Iako Splićani nisu bili raspoloženi za izlazak u srijedu večer, 12. veljače 2025., najveći ljubitelji umjetnosti ipak su odlučili zanemariti kišu koja je uporno sipila te se počastiti umjetničkom poslasticom u čak tri slijeda.
Danima prije najavljivana izložba „Dobar tajming?“ Vedrana Ružića održana je na dvije lokacije čiji su organizatori HULU, Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Hrvatski dom Split u svoj program mogu upisati još jedan uspješno ostvaren kulturni događaj.
Umjetnika je predstavila Ana Bratić, predsjednica HULU-a te Dora Derado Giljanović koja je navela da sam naslov izložbe se reflektira na životnu frazu „nije dobar tajming“ koja u sebi nosi pritiske suvremenog života. Autor svojom izložbom složenost tih procesa čini vidljivom i traži od nas da preispitamo svoj odnos prema vremenu i društvenim pojavama.
Svi na neki način odlučujemo kako ćemo gubiti vrijeme i upravo tako autor hvata esenciju tog vremena koju prikazuje na svoj način. Možda ćemo brisati prašinu, provesti vrijeme pušeći ili čekati u redu kako bismo platili račune. Kako vrijeme brzo prolazi ono postaje sve dragocjenije, a pitanje koje postavljamo sebi jest kako ga što bolje iskoristiti. Kroz Ružićeve radove vidimo usporavanje vremena te ponavljanjem određenih radnji čin ponavljanja dovodi do apsurda (Kukičanje „Tepiha od prašine“).
Ono što je još posebno u Ružićevu pristupu jest način na koji pristupa izložbenom prostoru, kao prostoru susreta i dijaloga. Tako smo kroz njegove radove u Galeriji Loggia kroz susret i dijalog preispitali vrijednosti vremena i načinima na koji ga provodimo.
Radovi koji su nastali uglavnom krajem prošle godine obuhvaćaju već spomenuto „Meso vremena“ – tepih načinjen od prašine koji pokušava sagledati protok vremena kroz sloj zaborava ili kao prašinu u prostoru koja predstavlja smetalačku materiju koja postaje vječno trajanje.
„Kula Adriatica“ je nastala kao rad inspiriran slikom Babilonske kule Pietera Bruegela Starijeg koja predstavlja prekomjernu gradnju bez urbanističkog plana. Iako izdaleka izgleda kao Kula babilonska, izbliza će se primijetiti sitnice koje čine sliku 20. stoljeća od političara koje otvaraju još jedno gradilište uništavajući prirodu do kruzera u luci grada.
„Moje je vrijeme dragocjenije od tvoga“ – keramički opušci (tzv. ćikovi) predstavljaju želju za prolaskom napetog vremena ili može predstavljati dragocjeno vrijeme koje koje meni mora predstavljati duže razdoblje nego drugima.
„Nalog za nacionalna plaćanja“ – predstavlja dokument na kojem iščitavamo vrijednosti, tok vremena civilizacije koje će jednog dana moći pratiti potrošačku vrijednost našeg vremena (baš kao u antičkoj Grčkoj gdje smo promatrali i iščitavali ondašnje vrijednosti i slagali sliku prošlosti).
„Pa ti sviraj violinu i pjevaj pjesme“ (gudalo s radničkim metrom) na gudalu umjesto konjske dlake nalazi se radnički metar koji ukazuje na betoniziranje Pule aludirajući na činjenicu kako je Mahlerova četvrta simfonija skladana u Opatiji.
„VIP zona“ – metar kvadratni zemlje uz crvenu traku separacije obješene između dva stupića predstavlja zemlju s adrese Branka Laginje 28 u Matuljima, koja ima svoj rok trajanja jer će uskoro biti prekrivena asfaltom novog autoputa iz smjera Matulji put tunela Učka. To je adresa njegovih roditelja na kojoj je boravio dobar dio života, a nestat će zbog državnih interesa i prisilnog izvlaštenja ljudi. Prije četrdesetak godina, za vrijeme komunizma, oduzet je veliki dio dvorišta zbog gradnje dijela autoputa. Dvije generacije kasnije otima se ostatak i ostaje se bez obiteljskog doma.
Nakon prve izložbe put nas je odnio na drugu lokaciju, u Hrvatski dom gdje nas je čekao “Okovani Prometej” nastao 2022. godine. Sastoji se od 100 varenih samostojećih lanaca kružnog postava visine 210 cm, i video projekcije na zidu te Skrjabinova simfonija u pozadini.
Raskoš boja, zvuka i instalacije
Instalacija se povezuje s mitom o Prometeju inspirirana Skrjabinom i grčkim mitom koji u sebi nose istu poveznicu o bogu koji je ljudima darovao vatru. Skrjabin je u Prometeju skladao i dionicu za svjetlosni klavir tj. da se prema pojedinim dijelovima simfonije projiciraju različita obojana svjetla u prostoru te koristio i mistični akord prozvan “Prometejev akord”. Video projekcija svjetskih požara preuzetih s interneta kao prikaz ljudskog uništenja prirode. Sve tri stavke daju prikaz okovanosti.
Za kraj kao krešendo, na pozornici Hrvatskog doma nastupio je “Jazz trio Vedran Ružić” kojeg uz spomenutog umjetnika čine i Dorian Cuculić na klaviru te Adriano Bernobić na bubnjevima. Tijekom sat vremena zanosnog jazza trio je odsvirao presjek kroz šest autorskih albuma nastalih proteklih deset godina među kojima su se našle i skladbe s albuma nagrađenog Porinom. Bila je to možda i jedinstvena posljednja prilika za uživanje u tim izvedbama jer kako Ružić kaže – zasitio se već godinama svirati iste pjesme te ih šalje na smetlište kako bi krenuo u nov stvaralački proces. Simbolično, nakon sat vremena sviranja pukla je žica na kontrabasu (Ružić kaže da se to samo tri puta dogodilo) koja je nagovijestila da ovom “Gesamtkunstwerku” mora doći kraj.
Ako ste se prošle srijede premišljali i propustili ovu jedinstvenu priliku, do 28. veljače 2025. još uvijek možete ispraviti tu nepravdu i pogledati izložbe. Nažalost, bez Ružićevog glazbenog dijela, ali svejedno vrijedno uživanja.
Zadovoljna je te večeri bila i Bratić Ana, koja s ponosom može istaknuti kako je ovaj zahtjevan projekt uspješno izveden i kojem su svi rado otvorili vrata.
Iako ovom svestranom umjetniku ovo nije prvi dolazak u Split (prije je već gostovao sa svojim eksperimentalnim filmom u “Šest metara”, ali i jazz izvedbama te u Zlatnim vratima s projektom “Spiritual market” koji objedinjuje jazz glazbu i art film) očito je da ga Split voli jer kako i sam kaže “Split vidi tu širu sliku”. Može Split i bolje od one srijede večer, ali zato smo mi prisutni bili počašćeni umjetnikovim dolaskom i onim što je odlučio podijeliti s nama.
Stremeći Gesamtkunstwerku ovaj umjetnik je “Dobrim tajmingom?” uspio stvoriti cijelu sinesteziju boja, okusa, doživljaja i emocije koju smo iskusili tu večer, a da ujedno osim duhovnog doživljaja ne izostane i društvena kritika društva koja nas drži u stvarnosti.
Iz pogleda na život i svoje stvaralaštvo od Vedrana Ružića možemo očekivati još mnogo inspirativnih radova koje će uspješno prenijeti onima koji ga podržavaju te se nadamo da će u svakom novom ciklusu stvaralaštva na karti biti i Split koji će ga rado ugostiti.
Istaknuta fotografija: Kula Adriatica, HULU Split
#HULU Split #koncert #Osvrt #Vedran Ružić
