Početkom kolovoza Galerija umjetnina u suradnji s HNK Split pripremila je zanimljivu izložbu pod nazivom „Plakat je pozornica”. Obuhvaća radove Borisa Bućana, Alema Ćurina i Gorkog Žuvele, a kustos joj je Marko Golub.
Golub će reći da je plakat puno više od sredstva promocije predstave ili bilo kojeg drugog događaja, on je dio čarolije baš kao i i bilo koji drugi dio događaja. Golub smatra da je to jedini dio koji dopire do ulice te komunicira s prolaznicima koji odlučuju hoće li prisustvovati događaju. On je veza između dvaju stvarnosti, one scenske i stvarne, izvan pozornice. Zaključuje kako je baš HNK mjesto gdje nastaju najprovokativniji plakati. Ključnu ulogu je odigrao Boris Bućan koji je s tim radovima nastupio 1984.g. i na Venecijanskom bijenalu.
Osim Bućana izložba obuhvaća i Radove Gorkog Žuvele koji je nepravedno ostao u Bućanovoj sjeni, ali ništa manje provokativan i zanimljiv. Njegovi radovi obuhvaćaju razdoblje 70-tih godina 20. stoljeća. Kao treći među najvećima je izabran Alem Ćurin koji stvara 90-tih i 2000tih godina. Naravno, među njima je još bilo umjetnika, ali zbog malog prostora, izložba je omeđena na njih troje.
Plakati Borisa Bućana su bili velikih dimenzija, preko dva metra koji su uvlačili prolaznika u kazalište. Podaci o predstavi su stavljeni na margine, u crne rubove tako da je prolazniku bio dominantan sam plakat koji predstavlja jednu sliku koja će biti na neki način povezana s predstavom. Tako je u „Žar ptici” to mitsko stvorenje iz ruske mitologije. U „Lizistrati” radi reinterpretaciju Helmut Newtonove fotografije iz 1982.g. – „One dolaze” te je stilizacijom priziva od antičkih vremena do secesije i art decoa.
Gorki Žuvela radi potpuno suprotno od Borisa Bućana, u vremenskom razdoblju prije Bućana i njegovi radovi su dokumentaristički crno- bijeli s ponekim naglašenim bojama. Za predstavu „ Glorija” Ranka Marinkovića upućuje na činjenicu da desetljeće nakon požara, predstava se održava u zamjenskim prostorijama.
Posljednji, Alem Ćurin , strip crtač i ilustrator koji svoje djelovanje u kazalištu ostavlja u ratnim i poratnim vremenima s naglaskom na pop kulturu, stripovsku stilizaciju, citate i boje iz crtanih romana. Likovi koje prenosi su dijelom ljudi, dijelom životinje i predmeti. Ilustracije mu polaze od kazališta, ali su pune detalja stoga ih pomno promatramo jer uvijek nešto novo nalazimo.
Izložba se nalazi na sjevernoj strani HNK i dostupna je još sljedeći tjedan.
I AM I, BUT I AM YOU, AND YOU ARE YOU, BUT YOU ARE ALSO I
HULU Split u partnerstvu s HNK Split predstavlja umjetnički kolektiv TARWUK
Umjetnički kolektiv TARWUK u suradnji s HULU Split i HNK Split predstavlja se publici s dvije nove izložbe. Prije toga su održali izložbe u Londonu, Parizu i New Yorku ze zagrebačkoj Laubi. U Hrvatsku se vraćaju nakon pet godina, a prva od navedenih otvorena je u Salonu Galić do 13. kolovoza pod nazivom I AM I, BUT I AM YOU, AND YOU ARE YOU, BUT YOU ARE ALSO I. Projekt je realiziran u suradnji HULU-Splita, Hrvatskog narodnog kazališta Split i Kulturnog centra Osijek, uz podršku i zahvalu Galeriji umjetnina Split, WHITE CUBE LIMITED (London) i WHITE CUBE PARIS SARL (Pariz).
TARWUK je umjetnički kolektiv kojeg čine Bruno Pogačnik Tremow (Zagreb, 1981.) i Ivana Vukšić Dubrovnik (1981.), koji trenutačno žive i rade u New Yorku. Njihova umjetnička praksa može se sagledati kroz prizmu avangarde bivše Jugoslavije, umjetnosti Istočne Europe i istraživanja individualnosti i identiteta kroz intenzivnu kolaboracijsku praksu. Izlagali su međunarodno, uključujući samostalne izložbe galerijama poput: Matthew Brown, New York, SAD (2024.), White Cube, Pariz (2024.), White Cube, London (2023.), Halle für Steiermark, Graz (2023.), Collezione Maramotti, Reggio Emilia, (2021.) te Muzeju likovnih umjetnosti, Osijek (2017.), Malom salonu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka (2016.). Njihovi radovi uključeni su u brojne skupne izložbe, među kojima se ističu: Lafayette Anticipations, Pariz (2023.), Kim? Contemporary Art Centre, Riga (2023.), Frye Art Museum, Seattle (2022.), Kunsthalle Wichita, Kansas (2021.) te Drava Art Biennale, Osijek, Hrvatska (2020.).
S kustosicom splitske i osječke izložbe, Valentinom Radoš, surađuju kontinuirano na projektima koji promišljaju suvremeni identitet, kolektivnost i emocionalnu arheologiju prostora. Izložbom I AM I, BUT I AM YOU, AND YOU ARE YOU, BUT YOU ARE ALSO I, kao i u njezinu osječkom nastavku, TARWUK preispituje koncept doma kao mjesta teatralnosti — prostora u kojem se isprepliću povratak i ponovna izgradnja, zajedništvo i unutarnji razdor. Postav uključuje scenografske elemente iz produkcija Hrvatskog narodnog kazališta Split, dok se u suradnji s kustosom Coryjem Scozzarijem (Cordova, Barcelona) snima performans u prostoru samog kazališta. Taj će video, u kombinaciji s već postojećim materijalima, biti prikazan u nastavku izložbenog izlaganja u Osijeku.
Kustosica izložbenog teksta izložbe Valentina Radoš rekla je: „Ulazak u izložbeni prostor TARWUKA jednak je ulasku u drugu dimenziju, jednu koja je istodobno zavodljivo neistražena kao i duboko nam prepoznatljiva. Nije to izložba u svakodnevnom smislu riječi već uprostoreno stanje svijesti, u koje se naše fizičko bivanje pridružuje. Kao što sami naslov naglašava; ovo je više od zbir izloženih radova jer ulazimo u suživot sa Ivanom i Brunom, i oni s nama, jer pitanje vječito trans-formativnog sebstva je osnova tkanja onoga što TARWUK jest. Ovaj dvojac koji dijeli umjetničku i životnu kreaciju bez raspoznavanja granice između jednog i drugog, svojim djelovanjem krug širi po principu radikalne univerzalnosti i emocionalnog prepoznavanja različitih ljudi, nevezanih bilo kakvim opisnim i inim kategorizacijama. Obzirom na to da se tek jezgra sastoji od tog jednog entiteta, sa četvero ruku i dva srca, tako se i vanjski oblik njihova kolektiva mijenja od izložbe do izložbe, pridruživanjem suradnika iz prijašnjih projekata, te članova obitelji i prijatelja. TARWUK-ovo shvaćanje izložbe kao živi i životni prostor umjetničke geste zato i ne prepoznaje ograničenje u bilo kojem smislu. Postav svake izložbe, pa tako i ove, u stanju je vječitog fluksa, te se čita i funkcionira kao sveobuhvatna instalacija koja se sastoji od crteža, slika, skulptura, pronađenih objekata te performansa i filma – svaki put specifična i oživljena u novom prostoru. Šira simbolika fluidnosti naših mnogih identiteta i točke u kojima se povezuju s drugima čini konceptualnu srž ovog projekta, dok performativni principi kazališta čine njezinu vanjsku manifestaciju.“
Kada su počeli raditi zajedno u New Yorku sve su preispitivali, vjerojatno jer su bili izdvojeni iz svog društvenog konteksta. S vremenom su shvatili da su prostor preispitivanja sami njih dvoje. Uvijek se prepuštaju procesu i slobodnom padu i na taj način se povezuju i rade. U svom studiju koji doživljavaju kao kazališnu pozornicu, izložba je finalni element stupanja na pozornicu. Tako im je kazalište postalo bliži medij za izlaganje od povijesti umjetnosti. Pristup multimedijalnosti, od performansa do seta kao arhitekture, likovnih umjetnosti i slikarstva kao rekvizita, teatar im je objedinio interese. Za ovu izložbu rade libreto koji se događa na rivi između dvije protagonistice kojima je pobjegao trajekt te se tako i upoznaju. Ušli su i u depo kazališta HNK Split u kojem su našli rekvizite koji su im bili inspirativni. Kada su ih našli, počeli su ih inspirativno slagati i konverzacija među objektima je sama potekla. Čak su uspjeli pronaći i klupu koja izgleda kao iz njihova libreta.
U izlogu Salona Galić se nalazi jedna figura na klupi, protagonistica koja predstavlja dvije žene u jednom tijelu, na polovini obučena u dva različita kostima; jedan dio kao radnica, drugi u antiknu haljinu. Ulaskom u prostor, prepuštamo se emocijama kako bi nas objekti odveli u možda nekamo gdje posjetitelj nije ni namjeravao ići. Konceptualni nastavak slijedi od rujna u Kulturnom centru Osijek.
#HNK Split #Plakat je pozornica #tarwuk
