U četvrtak 25.5., knjiga priča „Lica iz sjene” oživjela su u Galeriji O.K. – u ambijentu novog riječkog galerijskog prostora održana je promocija nove knjige Sandre Holetić, zagrebačke književnice s novljanskom adresom, koju je moderirala voditeljica galerije, Katarina Podobnik. „Lica iz sjene“ urbana su proza, jedanaest kratkih priča napisanih u „ich” formi koje se bave ljudima, njihovim sudbinama, situacijama i događajima svakodnevice, koja su isto vrijeme i autentična i originalna i fiktivna. Kod Sandre Holetić originalnost je upravo ono što je najupečatljivijie, dalo se to razaznati i kroz kratko druženje s autoricom, koja se potrudila okupljenima prenijeti dio atmosfere iz svojih priča.
Sandra, rođena u Zagrebu, upisala je ondje Pravni fakultet, a veći dio života, prebiva između dvije adrese, zagrebačke i novljanske. Prvu je knjigu, knjigu „Posve druge stvari” izdala još 1995. godine, a 1998. godine, za zbirku poezije „Ona”, nagrađena je „Ružicom Orešković”. Nadalje, 2001. godine, objavljuje drugu zbirku poezije „Negativ”, 2004. roman „Rep kusog psa”, a 2017. roman „Nikome ni riječi”.
– Bolje pišem, nego što pričam, rekla je Sandra Holetić pa odmah na početku promocije pročitala priču „Nina i Zeba“, koja govori o zagrebačkim klincima koji su odrastali uoči tranzicijskog vremena i platili danak nesretnim tranzicijskim danima, što je bio pun pogodak budući da se veći dio radnje događa upravo u Rijeci. Život Nine i Zebe prekinuo je zajednički porok, alkohol i droga – riječima autorice: Svatko od nas ima ima izbor, odvojiti se od svog zmaja, ili ga zajašiti i pokušati pripitomiti. Holetić je nastavila:
– S tim zmajem živim, nekad ima umilo i sunčano lice, nekad je potpuno drugačiji, ali nemoguće ga je pripitomiti, nemoguće je živjeti u sadašnjem trenutku i sadašnjoj stvarnosti bez da se poniziš pred postranzicijskim rizicima. No, tko zna optimalno stanje duha? U životu svi radimo kompromise, život je jedan spoj kompromisa, možemo to nazvati i suživot sa zmajem.
Iako fiktivnog narativa, „Lica iz sjene” prožeta su spisateljičinim autobiografskim elementima, poglavito, Holetićkinim, kako ga sama naziva, „Bermudskim trokutom” koji tako spaja Zagreb, Novi Vinodolski i Rijeku, mjesta radnje nove knjige:
– To su tri moje ishodišne točke u životu. Priče su napisane o stvarnim ljudima u mozaičnoj formi, ali niti jedan moj lik nije sto posto moj. Ja nisam profesionalni književnik, ne živim od književnosti, imam neku maksimu po kojoj čovjek neke stvari živi da bi radio, a druge radi da bi živio. Ja živim od drugih stvari jer se od književnosti na ovim našim prostorima s kratkim jezičnim područjem, ne može živjeti. Ali se mogu dobro zabavljati, kao što sam se u Galeriji O.K. dobro zabavljala. I jako se dobro zabavljam dok pišem, dodala je Sandra Holetić.
Na samom je događaju, Holetić pročitala i stihove nove zbirke poezije „Stereotipovi”, a za glazbeni je intermezzo bio zaslužan Antonio Butorac, propjevavši o – Sandrinoj guzici 🙂
