U opatijskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici „Viktor Car Emin“ obilježen je 120 rođendan velikana pisane čakavske riječi, istinskog domoljuba i intelektualca – Drage Gervaisa. Dakle, 18. travnja 1904. godine u Opatiji, na adresi Abazzia 227, rođen je Drago Gervais u matičnoj knjizi rođenih upisan kao Carolus Oscar Gervais, što je bio povod da dr. sc. Vjekoslava Jurdana održi predavanje objedinjeno imenom „Pasalo je 120 let otkada se j’ rodil dragi poet“.
U prepunoj predavaoni opatijske kuće knjige, Vjekoslava Jurdana nadahnuto je i vrlo emotivno govorila o čovjeku koji je „sve što je napisao, napisao za Opatiju i zbog Opatije“, kako je to na samom kraju naglasila žena koja se bez imalo lažne skromnosti može smatrati najboljim poznavateljem lika i djela Drage Gervaisa, na temu kojega je i doktorirala s tezom o ulozi povijesti i prostora u Gervaisovom opusu, nakon čega je objavila knjige „Povijest kao sudbina. Život i stvaralaštvo Drage Gervaisa“, „Igri. Mala zaviČAjna čitanka (s primjerima iz čakavske poezije Drage Gervaisa“, „Pašta i fažol. O književnosti i hrani uz izbor iz djela Drage Gervaisa“, te „Putovima Pavla Vidasa. O životu, putovanju i pisanju jednog iseljenika“.
Sve ono što Vjekoslava Jurdana, danas izvanredna profesorica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, zna o Dragi Gervaisu, logično nije moglo stati u samo jedno predavanje, potpuno spontano i neočekivano njezino izlaganje u Gradskoj knjižnici i čitaonici „Viktora Cara Emina“ imalo je svoj službeni i neslužbeni dio, jedan bez drugoga nikako ne bi mogli funkcionirati.
Dr. sc. Vjekoslava Jurdana, dobitnica brojnih nagrada i priznanja, među kojima i državne nagrade „Ivan Filipović“, o Dragi Gervaisu govorila je i izlagala u Washingtonu, Chicagu i Plovdivu, što će drugim riječima reći da sigurno nema straha od javnog nastupa. A to se na predavanju i osjetilo, iako je često na predavanjima ovakvoga tipa teško zadržati koncentraciju na istoj razini čitavo vrijeme, predavanje o Dragi Gervaisu odgledalo se i odslušalo u jednom dahu.
Prvo zbog same materije, Vjekoslava Jurdana pred auditorij, u kojem su sjedili i opatijski gimnazijalci, iznijela je sve najvažnije trenutke iz Gervaisovog života, od malog uvoda u obiteljsko stablo, preko odrastanja u Opatiji, odlaska u egzil kao petnaestogodišnjeg dječaka, školovanja, profesionalnog puta i naravno književnih angažmana, od njegovih najvećih trenutaka i dostignuća do onih najtraumatičnijih životnih epizoda, koje su na kraju ovog opatijskog velikana dovele do tragičnoga kraja. Onda i zbog načina na koji je ispričala Gervaisovu životnu priču.
– Drago Gervais je hrvatsku književnost osobito zadužio svojom čakavskom poezijom. No, on nije bio samo pjesnik, bio je i prozaist, dramatičar, esejist, feljtonist, povjesničar, kulturni i društveni djelatnik, nadasve domoljub. O ljudima se uvijek može nešto pronaći i iskopati, nemojte misliti da sam u ovom slučaju subjektivna, ali u Gervaisovom životu nisam pronašla niti jedne mrlje. Bio je vrijedan, marljiv, bio je istinski stručnjak u svom poslu i plodan i vrlo cijenjen književnik, rekla je Vjekoslava Jurdana.
Nije predavanje sadržavalo puno podataka o Dragi Gervaisu koje okupljeni nisu znali ili možda nisu već imali prilike čuti, ali je čitava priča bila posložena na jednostavan, ali vrlo efektan način, pa je Vjekoslava Jurdana uspjela pred auditorijem predstaviti cjelovitu sliku istinskog velikana, u ovim našim krajevima još uvijek pomalo zapostavljenog. Ako netko misli da Drago Gervais ipak nije zapostavljen morat će odgovoriti na pitanje kako to da još uvijek, unatoč svoj građi koju je svojim istraživanjima otkrila i sama Vjekoslava Jurdana, ne postoji muzej kojim bi Gervais dobio zasluženu dimenziju, ili kako to da nikad u Hrvatskom narodnom kazalištu „Ivana pl. Zajca“ u kojem je vodio hrvatsku dramu i spriječio da se hrvatska drama ukine, što je moguće potvrditi i dokumentima, naglasila je Vjekoslava Jurdana, nikada niti na jedan način nije obilježena niti jedna obljetnica Dragi Gervaisu u čast.
Moglo se tako doznati da je Gervais silno patio kada je kao 15-godišnji dječak morao napustiti Opatiju zbog dolaska Italije i s ocem pobjeći u egzil u Kraljevicu, da je otac u potrazi za poslom obitelj vodio iz Kraljevice u Bakar, Sisak, ponovo Bakar, gdje je Drago Gervais od tadašnjih vlasti dobio „Svjedodžbu siromaštva“ kojom se potvrđuje da ne posjeduje ništa, odnosno da obitelj živi samo od prihoda koje otac Arturo ostvaruje kao kapelan. Gimnazijske dane proveo je na Sušaku i u Petrinji, studirao je pravo u Zagrebu i Ljubljani, u Zagrebu je 1925. godine napisao i svoju prvu pjesmu na čakavštini nazvanu „Nostalgija“, koja na žalost ipak nije sačuvana. Pravni fakultet završio je 1928. godine, iduće godine počeo je raditi kao advokatski pripravnik u Crikvenici, gdje je iste godine izdao svoje prve „Čakavske stihove“ i to tako da se zadužio i podigao kredit. Nije to bila raskošna knjiga, naglasila je Jurdana, ali ima itekako značajno mjesto u hrvatskoj književnosti, u njoj je svoje mjesto našla pjesma „Moja zemja“, odnosno puno poznatija kao „Pod Učkun“. Nakon što je odradio pripravnički advokatski staž u Bjelovaru, od 1935. godine otvorio je svoj ured u Bakru, ali se onda iznova našao u egzilu, ovoga puta u Beogradu 1940. godine, gdje se skrasio kod sestre Blanke, koja je bila udana u Zemunu.
Po oslobođenju Beograda radio je u Tanjugu, nakon toga u Institutu za proučavanje međunarodnih pitanja, da bi se 1949. godine vratio u Opatiju i postao direktor Drame u HNK „Ivana pl. Zajca“. Do tada je već svjetlo dana ugledalo i četvrto izdanje „Čakavskih stihova“, o čakavštini i čakavskoj lirici puno je pisao i za „Riječki list“, preteču „Novog lista“, a 1952. godine doživio je iznimno veliku traumu nakon što je na daske koje život znače riječkog HNK postavljena njegova „Karolina riječka“. Paralelno je izvođena u Zagrebu, Ljubljani i Rijeci, u Zagrebu i Ljubljani ostvarila je nevjerojatan uspjeh, u Rijeci ju je sam Gervais morao povući s repertoara, budući da je čitava priča krivo protumačena, a predstava izazvala skandal do tada nezapamćenih razmjera, što je autora silno potreslo. Toliko da od straha nije želio otići na beogradsku premijeru, kada je ulogu „Karoline Riječke“ izvodila tada mlada glumica Olivera Marković.
Drago Gervais bio je inicijator izgradnje opatijske Ljetne pozornice baš na mjestu na kojem je ona izgrađena, pokrenuo je ljetne priredbe, želio je kulturni život Rijeke podići na europski nivo, bavio se idejom pokretanja kazališta na moru.
Godine 1954. postao je intendantom HNK, ali HNK mu je silno crpio energiju, kako je to zapisao u svojim intendantskim dnevnicima, borio se sa situacijom i ljudima, imao problema s konzumacijom alkohola i tonuo u depresiju, koja ga je na kraju dovela do tragičnog kraja u Sežani 1. srpnja 1957. godine.
Kurioziteta radi, treba dodati još samo jedan podatak, javnosti vjerojatno nepoznat: posljednji tekst kojega je Drago Gervais u životu napisao, napisao je Viktoru Caru Eminu, svom profesoru iz realne gimnazije u Voloskom. Bila je to dopisnica iz Sežane. Sudbina je htjela da se 120 rođendan Drage Gervaisa održi baš u Gradskoj knjižnici i čitaonici što nosi ime „Viktora Cara Emina“, koji se od svog učenika i velikog pjesnika oprostio in memoriamom objavljenim u Novom listu.
– Imala sam prilike govoriti o Dragi Gervaisu, držala sam predavanja u Washingtonu, Chicagu, nigdje njegova poezija nije dočekana bez emocija, ali govoriti o Gervaisu u Opatiji ipak je nešto posebno. Često nisu priznavali moj rad, znali su mi nakon toga reći da je to tako kada se bavim Dragom Gervaisom, da on nosi nesreću, ali ustvrdit ću samo jedno: proučavanje Drage Gervaisa, njegovoga života i opusa, donosi najveću sreću koju čovjek može zamisliti, zaključila je dr. sc. Vjekoslava Jurdana nakon predavanja na kojem je dva puta ispraćena gromoglasnim aplauzom.
Svi koji nisu bili u četvrtak u Opatiji, imaju za čime žaliti.
Naslovnu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#Drago Gervais #Gradska knjižnica i čitaonica Viktor Car Emin #HNK Ivana pl. Zajca #Opatija #Vjekoslava Jurdana
