Dana 14. studenoga u Etnografskom muzeju Split održana je izložba muzejske pedagoginje i ravnateljice Etnografskog muzeja Split Vedrane Premuž Đipalo „Plaža je sretno mjesto“. Uz izložbu se promovirala i knjiga iste autorice „Naša plaža- kulturnoantropološko istraživanje plaža: studija slučaja plaže Bačvice“. Za portal ArtKvart, koji i sama prati, rado se odazvala razgovoru.
Zanimljiv naslov izložbe, „Plaža je sretno mjesto” , otkud ideja i kako je tekao razvoj prikupljanja materijala ?
Izložba je zapravo nastavak projekta koji je započeo istraživanjem plažnih prostora o čemu sam pisala u svojoj knjizi „Naša plaža- kulturnoantropološko istraživanje plaža: studija slučaja plaže Bačvice”. Premda je u knjizi naglasak na specifičnoj studiji slučaja plaže Bačvice, na izložbi se ipak tematiziraju i ostale splitske plaže. Budući da se u Etnografskom muzeju Split ne nalazi muzejska građa koja bi se tematski uklopila u ovu temu, fotografije i predmete prikupila sam putem javnih poziva mojim sugrađanima. Na taj način sam skupila određeni broj fotografija i predmeta, dok je ostali dio dokumentarne građe prikupljen prilikom istraživanja periodike i arhivskih spisa. Na izložbi su u najvećoj mjeri izložene fotografije. Izložba je podijeljena u četiri cjeline. Prva se odnosi na plažnu kulturu općenito te se tematiziraju predodžbe mora i obala kroz povijest, kupališna arhitektura, kupališna moda, sportovi na plaži, pravila ponašanja. Promatra se razvoj kupališta u svjetlu turističkog razvoja te plaža kao mjesto susreta i tjelesnost. Druga cjelina obuhvaća crtice s pojedinih splitskih kupališta, dok se treća tema odnosi na pojam „osjećaja mjesta”, odnosno na emotivnu vezanost i privrženost prema plažnim prostorima. Četvrta tema odnosi se na prijepore vezane uz plažni prostor, odnosno na etnografiju otpora. Izložbom sam htjela naglasiti koliko su plaže bitne za stanovnike ovog grada, u prošlosti, ali i danas. To nam na izložbi predočavaju prikupljena kazivanja koja se izlažu kao zasebna cjelina, u vidu citata. Također, o važnosti koje plaže imaju za lokalno stanovništvo u suvremenom dobu, govore određene akcije koje su se odvijale na različitim lokacijama. Ono što ih povezuje je izrazita zaštitnička uloga lokalnih stanovnika koji plaže ne promatraju kao ekonomski resurs nego one za njih imaju izrazitu emotivnu vrijednost.
Osim izložbe, događaj je popraćen i Vašom knjigom „Naša plaža- kulturnoantropološko istraživanje plaža: studija slučaja plaže Bačvice”. Recite nam nešto o samoj knjizi. Je li plaža doista sretno mjesto, barem u današnjem kontekstu vremena? Zašto je naglasak na plaži Bačvice? Odakle inspiracija za bavljenje tom tematikom? Spominju li se ostale splitske plaže i koje je mjesno područje istraživanja? Uglavnom o svom djelu, slobodno se raspričajte jer mi se ono čini središte događaja.
U knjizi sam promatrala dijakronijski razvoj i promjene koje su se odvijale na prostoru kupališta, ali i društveno-kulturni fenomen plaže Bačvice u suvremenosti pa su istraživane emocije, sjećanja i različita iskustva bivanja na plaži. Upravo oni, prema teorijskim postavkama antropologije mjesta i prostora, preoblikuju fizički prostor plaže u identitetsko, značenjsko mjesto. Premda je u knjizi fokus na prostor Bačvica, riječ je o prelaženju uskog fizičkog okvira plažnog prostora – istraživanje prelazi na koncepte osjećaja mjesta, identifikacija i procese „stvaranja mjesta“. Odnosno, iako je plaža konkretan prostor na kojemu se provelo istraživanje, naglasak je bio na ljudima, posjetiteljima plaže te interpretacijama njihovih iskustava i odnosa. Zašto uopće plaže kao tema istraživanja? Fokus mog istraživačkog interesa su mjesta okupljanja, a plaže su izvrstan primjer takvog mjesta. Uvidjela sam da, usprkos važnosti koju plaže imaju u svakodnevnom životu lokalnog stanovništva grada Splita, o splitskim plažama ne postoji cjelovita znanstvena studija. I upravo sam ovim radom naglasila njihovu važnost kao povijesnih i društveno-kulturnih fenomena. Plaža Bačvice je logičan izbor, riječ je o plaži sa stogodišnjom kupališnom poviješću, to je jedno od najposjećenijih gradskih okupljališta lokalnih stanovnika, a zasigurno je najuočljivija u medijskom diskursu i u široj javnosti prepoznata kao jedan od simbola identiteta grada Splita. Je li plaža doista sretno mjesto? Za nekoga zaista jest. Plažu možemo promatrati kao liminalnu zonu, kao mjesto na kojem je moguće osjetiti slobodu, bivanje na njoj može biti i bijeg od svakodnevnih dužnosti. No, to ujedno može biti i mjesto tjeskobe jer je na rubu prema nepoznatom. Plaža je slojeviti, mnogoznačni prostor jer dopušta supostojanje različitosti. Prema kulturološkom određenju, ona je liminalno mjesto između kopna i mora, prirode i kulture, mjesto susreta različitih kultura, identitetsko mjesto na kojemu se isprepliću lokalno i globalno, i javno i privatno.
Treći dio se odnosi na projekciju višestruko nagrađivanog dokumentarnog filma Borisa Poljaka „Oni samo odlaze i dolaze”. Kako se dokumentarac uklopio samu izložbu? Zašto baš taj dokumentarac? Gdje je poveznica s događajem? Kako se uklapa u sliku događaja? Postoji li kritika društva u dokumentarcu?
Na otvaranju izložbe održana je i promocija dokumentarnog filma redatelja Borisa Poljaka „Oni samo dolaze i odlaze” koji sjajno ocrtava ono što se događa na prostoru plaže Bačvice – sraz dviju generacija, mladih turista i starijih lokalnih stanovnika. Svatko od njih ima svoje razloge dolaska, nespojivi su te je jako zanimljivo kako egzistiraju na istom prostoru. Idilična slika plaže blijedi u naletu turističke invazije, ali nikako ne bih rekla da je izbrisana u cijelosti. Zanimljive su i reakcije na temu izložbe, kao da se ne očekuje, ali je uistinu dobrodošla. Unatoč tome što je plaža za mnoge stanovnike grada Splita dijelom svakodnevice, ostala je po strani što se tiče istraživačkog fokusa.
Kako se danas plaža doživljava? Uvidom u istraživanje, kakvu budućnost predviđate turizmu i plažama?
Plaže su mjesta na kojima se sukobljavaju različiti interesi, to je mjesto na kojem se iskazuje moć, politička ili ekonomska, i naravno da se ti sukobi prelamaju na lokalnom stanovništvu. Brojni su primjeri kada su se upravo oni udružili, digli svoj glas u očuvanju ovih vrijednih resursa i vjerujem da udruženi građani imaju snagu spriječiti uzurpacije i ograničenja. Vjerujem da akcije lokalnog stanovništva, kao primjer angažiranog djelovanja „odozdo”, potencijalno imaju stvarnu, iznimnu moć. Ne zaboravimo – plaža je javno, kolektivno dobro.
Smatrate li da će ova izložba privući posjetitelje i na koju skupinu posjetitelja ste posebno ciljali?
Povucimo paralelu – plaže su za sve pa je i izložba namijenjena svima, zašto ne? Djeca se mogu upoznati s nekadašnjim normama ponašanja, izgledom kupališta, starim rekvizitima, kupaćim kostimima, a oni stariji se uvijek vole podsjetiti na neka stara vremena „kad je sve bilo bolje i ljepše”.
Vidite li u budućnosti neku izložbu koja bi se tematski naslanjala na ovu?
Kulturnoantropološka istraživanja grada su zasigurno tema mog istraživačkog interesa, a grad Split pruža mnoštvo mogućih interpretacija iz očišta kulturne antropologije. Jako me veseli razbijati ustaljena stajališta da se bavimo samo prošlim vremenima, što sigurno nije točno. Suvremenost, promjene, procesi, nove interpretacije običaja, ljudska ponašanja, iskustva, mjesta susreta – sve su to vrijedne teme.
Istaknuta fotografija: ravnateljica Etnografskog muzeja Split
#Bačvice #Etnografski muzej Split #Plaža je sretno mjesto #Split #Vedrana Premuž Đipalo
