Bark Fiume E. porinut je u more na današnji dan 1881. s brodogradilišta braće Schiavon kod Belog kamika. Bilo je to pretposljednje porinuće jedrenjaka duge plovidbe s riječkih dilja, odnosno navoza. Fiume E. je spadao u veće jedrenjake za ono doba.
Nakon dolaska u Rijeku 1842., Enrico (1822‒1910) je s braćom Pietrom (1826‒1861) i Giuseppeom (1827‒1873) utemeljio brodogradilište Enrico Schiavon e fratelli (1850-ih preimenovano u Beli kamik), svojedobno najpoznatije i najveće riječko brodogradilište za izgradnju jedrenjaka, koje se prvotno nalazilo pokraj Gradske ribarnice, potom je premješteno na lokaciju Podpinjol, a kad su uvedene željezničke pruge, moralo je biti prebačeno na Ponsal. Brodovi podignuti u njihovu brodogradilištu, ponajviše rađeni u drvu, brzo prilagođeni metalnim konstrukcijama, bili su traženi na domaćem i stranom tržištu zbog iznimne kvalitete, izdržljivosti i tehničke opremljenosti. Stekavši velik međunarodni ugled, braća su do 1869. sagradila 17 jedrenjaka duge plovidbe. Do kraja djelovanja (1880), brodogradilište je porinulo 103 jedrenjaka, među kojima su bili bark Dampier (1862; potonuo u sudaru s engleskim parobrodom 1893), bark Mimi (1865), bark Fa (1865; stradao pod udarom groma 1879), jedrenjak duge plovidbe, nosivosti 510 t, kojim se prevozilo žito iz Crnoga mora u Marseille, građevno drvo s istočnojadranskih obala u Francusku i Alžir, šećer s Antila u Francusku, engleski ugljen u sredozemnu Europu i Južnu Ameriku te američki petrolej u Europu, bark Drugi dubrovački (1870; poslije preimenovan u Ireneo, nastradao 1888. kod rta Mašnjaka), te brik Angela (1876). U njihovu su brodogradilištu izgrađeni i kliper Polo Maria (1853), po uzoru na američki model, svega tri godine nakon pojave takvih jedrenjaka u svijetu koji su u tehnološkom pogledu mogli konkurirati sve prisutnijim modernim parobrodima, te drveni jedrenjak bark Fiume E. (porinut 1881), posljednji brod izgrađen na Ponsalu, dug 45 m, nosivosti oko 700 t. U Schiavonovu su brodogradilištu 1867. obavljena i prva probna lansiranja Whiteheadovih torpeda s topovnjače Gemse.
Enrico je bio dugogodišnji član riječke Trgovačke komore i općinskoga Vijeća industrijalaca te ovlašteni vještak austrougarskoga osiguravajućeg društva Veritas. Godine 1872. odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I. za zasluge u umjetnosti izradbe brodova.
Istaknuta slika: „Beli kamik”, akvarel, 35×51,5 cm. Rosa Leard, 1854. Slika se čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, Rijeka
#Brodogradilište Schiavon #dilje #Fiume E. #porinuće #Schiavon
