Drugoga dana plesnog festivala Port of Dance, 14. svibnja 2024., izvedena je premijera predstave ARTissue: Lineage koju potpisuje riječka koreografkinja, plesačica i plesna pedagoginja Kristina Paunovski. U Rijeci najpoznatija kao voditeljica plesnog centra K2K (osnovan 2013.), Paunovski razvija svoj plesni izričaj kao kombinaciju urbanih stilova, jazza, improvizacije i suvremenog plesa, koju prenosi i svojim brojnim učenicama/ima. Osim predstavljanja godišnjih produkcija polaznika K2K satova i sudjelovanja u raznim kreativnim projektima, od 2019. sa svojim i profesionalnim plesačima razvija nekolicinu cjelovitijih izvedbenih formi pod krovnim imenom ARTissue.

Platforma ARTissue polazi od suradnje između plesa i audio-vizualnih umjetnosti te prostora/arhitekture i mode. Tako smo 2019. imali priliku gledati izvedbe u muzejskom prostoru („Izložba tijela“, Galerija Juraj Klović) ili na raznim lokacijama na otvorenom. Svoje istraživanje nastavlja na međunarodnoj razini, u koprodukciji s HKD-om na Sušaku i grčkim DAN.C.CE UNITIVA-om (u sklopu plesne mreže Moving Balkans) što je rezultiralo predstavom ARTissue: Lineage. Paunovski zajedno s četiri izvođača/ice (Katarina Barešić i Irina Šincek iz Rijeke te Kofi Yiadom i Panagiotis Demoirakos iz Atene) istražuje vezu osobnog/intimnog i zajedničkog/univerzalnog, u predstavi koja prožima suvremeni ples i ulično-klupske stilove.

Plesači/ce su nadasve mlade osobe, koje su odabrane za rad na predstavi putem audicije, a osim njih u predstavi sudjeluju članovi Chamber Philharmonie Rijeka (Osman Eyublu, Pedro Rosenthal Campuzano, Golnar Mohajeri) glazbom uživo. Uz historicističko-neorenesansni interijer Guvernerove palače, te povremeno komorne klasične zvukove violine i violončela s bubnjem, plesači/ce su se stopili/e u cjelinu situacije dok su svojim tijelima, poput mramornih kipića dvorane, tvorili razne „skulpture“ u zajedničkoj figuri (k tome su odjeveni samo u khaki hlače laganih bež tonova). Grupa se zatim razbija na individue koje se izvijanjima i okretajima ponovno susreću u parovima. Do samog kraja se u dinamičnoj koreografiji izmjenjuju individualni izričaji pojedinaca te grupne sekvence, što zrcali ideju same predstave o odnosu između osobnog i univerzalnog.

U razgovoru s autoricom, Kristinom Paunovski, saznali smo da su izvođači bili uključeni u kreativni proces:

„Puno crpim iz plesača i njihove individualnosti, energije koju donose. Tako dolazim do svačijeg autentičnog pokreta, a zatim usmjeravam i strukturiram plesni materijal. Ima i improvizacije, ali je ona u okvirima zadanog koreografskog zadatka… Zajedno smo se bavili zadanom temom, ne samo kroz razgovor, već i proučavanjem umjetničkih dijela poput skulpture i dokumentaraca. Bio je to lijep proces u kojemu smo uživali, iako smo imali samo četiri tjedna zajedničkog rada kada smo svi bili zajedno.“

Iako glazba prati pokret, u nekim dijelovima sasvim ravnopravno sudjeluje u izvedbi te se gledatelju čini da se zapravo ples prilagođava ritmu i melodiji. Ono što svakako prevladava u predstavi je miješanje suvremenog plesa i uličnih stilova. Kružnost koreografije i način koncipiranja scene (publika sjedi u krugu) posveta su tzv. „cypher“-u, uličnom okupljanju repera, beatboxer-a i breakdancer-a u zajedničkom „jammanju“ i glazbeno-plesnom nadmetanju. „Cypher“ je, riječima autorice, samo srce hip-hop kulture, a pitanje koje ju je vodilo je pitanje granice između različitih plesnih stilova, te između nasljeđa i povijesnog slijeda umjetničkih razdoblja. Sam naslov Lineage (eng. loza, podrijetlo) priziva društveno-povijesni aspekt ovog koncepta. On se u radu Paunovski i njenog tima transformirao u plesni materijal kroz razne asocijacije (običaji, ona animalna strana u nama, putovanja). Koreografija je brojnoj publici u Guvernerovoj palači sve to prenijela, a tko god je ovu predstavu propustio, moći će ju doživjeti 11. lipnja u Guvernerovoj palači putem VR tehnologije.