RIJEČKI CINIK: GOSPA-SLUČAJ/ KONFESIONALNO-TRANSESTETIČKE SHIZME I RASKOLI U POSTKOMUNISTIČKOJ RIJECI

Ova rasprava adresirana je u prvom redu na one koji – ako ih u današnjoj, da ne kažem „suvremenoj“ Rijeci (Fiume) uopće ima?  – još uvijek uspijevaju nekako razlučiti Bibliju, Marxove „Rane radove“, Kantove „Kritike“ (- čistog uma/praktičkog uma/rasudne moći), Deborda (Društvo spektakla), Lyotarda (Postmoderni uvjeti, Raskol, estetika uzvišenog itd.) i Agambena (Homo sacer, Izvanredno stanje, Goli život itd.). Barem ih aproksimativno, približno, otprilike razumjeti i razlikovati, naročito kad je riječ o uvažavanju razlika između spoznajnih, religijskih, estetičkih, pravnih i političkih domena rasprave i umjetničkog djelovanja. Inače preostaju jedino argumenti sile, bilo „više“, bilo „niže“. Ukazanja (Isusa, Gospe, Svetog Trojstva/Četvorstva i tome slično) kao „mrkve“ i zakonske „batine“ s „ukazima“ i otkazima (bili ili ne opravdani, redovni, izvanredni, sporazumni). Postoji li „koncesija na Gospu“? Čime „dokazati“, verificirati ili pak opovrći (verifikacionizam/falsifikacionizam, Popper) autentičnost Otkrivenja, Ukazanja, epifanije „natprirodnih“ pojava (Bogorodice – u ovom slučaju, zar ne? ) bilo religijske, bilo „Contemporary Art“-ističke provenijencije, da ne kažemo niti slučajno – prirode?

Katolička crkva ima svoje dogme, institucionalno propisane procedure „utvrđivanja“, autentifikacije i kanonizacije fenomena zvanih „mučenice/-ci“, „blaženi“, „sveti“, „ukazanja“  – o čemu „legitimno“ odnosno „legalno“ odlučuje i što izvršava isključivo kler (svećenstvo, Sveta Stolica, Vatikan, Papa) – slagali se ili ne slagali s tim odlukama i činjenjem „laici“, heretici, inovjerci, „profani“, „agnostici“, „gnostici“, ma kakvi „artisti“/“artistice“ – bile/-i „tradicionalne“ bile/-i „suvremene“/-i, pa čak i da se deklariraju kao fanatično uvjerene/-i katolkinje, „teorijske“ i „praktičke“. Premda se radilo i o recentnim artističkim prikazanjima ili pak „ukazanjima“ poput „Gospe od supa“ na Kantridi u Rijeci posljednjih nekoliko godina.

To je, nadam se, i umjetnicama/-ima i njihovim mogućim „laičkim“ kritičarima/kritičarkama jasno? Ta krajnje stroga i zakonom utvrđena i propisana procedura i crkveno – zakonodavna „kompetencija“ za procjene i odluke o (i) legitimnosti svakog od navodnih „ukazanja Gospe“? Po tom pitanju niti građanski „kritičari“ ne mogu baš ništa legalno „presuditi“. Bilo to po njihovu „sudu ukusa“ ili ne. Nisu to pitanja „gušta“ – o kojima se „ne raspravlja“. DE GUSTIBUS. A nisu niti eminentno estetska, estetička pitanja.

Kakva su onda, kad se o tome raspravlja i na portalu „Art – Kvarta“? To je pitanje.

Za prostačke, poluidiotske svađe i za patetiku „Govora Ljubavi“ kontra „Govoru Mržnje“ (koji tehnički termini!) ne treba raspolagati baš nikakvom intelektualnom kompetencijom niti iole ozbiljnom i odgovornom argumentacijom. Formiranje „javnog mnijenja“, „političke volje“, „tržišta“, turističke klijentele, „fanova“, „poklonika“, „vjerske pastve“, „publike“ uistinu nema nikakve veze s problematikom estetičke ili čak „etičke“ analize, procjene, vrednovanja nekog deklarativno umjetničkog – bio taj „religiozan“, „politički“, „socijalno“ angažiran ili ne bio! – performansa, „artivističke“ akcije odnosno Art-„ukazanja“.

Ukratko, je li se „Gospa“, „Bogorodica“ osobno udostojila ukazati – i – kao „ Suvremena Umjetnica“ – u uobličenju i glasu umjetnički samo-nazvane odnosno samodeklarirane „Gospe od supa“ nužno i načelno mora ostati otvorenim (trans-)estetičkim misterijem iz područja estetike sublimnog (Kant, Lyotard). Pošto to kao NOUMENON a ne pojava, fenomen, „po prirodi“, po sebi, poput „Ding an sich“ (Kantova stvar po sebi) nadilazi, odnosno „prekoračuje“ granice spoznaje, razuma i znanstvene dokazivosti. Čak i „estetike lijepog“. Trenutak „užasa“ pred beskonačnim, uzvišenim, neprikazivim, „besprizornim“, „kolosalnim“, „numinoznim“, približava nas, „osupnute“, zagonetnoj domeni „estetike genija“ (Kant ). A najdublje vjerske osjećaje, slutnje, vizije i misli o fenomenu tog i takovih ukazanja jedino je legitimno, moralno ispravno i tolerantno dopustiti i prepustiti ne „javnom mnijenju“ (linču?), već jedino – individualnom iskustvu/iskušenju svakog od nazočnih/izočnih. Sukladno Isusovim porukama (evanđelja!) i najboljoj kršćansko-građanskoj tradiciji.

Amen.

Rijeka = Fiume, A.D. 2023.

#Branko Cerovac #Gospa od Supa #Riječki cinik

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh