U utorak, 2. travnja u 20:00 sati u prepunom riječkom Art-kinu održana je premijerna projekcija novog filma nagrađivanog hrvatskog redatelja Nevija Marasovića i scenarista Gjermunda Gisvolda – „Pamtim samo sretne dane“ (72 min).
Ovaj dugo očekivani film okupio je domaće glumačke ikone svih generacija: Tomu Medvešeka, Lanu Menigu, Roka Juričića, Tenu Nemet Brankov, Marka Petrića, Taru Thaller, Stjepana Perića, Dadu Ćosića, Tihanu Lazović Trifunović, Janka Popovića Volarića, Leonu Paraminski, Ivanu Starčević, Lea Lučeva, Gorana Bogdana, Ninu Violić, Živka Anočića, Jelenu Miholjević, i najzad – Almu Pricu, Franju Kuhara, Gorana Grgića, Milana Štrljića, Vinka Kraljevića, Doris Šarić Kukuljicu, Zdenka Jelčića te Zlatka Burića Kiću.
Radnja filma prati životnu priču starijeg gospodina, u maestralnoj i posljednjoj ulozi velikana slovenskog glumišta Radka Poliča, dok sjedi u restoranu i prati ljude i zbivanja oko njega. Ubrzo shvaćamo da je to njegov posljednji pogled na život koji je živio i zadnja šansa za mirenje sa samim sobom, ljudima u svom životu i završavanje važnih razgovora. Film je izvrsno režiran, odglumljen i montiran (montažu potpisuje Tomislav Pavlić) i u potpunosti snimljen nedjeljama u kultnom zagrebačkom restoranu „Pri zvoncu“. Radko Polič je nažalost preminuo prije nego li je imao mogućnost vidjeti finalnu verziju filma, ali je imao priliku vidjeti kraj s kojim je bio izuzetno zadovoljan, a čemu nije bio sklon.
Nakon premijere filma, oduševljenoj publici su se obratili i redatelj Nevio Marasović, producentica Nina Petrović te glumci Janko Popović Volarić i Leon Lučev, a projekciji je prisustvovao i montažer Tomislav Pavlić.
„Ideja za film je došla jako spontano, u ovom istom restoranu kad smo producentica Nina Petrović i ja sjedili tamo na večeri, ja sam dobio tu ideju, prenio je Gjermundu Gisvoldu u Norvešku i on ju je nadogradio s ovim elementom da cijelo vrijeme gledamo starca koji gleda svoj život i svi likovi predstavljaju njega u različitim fazama života. I onda je on došao po ljeti, kako smo to obično radili, onda bi mi malo pisali… Ali došla je nekako spontano, Gjermund je već tad imao 50 godina tako da… On je malo više razmišljao o životu i ovim stvarima nego ja tada s 36 godina. Jednostavno smo zajahali tu neku intuicijsku nit, išli smo to iz duše raditi i osjećaja. Imali smo samo osjećaj da to trebamo napraviti, i u tom smjeru. Svi smo mi nježni, i on i ja smo negdje introspektivne nježne duše, valjda“, rekao je Marasović.
Janko Popović Volarić, koji glumi glavnog lika u naponu snage, pričajući o skladnoj montaži izjavio je:„Naravno, tu su najveći most Radkove oči koje su u velikom dijelu filma samo bez teksta, gluma koja je nešto… Ja sam na setu jedan dan ostao gledati samo što on radi, bez ikakvog teksta, samo je mijenjao emocije koje su se tako jako čitale da je on neki način taj most koji nas je sve povezao.“
Leon Lučev ovom je prilikom gledao film prvi put, te istakao da je film lijepa posveta jednom od najvećih jugoslavenskih glumaca, Radku Poliču. „Predivno mi je da postoji ovaj film“, zaključio je u tom smislu.
Nakon premijernog prikazivanja, film se u Art-kinu tijekom travnja reprizno prikazuje još šest puta.
Ulaznice za premijeru su u prodaji, a dostupne su na blagajni Art-kina koja se otvara sat vremena prije početka prve projekcije u danu i putem stranice ulaznice.hr.
