U ponedjeljak, 17. srpnja, na ljetnoj pozornici Art-kina Croatia prikazana je riječka premijera drame makedonske redateljice Teone Strugar Mitevske, Najsretniji čovjek na svijetu, uz redateljičino gostovanje. Nakon projekcije filma, uslijedila je diskusija s redateljicom Mitevskom.
Riječ je o filmu čiji su scenarij napisale Teona Strugar Mitevska i Elma Tataragić, a temelji se na istinitom događaju, iskustvu scenaristice Tataragić. Ovim filmom autorice nastavljaju svoju suradnju, zadnja od kojih je bila na filmu Bog postoji, njeno ime je Petrunija iz 2019. godine.
Tematika filma Najsretniji čovjek na svijetu je ratna, a iako uvodni kadar muškarca koji držeći se za glavu s visine promatra sivo Sarajevo uz pratnju distorziranih zvukova nagovještava bavljenje ratnom traumom pojedinca, ubrzo se ispostavlja da je taj dojam kriv. Naime, radnja filma smještena je unutar okvira koji slijedi kazališno načelo jedinstva vremena, mjesta i radnje-speed dating radionica u Sarajevu. Unutar tog okvira, Mitevska smješta 40-ak likova različitih dobnih skupina, vjeroispovijesti i političkih stavova, čime postiže dramsku napetost, ali i otvara prostor razmatranju ratne traume iz više perspektiva i dijalog o istoj. Pojedinačna se iskustva rata tako stavljaju u međusobni kontekst, ali se u obzir uzima i složenost posljedica rata na odnose sugrađana Sarajeva.
Temeljni dramski sukob filma nalazi se u odnosu glavnih likova Asje i Zorana, speed dating partnera, povezanim događajem iz 1993. godine. Zoran, u želji za pokajanjem, dolazi upoznati Asju uslijed čega dolazi do svojevrsne lančane reakcije unutar koje pripadnici grupe progovaraju o iskustvu i posljedicama rata. Mitevska taj dijalog prikazuje često putem pokreta, igre i plesa- zanimljivo da se upravo te tehnike koriste i u psihoterapiji pri liječenju traumi. Dinamičnost pokreta, ali i elementi humora, tako uravnotežuju težinu same tematike filma.
Dinamiku narativa filma Mitevska u diskusiji opisuje kao osjećajni rollercoaster, momenti katarze koji dolaze u valovima. Scena koju bih izdvojila u tom smislu, ali i kao jedan od briljantnijih momenata u filmu, jest susret Asje i Zorana u kupaonici, gdje ona od njega traži da položi ruku na njen ožiljak. Iako bi takva scena u kontekstu klasičnog narativa nagovijestila rasplet radnje, iza nje slijedi prikaz pucnjave kao dijela Asjine imaginacije, naglašavajući time ono što Mitevska kasnije u diskusiji opisuje kao vječnost traume – ona zauvijek ostaje s pojedincem, no kao način da je se „proguta“, ona nudi suočavanje s istom.
Mitevska, koja se iskustvom žene na Balkanu bavi u ranije spomenutom filmu Bog postoji, njeno ime je Petrunija, u ovom se filmu kritički osvrće na rodne ideologije koje na Balkanu određuju pojam muškarca. Lik Zorana se prisjeća: „Rekao mi je da ako ne pucam (narednik), da sam pička!…Te sam noći postao muškarčina.“ Prikazom Zoranove shrvanosti i skrušenosti, Mitevska otvara prostor propitivanju te redefiniranju takvog poimanja muškarca, bitan momenat kada u obzir uzmemo prikaze muškarca prisutne u određenim kinematografskim ostvarenjima i danas koji konotativno uz sebe vežu, a i u nekim slučajevima veličaju, motive nasilja i junaštva. Bavljenje ratnom tematikom s naglaskom na razorne i kompleksne posljedice koje on ostavlja na zajednice i pojedince i generacijama kasnije, hvale je vrijedno u kontekstu ratnih filmova koji kroz motiv ratnika – junaka posljedično pojačavaju antagonizme koji su i prethodili istom.
Mitevska spominje svoju želju za otvaranjem dijaloga, kako unutar samog filma, tako i u njegovom receptivnom smislu. Prigodno, diskusija završava zahvalom iz publike u kojoj gledateljica navodi da „mi mladi“ – poslijeratne generacije, o ratu ne znamo gotovo ništa. I zbilja, što zbog revizionističkih i amnezivnih praksi prisutnih u sustavu obrazovanja, popularnoj kulturi i medijima, što zbog određene stigmatiziranosti same teme, ona je u pravu. S obzirom na to, ovaj je film topla preporuka, usudila bih se reći pogotovo „nama mladima“, upravo zato što prikazuje težinu, bol i traumu utkanu u svaki dio društva ratom pogođenih mjesta, nešto što se unutar hegemonijskih prikaza rata određenih domaćih produkcija često gubi. Implikacije pristupa temi kakav koristi Mitevska bitne su među ostalim i u smislu razvijanja senzibiliteta prema onima koji trenutno traže utočište od ratom zahvaćenih područja, ali i osvještavanja potencijalnih opasnosti jačanja desničarskih tendencija i nacionalizama na široj razini u svijetu.
