Na današnji dan 1969. godine, prvi riječki bibliobus, ujedno i prvi takav u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji, krenuo je na put iz Rijeke, ispred Središnjeg odjela Gradske biblioteke Rijeka, prema Dragama, Vitoševu, Škrljevu i Kukuljanovu.

Gradska biblioteka Rijeka time je omogućila pristup knjigama stanovnicima prigradskih naselja. Iako su sredstva za bibliobus knjižnici dodijeljena još 1964. godine, uvijek ih je bilo nedovoljno. Napokon, bibliobus je kupljen od talijanskog izdavačkog poduzeća „Edit”, koje ga je koristilo kao pokretnu knjižaru. Vozilo je već imalo ugrađene police i ormariće za osobnu higijenu i odjeću. Standardne širine i dužine 7,5 metara, bibliobus je mogao smjestiti oko 2500 knjiga na policama, još 500 u spremištu te oko 200 svezaka slikovnica u kutijama.

Sustavi pokretnih knjižnica postoje od kraja 19. stoljeća. Prvi bibliobusi, s „punim gumama”, počeli su putovati po udaljenim selima i farmama u Velikoj Britaniji i SAD-u između dvaju svjetskih ratova. U isto vrijeme, i gradovi poput Beča, Budimpešte i Praga koristili su bibliobuse za svoje prigradske naselja.

Na riječkom području i okolici, pokretne knjižnice organiziralo je Akademsko društvo „Jurislav Janušić” (Sušak – Rijeka) početkom 20. stoljeća. U novije vrijeme, društvo „Narodno prosvjećivanje” donijelo je knjige u selo Jardasi 1935. godine. Tako je pokriveno područje Gradskog poglavarstva Sušak, a knjige, oko 100 svezaka u škrinjama, bile su obično ostavljene mjesnom učitelju. Ovaj oblik opskrbe stanovništva knjigama nastavio se i nakon Drugog svjetskog rata.

Kad govorimo o Bibliobusu Gradske knjižnice Rijeka, vrlo je važan dugogodišnji direktor ove knjižnice, pokojni Vladimir Pavlinić. Bez njegove predanosti, entuzijazma i vizionarstva, bibliobusna služba na riječkom području teško bi se uspostavila. Tijekom šezdesetih godina, kada su tri gradske knjižnice spojene u jednu – Gradsku knjižnicu Rijeka – Pavlinić je zapisao: „Bibliotekarstvo u našoj zemlji još je nerazvijeno i kreće se prema solidnijem postavljanju sustava mreže knjižnica u centrima općina. Već više od dvadeset godina uspostavljaju se kontakti sa širim područjem, ali uvijek putem pokretnih knjižnica koje su se na razne načine dostavljale ili prevozile na određena mjesta.” Zaključio je: “Neekonomično je stvarati u svakom selu knjižnicu i čitaonicu, posebno ako nema mogućnosti osigurati materijalnu podršku i stručnog radnika.”

Godine 1964. Gradskoj knjižnici su dodijeljena sredstva za kupnju bibliobusa, no ta sredstva nikada nisu bila dovoljna. Konačno je kupljen stari autobus od talijanskog izdavača „Edit”, koji je prethodno služio kao pokretna knjižara. Autobus je već imao ugrađene police i ormariće za osobnu higijenu i odjeću. Kataloge i kataložne kutije nije bilo moguće smjestiti, pa je glavni katalog prvih godina bio pohranjen u Središnjem odjelu Knjižnice. Vozilo je renovirano koliko je bilo moguće, širine 7,5 metara, s kapacitetom za oko 3.000 knjiga na policama i 200 svezaka u kutijama za slikovnice. Bibliobus je bio namijenjen svim slojevima seoskog i prigradskog stanovništva. Na osnovi iskustava drugih i proučavanja vlastite okoline, određena su mjesta na kojima će Bibliobus stajati. U početku je obuhvaćao 53 stajališta tijekom desetodnevnog obilaska.

Bibliobus se od početka suočavao s različitim izazovima, ponajprije kadrovskim. Ubrzo se pokazalo da knjižničar mora biti i vozač, što je dodatno zakompliciralo radne uvjete. Tijekom sedamdesetih godina, bibliobus je opsluživao široku mrežu, uključujući i mjesta crikveničke i opatijske općine. Nedostatak razumijevanja smanjio je opseg usluga na riječku općinu. Društveno-politička zajednica diktirala je opseg bibliobusne putanje. Služba je analizirala svoje rezultate, koji su praćeni i u Gradskoj knjižnici. U prvih dvadeset godina, najbolji rezultati postignuti su 1983., kada su osim prigradskih područja uslužene i neke radne organizacije. Nakon te godine, uslijedio je stalan pad djelatnosti bibliobusa. Treće desetljeće djelovanja bibliobus je proveo u ratnim uvjetima, s velikim priljevom izbjeglica i prognanika na riječkom području. Usluge i vožnju uglavnom je obavljao samo jedan knjižničar, koji je također sudjelovao u ratu. Posebna briga prema prognanicima rezultirala je priznanjem voditelju Bibliobusa.

Godine 2004., u partnerstvu s Primorsko-goranskom županijom, novim Županijskim bibliobusom počinju se pružati knjižnične usluge na području općina i gradova Gorskog kotara i ostalih brdsko-planinskih područja županije. Gradska knjižnica Rijeka je 2005. organizator 1. festivala hrvatskih bibliobusa i 7. okruglog stola o pokretnim knjižnicama s međunarodnim učešćem. Godine 2014. sprovedena je javna akcija prikupljanja sredstava za novo vozilo Gradskog bibliobusa, da bi novo vozilo počelo prometovati riječkim ulicama 2015. U kolovozu 2023. Grad Ljubljana i Gradska knjižnica Ljubljana donirali su svoje dosadašnje bibliobusno vozilo Gradu Rijeci i Gradskoj knjižnici Rijeka koje se nakon potrebnih dorada koristi kao Županijski bibliobus.