„Ti moraš slikati ono kaj tebe okružuje, ti nemoj slikati ovo kaj slikamo mi jer je to naše“, kazao je slikar Mijo Kovačić prilikom posjeta njegovoj galeriji u Gornjoj Šumi, zaselku nedaleko od Molvi, Tihomiru Ivančanu – riječkom slikaru naive koji je ujedno i jedan od najmlađih slikara naive u Hrvatskoj.
Čudesni svijet Tihomira Ivančana upoznali su svi oni koji prate njegov rad i njegovu Galeriju Illyricum; njegovi radovi inspirirani su drevnom Ilirijom i vode nas u njezin mistični svijet prepun drevnih priča. Njegov slikarski rad duboko je isprepleten s njegovim istraživačkim radom koji čini njegove slike prepune detaljističkih zapisa mitološke i stvarne povijesti. Tragom navedenog uputili smo se na Rikon na predstavljanje njegove knjige “Putevima Ilirije” i poslušali predavanje „Otkrivanje mitološkog Zmaja“.
U knjizi se predstavlja slikarstvo umjetnika naive uz popratni istraživački rad – vrata su to čarobnog svijeta vizija i stvarnosti. Predavanje koje je održao na Rikonu slušalo se gotovo hipnotički, a objašnjavao je povezujući sa svojim slikama motive zmije i mitološke zmije te mitološkog zmaja i zmaja u prirodi.
Nakon predavanja smo s njim razgovarali te nas je za početak zanimalo otkud je došla fascinacija Ilirijom. „Proučavanjem i neslaganjem sa tezom da smo mi odnekud došli, zapravo jedan dio je možda i došao trgovinom i razmjenom, ali kada čovjek bude svjestan da je tu nekad bila kolijevka europske kulture i europske civilizacije od Vinče, Sarčeva pa do Vučedolske kulture i kada vidimo da su se drevni Vučedolci širili na razne strane Europe i samim time kada uzmemo u obzir i da Vinkovci ima kontinuitet grada osam tisuća godina na jednom mjestu. Takve spoznaje su me aktivirale da čitam i istražujem, formiram se, a sva ta znanja koja sam dobivao su mi koristila u formiranju svoje umjetnosti i poruke koju šaljem“, kazao je Ivančan koji se ne slaže s tezom da su Hrvati na ove prostore stigli u 7. stoljeću.
Ivančan Iliriju vidi kao jako bogatu u svim prirodnim resursima, ali nažalost nedovoljno snažnu po pitanju duha. „Ima pojedinaca koji priželjkuju i očekuju da se taj duh vrati, a taj duh nam je uzelo materijalno i moderno doba. Nemamo danas više taj duh da se borimo za sebe i za svoje pravo na ovim područjima kojima pripadamo. Kada ti uvjeriš neko malo dijete da je on došao tu sa 7. stoljećem, ti si automatski stavio ideju u njegovu glavu da on tu ne pripada što čini da će lakše otići i biti rob u nekoj Njemačkoj, Irskoj ili Kanadi. I sam sam otišao i osam godina nisam boravio u svojem gradu tako da mogu reći iz prve ruke da je najvažnije da istražujemo i propitkujemo za svoj osobni rast, a ne da vjerujemo postavljenoj tezi ili hipotezi koji je netko postavio kako bi neki narod stavio u ropstvo. Mi smo danas na području Balkana u čistom ropstvu i u situaciji da ne možemo napraviti ništa jer ne znamo kako i otkud početi“, govori nam slikar naive koji je uz pomoć velikana hrvatske naivne umjetnosti shvatio da mora pronaći svoj rudnik inspiracije. Još kao dijete osjećao je privrženost mitološkom svijetu i povijesti te etnologiji.
Tijekom predavanja zanimljivo je bilo čuti kako se je zmija počela vezati uz ženu kroz pejorativan kontekst. „U drevno vrijeme na području prostora kojeg mi danas pogrdno zovemo Balkanski poluotok je bila kolijevka matrijarhata, vladavine žena i ženskog načela. Žena i žensko načelo znači ljubav, nježnost, romantika, jednakost, privrženost, sloga – svijet u kojem su svi jednaki. Mi ovo područje nazivamo Liburnija, a ne znamo da je taj narod živio u matrijarhatu, žena nije bila šef ili poglavar, ali imala je glavnu funkciju u njihovom životu. Danas imamo termin da žena ima zmijski jezik što je došlo s pojavom patrijarhata. To je moj stav do kojeg sam došao istraživajući s više strana. Osobno sam pristalica matrijarhata. Drevni osvajači koji su prodrli s azijskih stepa na područje Helma (Balkanskog poluotoka) ti koji su došli izvršiti genocid nad svijetom matrijarhata pa su i izmislili, primjerice, mit o meduzi – ženi koja u mitologiji umjesto kose ima zmije. Zmija je prije toga kao životinja bila poštivana i obožavana u raznim Ilirskim narodima, posebice na jugu naše zemlje“, priča nam Ivančan koji smatra da je zmaj postao ozloglašen s pojavom kršćanstva.
„Vidimo da se zmaj u raznim mitologijama svijeta prije prikazivao kao čuvar mudrosti i zlata. No, danas i nekad je različito poimanje zlata. Nekad se zlato odnosilo na mudrost i znanje, a ne na materijalna bogatstva. Crkva je uzela sebi za pravo da one običaje koje nije mogla uništiti ukorijeni u svoju mitologiju, a to je napravila da bi suzbila u čovjeku bilo kakvu pojavu napretka u duhu za razumijevanjem svijeta. Po njima Sveti Juraj ubija zmaja, koji je postao sinonim za sotonu. Tog istog zmaja imamo u raznim mitologijama kao onoga koji donosi vatru, a vatra je znanje koje donosi ljudima“, ističe riječki slikar.
Za kraj nas je zanimalo pojašnjenje Ivančanove teze da je priroda zmaj. „Mislim da taj sukob, odnosno to ubijanje zmaja traje i dan danas. Pogledajte što rade prirodi; zagađuju rijeke, mora, šume, uništavaju životinjske vrste, mnoge su i izumrle. Po meni zmaj nije životinja već nešto što je snažno i jako, samodostatno samom sebi, a to je jedino priroda“, zaključio je Tihomir Ivančan čije je jedinstvena knjiga „Putovima Ilirije“ koja daje puno veći opus onoga o čemu nam Ivančan pripovijeda izašla u nakladi Hrvatskog književnog društva.
Tihomir Ivančan rođen je 1980. godine u Rijeci. Uz naivu i naivnu umjetnost vezan je odmalena budući da su mu roditelji rodom iz Podravine te je preko njih naučio podravski dijalekt i upoznao čari ruralne Podravine. Godine 1955. njegovi su roditelji morali su „trbuhom za kruhom“ otići iz Podravine i preseliti u Rijeku. Kao maleni dječak, Tihomir je dolazio u Podravinu tijekom ljetnih školskih praznika. U Gabajevoj Gredi i Hlebinama je iz godine u godinu sve više upoznavao rodni kraj svojih roditelja, a time i običaje i način života. Tijekom posjeta Podravini susretao se i s umjetničkim izražavanjem, upoznavao naivu i imao priliku upoznati neke od slikara, te se zainteresirao za umjetničko stvaralaštvo i sam okušao u slikanju. Svoje impresije podravskog kraja i sve ono lijepo što je doživljavao svojim boravkom u Podravini pretočio je u svoje slikarske radove. Jedan od najmlađih slikara naive u Hrvatskoj i član Hlebinskog društva slikara i kipara naive. Imao je niz izložbi u gradovima kao što su Bruxelles, Madrid i Moskva. Da je hrvatska naivna umjetnost, inače UNESCO-om proglašena kao zaštićen dio hrvatske kulturne baštine, stil kroz kojeg najuspješnije izražava svoje emocije i misli dokazuju brojne nagrade iz kojih se izdvajaju 3. nagrada stručnog žirija na Bijenalu svjetske naivne umjetnosti u Bruxellesu te American Art Award koju dodjeljuje osam vodećih galerija u SAD-u. Tihomir je pripadnik i hlebinske škole slikanja na staklu, a naiva koju stvara usko je povezana s primorskim krajem u kojem živi.
Istaknuta fotografija: Nel Pavletić
#Putevima Ilirije #Tihomir Ivančan
