U subotu, 18. svibnja, u Galeriji Artsada, otvorena je izložba „Haljina…“ umjetnice Monike Sinković. Sunčani dan i pitoreskno Volosko ugostili su mladu zagrebačku umjetnicu, koja se predstavila novim ciklusom u tehnici ulja na platnu.
Za uvodnu riječ posjetiteljima se obratila Matea Bakotić, voditeljica Galerije Artsada.
– Ovo je drugi puta da Monika izlaže u Galeriji Artsada. Prvi puta je izlagala na skupnoj izložbi povodom otvorenja galerije u četvrtom mjesecu prošle godine. Svi izloženi radovi su nastali 2024. godine, tako da je riječ o novom ciklusu. Umjetnica se u svojim radovima dosta bavila figuracijom, ali ovim ciklusom je odlučila napustiti „tijela“i posvetiti se motivu. Naslov izložbe „Haljine…“ nastao je upravo iz motiva haljine i razvio se u druge motive. Riječ je o „dječjem“ viđenju motiva i stvari koje nas okružuju pri čemu se stvara sanjivi doživljaj.
Diplomiravši na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2023., u klasi prof. Tomislava Buntaka, Sinković je do danas, već prepoznata na hrvatskoj likovnoj sceni kao jedna od novih, mladih ženskih snaga/umjetnica. Imala je samostalnu izložbu u Galeriji Canvas, te nekoliko skupnih izložbi, između kojih su: Art Zagreb, kao popratni dio 6. Bijenala slikarstva u Galeriji Šira, kao i skupna izložba „Young Talented Female Artists“ održana u Zen Contemporary galeriji. Također, umjetnica sudjeluje u organizaciji edukativno-proširenih programa.
– Što se tiče samog naziva izložbe, prošle godine sam se previše zamarala s idejom što će biti moj motiv, a zapravo je motiv sve oko nas i sve može biti umjetnost. Krenulo je od slike na kojoj su prikazane djevojčice, što je inače bila skica i onda sam na tabletu kolažirala i oslikala s paletom boja. Iz toga se nastavio rad u smjeru – što bi bilo kada bi povećala neki dio haljine? Propitkivala sam koliko mi ljudi, sa svim svojim obavezama, primjećujemo nabor na haljini ili detalj „kvadratića“ koji se primjerice nalaze na stolnjaku ili kao dekor na betonu. Zanimalo me koliko ustvari zanemarujemo detalje, jer ti detalji postanu uzorci. Prije sam radila samo lazurnim nanosom, razrijeđeno, ali sam htjela raditi na svom likovnom tekstu i nešto promijeniti, pa sam tako kombinirala lazuru i gustoću sa špatulom i grebanjem, da se dobije osjećaj trodimenzionalnosti. S akrilom ne mogu dobiti željeni sfumato efekt, akril mi je preplastičan, dok s uljanim bojama mogu dobiti osjećaj mekoće, osjećaj gustoće, izjavila je umjetnica Monika Sinković.
Kako nam pokazuje i postav izložbe, primjetan je proces postepenog napuštanja figuracije, koja je najizraženija u radovima Dječaci, da bi se u radovima Oblici krošnje I-III sasvim izgubila iz likovnog repertoara. Na pojedinim radovima obrubne linije nestaju, gubi se granica između predstavljenih subjekta i njihovih pozadina – kompozicija se stapa u sjetne scene. Kolorit preuzima glavnu riječ pri definiranju uloga, te ujedno i služi za naglašavanje detalja, onih koje umjetnica izabire iz svakodnevnog života.
Možemo slobodno napisati da ciklus „Haljina…“ predstavlja jedan od onih „prijelomnih“ trenutaka, koji se dogode u karijeri/životu umjetnica/-ka. Umjetnica istražuje, eksperimentira i nadopunjuje svoj likovni vokabular, čiji ćemo puni potencijal tek vidjeti. A nama, povjesničarima umjetnosti/kustosima, može biti samo drago, što možemo „uživo“ pratiti razvojni put likovnog izraza umjetnice, koja je tek na početku svoje karijere.
Izložba ostaje otvorena do 7. lipnja 2024.
Fotografije: Aleš Suk
