Vlado Simcich Vava, glazbenik i pisac koji je uvelike oblikovao riječku kulturnu scenu, uspješno nastavlja s projektima, ovoga puta predstavljajući instrumentalni album inspiriranim slikama, i to autora koji također oblikuje riječki prostor, samo na drugi način. Riječ je o Vladimiru Tomiću Mosku, vizualnom umjetniku čiji upečatljivi murali krase zidove Rijeke i drugih gradova, a slike često nadrealnih motiva i prirodnih boja grade atmosferični osjećaj kojeg je Vava uspio pretočiti u instrumentale objedinjene na albumu Paintings at the exhibition.
Album Paintings at the exhibition bit će predstavljen u četvrtak, 25. lipnja u Filodrammatici, uz izložbu Moskovih radova, čime će zaživjeti njihova ideja o jedinstvu slike i glazbe. Jer jedno je refleksija drugoga, bez obzira što su instrumentali nastali kasnije, kao rezultat Vavinog doživljaja slika kao što su Bridge over quiet water i Ritual.
Promatrajući slike i slušajući album u isto vrijeme, to svakako ima smisla, jer Vavini instrumentali su ambijentalni, eterični, istodobno intenzivni i sanjivi, asociraju na prostranstvo, što je dojam koji često ostavljaju Moskovi radovi. Njegovi nadrealni motivi, osobito oni objedinjeni u izložbi Common Ceremonies, na trenutak izgledaju vrlo prirodno, “zemljano” i umirujuće, a na trenutak kao scene iz epskog znanstveno-fantastičnog filma u čijoj pozadini odzvanja soundtrack Hansa Zimmera. Vavin je soundtrack za izložbu ipak smireniji, što pomiruje i tu drugu, svakodnevniju stranu slika, no svejedno nam omogućuje da odputujemo negdje dalje, na tragu osjećaja koji nam s određenim pjesmama i albumima daju izvođači kao što su Brian Eno ili Moby.
Pjesma Cloudchaser daje naznake onoga u što cijeli album vodi, u atmosferični, živi flow obilježen synthom i sporijim promjenama zvučnih tekstura. Bridge nudi 9 minuta sanjivog smiraja, Ritual nastavlja u ambijetalnom pravcu, dok je No stone left unturned življa i ritmičnija. Sea of tranquility asocira na nekakvo lutanje, u maniri Aira u divnoj Alone in Kyoto, Hole in my heart ide korak dalje po pitanju izraženije space ambijenta, dok Coda započinje naizgled napetije i mračnije, no razvija se natrag u nježnu atmosferičnost koja grabi negdje daleko, iznad.
Instrumentali čine cjelinu, ne samo jedan s drugim nego i s atmosferom slika, i zvuče kao da se mogu slušati pozadinski, ali i s puno pažnje. I koliko se nadopunjuju, toliko su svjetovi sami za sebe, jer i Vava i Mosk imaju vlastite čvrste stvaralačke identitete koje izražavaju na sebi svojstven način. Ideje koje zvuče i izgledaju poznato, a novo, zajedničko, i individualno.
‘In the end
All of his ideas were everyone’s
And no one’s’
(BRIDGE OVER QUIET WATER)
‘I used to think
About the difference between being
Lazy and doing nothing
But I don’t care anymore’
(RITUAL)
Pop-up izložba će biti otvorena samo jedan dan, u četvrtak, 25. lipnja u galeriji Filodrammatice gdje će se ujedno moći kupiti i ploča sa soundtrackom izložbe. Potom se sve seli u Zagreb, u galeriju Klet, 3. srpnja.
Istaknuta fotoografija: At last, there were no more choices, Vladimir Tomić Mosk
#album #Izložba #Mosk #Osvrt #Paintings at the Exhibition #Vava
