sanja Prodan
