Suočeni s raznim društvenim ograničenjima i osobnim inhibicijama, može biti teško izraziti svoje emocije. No, umjetnost može biti jedan od načina za oslobađanje i izražavanje tih dubokih, često skrivenih osjećaja; ona ima sposobnost dirnuti nas i pomoći nam da se povežemo i suočimo s njima.

Nedavno održana izložba u Splitu internacionalnog umjetnika Petera Pierrea Weisza predstavlja slikarska djela čiji ekspresionistički duh govori upravo o toj moći umjetnosti.

Peter Pierre Weisz, inače Mađar porijeklom, proveo je veći dio svog života između Izraela i Hrvatske. Biografiju mu krasi preko 200 samostalnih i grupnih izložbi diljem svijeta: od SAD-a, Kanade, Japana, Južne Afrike, ali i brojnih europskih zemljalja u kojima je živio i radio. Ovo, uz obrazovanje na pariškoj Akademiji, doprinijelo je njegovoj svestranosti i internacionalnom duhu njegove umjetnosti.

Weisz je svojim djelima na ovoj izložbi, prikladno nazvanoj „Vrtlog života“, uspio prenijeti vlastite emocije i izazvati snažne osjećaje kod publike. Njegova se djela mogu tumačiti u kontekstu umjetničkih pravaca poput ekspresionizma i fovizma, pa i apstraktnog ekspresionizma koje karakteriziraju snažni emocionalni iskazi, a koje Weisz izražava kroz boju i gestu, bez ograničenja i odmičući se od konvencija.

Izložbu je organizirala Prokultura – Opservatorij kulturnih politika – Split, uz inicijatora izložbe, Branka Oru, u sklopu ciklusa „Susret s umjetnikom“ upravo jer je prepoznala vrijednost ovog umjetnika za hrvatsku likovnu scenu.

Premda je odrastao u Osijeku, Peter Pierre Weisz se početkom 1990-ih godina odselio u Izrael u potrazi za svojim korijenima (naime, odrastao je u vjerski eklektičnoj obitelji, s majkom kršćankom i ocem koji je po vjeroispovijesti bio Židov). Svoju bliskost s Hrvatskom posebno je iskazao tijekom Domovinskog rata, konkretno 1992. godine, kada je osim umjetničkog doprinosa bitno pomogao u izgradnji kulturnih i diplomatskih veza s Izraelom i organizirao donaciju djela 40 izraelskih umjetnika Republici Hrvatskoj. Njegova diplomatska uloga uočava se u upriličenju susretu visokih predstavnika iz Izraela s predsjednikom Tuđmanom. Također, od 1994. do 1997. godine, bio je direktor izraelskog ureda u Zagrebu, nakon čega se trajno opet nastanio u Hrvatskoj.

Riječima kustosice izložbe, Dore Derado Giljanović, „Vrtlog života“ predstavlja djela mahom novijeg datuma (nastala od 2005. do danas), izrađena u ekspresionističkom duhu. Weisz kroz djela stvara vrlog emocija, sažimajući ono najznačajnije iz umjetničkih tradicija ekspresionizma i njegovih inačica diljem svijeta: od Francuske, Njemačke, SAD-a te brojnih drugih država u kojima je on boravio i stvarao. Weiszovo odrastanje u duhu prekretne ‘68. godine te duhovna sloboda koju je uživao unutar obitelji vidljivi su podjednako u umjetnikovoj slikarskoj gesti i motivima koji su životni, ali ujedno arhetipski i duboko duhovni, referirajući se često na tematiku židovske povijesti.

Weisz teži ka propitivanju novih pravaca izražavanja i pomicanju granica vlastitih mogućnosti. Djela mu odišu dinamikom koja je svojstvena za emocije i ljudski život. S obzirom na njihov ekspresionistički duh, njegove slike nisu uvijek estetski „lijepe“, ali njegov cilj je pobuditi u promatraču vlastita estetska i emotivna čula. Ljepota (ili barem percepcija iste), postaje u tom slučaju sekundarno mjerilo kvalitete djela jer, kada se promatrač poistovjeti s emocijama koje su prenesene na platno ili uopće reagira na djelo, ono za njega/nju postaje „lijepo“ ili barem značajno; nešto više od pukog estetskog predmeta.

Kao i mnogi umjetnici povezani s ekspresionizmom i fovizmom, Weisz je naglasak stavio na emotivne sile koje ispunjavaju čovjeka i ponekad ga tjeraju u ludilo, ali ujedno omogućuju cijelu plejadu emocija i potpuni doživljaj života, sa svim njegovim usponima i padovima. Njegove slike pozivaju posjetitelje da se otvore prema svojim vlastitim emocijama i da se prepuste struji energije koja odiše iz njegovih djela.

Jedan od najizraženijih aspekata Weiszove umjetnosti jest njegova sposobnost da prenose i prikaže širok raspon emotivnih stanja; od radosti do tuge i očaja. On je majstor u hvatanju nijansi ljudskih odnosa. Njegova upotreba boje posebno je učinkovita u tom smislu jer rezultira djelima koja su istovremeno živahna i evokativna, prenoseći osjećaj energije i kretanja.

U njegovim ranijim djelima iz 1970-ih i 1980-ih godina, ova će emotivna stanja biti vidljiva u stiliziranim ljudskim figurama koja, doima se, odjekuju Munchovim Krikom s izrazima lica koja su ili nepostojeća (skrivena iza ensorovskih maski) ili se izražavaju krikom boli, ushita, vjerskog zanosa ili pak drugog emotivnog ili duhovnog osjećaja.

Njegovi kasniji radovi s prelaska na 2000-e godine pa do danas (neki od kojih su izloženi i u Splitu), karakterizirani su naglim prelaskom u apstrakciju. Na tragu suprematista (premda u drukčijem likovnom izričaju) ili pak Kandinskog, Weisz je tada htio prenijeti neizrecivo kroz gestu i boju. U tome je u svojim radovima i kroz izložbu „Vrtlog života“, usudili bismo se reći, uspio jer ona pruža promatraču priliku da otkrije vlastitu slojevitost kao inteligentnog, društvenog bića te da stekne dublji uvid u vlastite emocije.
Otvaranje izložbe Petera Pierrea Weisza „Vrtlog života“ održano je u subotu, 6. svibnja u 20 sati u prostoru Prokulture, konkretno Kući jezika i kulture Peristil (Poljana kraljice Jelene 1), a za posjetitelje je bila otvorena do 21. svibnja 2023. godine.

Fotografije Dora Derado Giljanović