Riječke glumice Sendi Bakotić i Vanda Velagić iz Kolektiva Igralke primile su Specijalnu nagradu „Jovan Ćirilov” i Nagradu publike za predstavu „Seksualni odgoj II: Borba” čije su suautorice uz redateljicu Tjašu Črnigoj, Tijanu Todorović i Lene Lekše na 58. izdanju festivala BITEF. Predstava je nastala u produkciji Slovenskog mladinskog gledališča, Maske i Mesta žensk iz Ljubljane, a dio je šireg ciklusa predavanja-performansa o seksualnom užitku žena “Seksualni odgoj II”. “Seksualni odgoj II: Borba” imala je hrvatsku premijeru u svibnju u sklopu Zoom festival. Inače, osnovan 1967. godine, na inicijativu Mire Trailović i Jovana Ćirilova, BITEF (Beogradski Internacionalni Teatarski festival ) je neprekidno pratio i podržavao najnovije kazališne tendencije. Rastući i razvijajući se, postajao je jedan od najvećih i najvažnijih europskih festivala.
Bakotić i Velagić, uz ostale članice Kolektiva Igralke Ana-Mariju Brđanović i Anju Sabol, pripadaju legendarnoj i posljednjoj klasi Rade Šerbedžije i Lenke Udovički na riječkom Sveučilištu. Tijekom studija, mada je obećavano, klasa zapravo nikad nije imala adekvatan prostor za rad pa su Šerbedžija I Udovički iznalazili svakakve načine da ih poduče teatru. Stoga ne čudi da glumice iz Kolektiva Igralke mogu danas pokazati sve vještine koje su naučile, a ne čude i nagrade.
Slijedom nagrada upitali smo glumice za komentar. Sendi Bakotić je kazala ovako: “Kao prvo, takva je čast i sreća da smo bile uopće selektirane za Bitef. Još kada smo vidjele da na festivalu nastupaju predstave najvećih europskih imena suvremenog kazališta kao što su Carolina Bianchi, Milo Rau ili Tiago Rodrigues, ja sam se pozdravila s nagradama. Ni u kojem smislu naše se predstave ne mogu usporediti – produkcijskom veličinom ili estetskim dosegom, pa opet, i selektori i žiri odlučili su podržati baš naše ‘male’ predstave, našu ‘Borbu’ i sjajnu Jasnu Žmak. Predstave koje nastaju iz nužnosti, o (ne samo) nama gorućim pitanjima, s puno ljubavi i strasti. Pitam se bi li naše predstave bile uopće producirane ili zamijećene od strane Bitefa da nisu rađene u slovenskoj (ko)produkciji i izvedene na njihovim showcaseovima. Dok smo bile na festivalu, osjetile smo razumijevanje našeg rada i prihvaćanje kakvo nismo nikad osjetile u Hrvatskoj. Jako je lijep osjećaj kada ti netko prizna rad, pogotovo na festivalu ovakvog ranga, to je jedno pravo čudo.”
Vanda Velagić je kazala da je za razliku od mišljenja Bakotić imala nekakav osjećaj da bi predstava Borba mogla biti jedna od najbolje prihvaćenih upravo jer se dotiče naše zajedničke jugoslavenske prošlosti, zajedničke borbe za ženska prava. “Upravo u svim zemljama bivše Juge vlasti čine sve kako bi zaboravili vlastito nasljeđe, suočavamo se s raznim povijesnim revizionizmima i relativizacijama značaja antifašističke borbe čije dosege i dalje (srećom) živimo. Uživala sam u trenutku kad sam ispred kazališta Bitef – evangelističke crkve – govorila na megafon u partizanskoj uniformi zahtjeve žena koje proletarijat treba uvrstiti u svoj program. Već na samim probama dio radnica_ka i prolaznica_ka je skandirao i pljeskao na zahtjeve jer su prepoznali da od vremena tog govora Vide Tomšič iz 1940.g. većina zahtjeva za ženska prava do danas nije ostvarena. Uživala sam i u vibrantnoj atmosferi cijelog festivala, nas dvije uzele smo smještaj na glasnoj Skadarliji i gledale predstave do samog kraja festivala. Nakon predstava u skučenim kafanama bi još dugo u velikom društvu strastveno raspravljali o predstavama, kako je predivno biti u okruženju kojem je kazalište još uvijek bitno”, istaknula je glumica Kolektiva Igralke koji od predstave do predstave pokazuje da itekako imaju što ponuditi, a hrvatsko glumište se ima čime ponositi jer iako su mlade već su se glumačkim izričajem izdigle iznad lokalnih okvira.
Istaknuta i ostale fotografije: Jelena Janković
#Bitef #Kolektiv Igralke #Sendi Bakotić #Vanda Velagić
